Rezolucijom 42/112 od 7. prosinca 1987. Generalna skupština UN odlučila je 26. lipnja obilježiti kao Međunarodni dan borbe protiv zlouporabe i nezakonitog prometa opojnih sredstava, kao izraz svoje odlučnosti u jačanju djelovanja i suradnje na tragu dosezanja konačnog cilja –  internacionalno društvo (svijet) bez zlouporabe opojnih sredstava.

Podignuti svijest?

Malo poznato, („legalno“) krijumčarenje droge pokrenulo je Britansko carstvo. Postoji kontinuitet. Kolonijalna etiketa je uništena. Danas je (“nedozvoljena”) trgovina drogom operacija koja vrijedi više milijardi dolara.

 

Dva glavna proizvodna središta danas su:

Afganistan koji proizvodi oko 90% svjetske ponude opijuma (pretvorenog u heroin i proizvode povezane sa opioidima). Postojao je uspješan program iskorjenjivanja droga u razdoblju 2000-2001. koji je pokrenut (uz podršku UN-a).prije invazije koju su predvodile SAD i NATO u listopadu 2001. Od invazije i vojne okupacije, prema UNODC-u, proizvodnja opijuma povećala se 50 puta, dosegnuvši 9000 tona u 2017. godini.

Andska regija Južne Amerike (Kolumbija, Peru, Bolivija) koja proizvodi kokain. Kolumbija je narko-država koju podržavaju SAD. Kokain iz Kolumbije isporučuje se  na američko tržište, uglavnom preko  Meksika. Meksički narko karteli igraju ključnu ulogu u ovoj trgovini.

Ekonomija droga sastavni je dio Empire Buildinga. Trgovina drogom zaštićena je američkim vojnim i obavještajnim aparatom.

 

Uloga Britanske imperije

Povijesno, trgovina drogom bila je sastavni dio britanskog kolonijalizma. Bilo je to “legalno”.

Opijum koji je u Bengalu proizvodila britanska kompanija East India (BEIC) isporučivan je u južnu kinesku luku Canton.

Državni izvoz opijuma iz Britanske Indije u Kinu bio je vjerojatno najveća i najupornija operacija droga u povijesti. Na vrhuncu je sredinom 19. stoljeća otpadao otprilike 15% ukupnog kolonijalnog prihoda u Indiji i 31% indijskog izvoza. Za snabdijevanje ovom trgovinom, istočnoindijska kompanija (EIC) – a kasnije i britanska vlada – razvila je visoko regulirani sustav uzgoja u kojem je više od milion poljoprivrednika godišnje bilo pod ugovorom za uzgoj opijumskih makova. …

Agencijski sustav osigurao je da poljoprivrednici ne sudjeluju u velikom profitu od trgovine opijumom. S obzirom na njihovu monopsonističku moć, opijumne agencije uspjele su „zadržati cijenu sirovog opijuma tek na rubu isplativosti “ (Jonathan Lehne, 2011)

Iako je udio poljoprivrednog zemljišta dodijeljenog opijumu bio relativno malen, proizvodnja opijuma pod kolonijalnom vlašću  pogodovala je osiromašenju indijskog stanovništva, destabilizirajući poljoprivredni sustav i pokrećući neimaštinu i glad.

„Gotovinski usjevi [opijum] obuhvaćali su  između četvrtine i pola seljačkog posjeda. Krajem 19. stoljeća uzgoj maka utjecao je na živote desetak milijuna ljudi u sadašnjim državama Uttar Pradesh i Bihar.

Trgovinu je vodila East India Company, moćna multinacionalna korporacija osnovana  kraljevskim ukazom kojim joj  je dodijeljen i monopol na poslove s Azijom. Ova državna trgovina ostvarena je velikim dijelom kroz dva rata, koji su prisilili Kinu na otvaranje vrata za britansko – indijski opijum. …

Čvrsti ciljevi proizvodnje koje je utvrdila Agencija Opium također su značili da poljoprivrednici – tipični uzgajivač maka je bio mali seljak – nisu mogli odlučiti hoće li proizvoditi opijum ili ne. Oni su bili prisiljeni da dio svog zemljišta i rada ustupe izvoznoj strategiji kolonijalne vlade “.

 

Kina i opijumski ratovi

Kad je kineski car Qing Daoguang naredio uništavanje zaliha opijuma u kantonskoj luci (Guangzhou) 1838. godine, Britansko carstvo je Kini objavilo rat zbog ometanja  “slobodnog protoka” trgovačke robe.

Termin “krijumčarenje” (trafficking) odnosi se na Britaniju. Bio je izražen i podržavan tijekom vladavine kraljice Viktorije (1837-1901). Godine 1838. iz Indije u Kinu izvezeno je 1.400 tona opijuma godišnje. U jeku prvog opijumskog rata, količina ovih pošiljaka (koje su trajale sve  do 1915.) dramatično je porasla.

Takozvani Prvi opijumski rat (1838.-1842.), koji je predstavljao akt agresije na Kinu, rezultirao  je Ugovorm iz Nanjinga ugovor 1842. godine, koji nije samo štitio britanski uvoz opijuma u Kinu, već je Britaniji i drugima davao ekstrateritorijalna prava kolonijalne sile  omogućivši i formiranje tzv.  „luka Ugovora“.

Ogromne prihode od trgovine opijumom tada je Britanija koristila za financiranje svojih kolonijalnih osvajanja. Danas bi to nazvali “pranjem novca zarađenog na trgovini drogom”. Prihodi od opijuma korišteni su i za financiranje Hong Kong – Šangaj  banke (HKSB) koju je BEIC osnovao 1865., nakon Prvog opijumskog rata.

  1. godine, sir John Bowring u ime britanskog ministarstva vanjskih poslova zaključio je sa sijamskim kraljem Mongkutom (Rama IV) sporazum pod nazivom „Anglo-sijamski ugovor o prijateljstvu i trgovini” (travanj 1855.) koji je omogućavao slobodan i neograničen uvoz opijuma u Sijamsko kraljevstvo (Tajland).

Dok je britanska trgovina opijumom s Kinom 1915. ukinuta, britanski je monopol u trgovini drogom nastavljen sve do neovisnosti Indije 1947. Pridružene kompanije BEIC-a, poput Jardine Matheson, igrale su važnu ulogu u trgovini drogom.

 

Rasizam, narkotika i kolonijalizam

Povjesničari su se usredotočili na atlantsku triangularnu  trgovinu robljem: robovi iz Afrike  su kolonijalne sile izvozile u  Ameriku, a zatim je roba  proizvedena na plantažama uz korištenje robovske radne snage,  izvožena u Europu.

Britanska kolonijalna trgovina drogom imala je sličnu triangularnu strukturu. Opijum koji su u kolonijalnim plantažama osiromašeni poljoprivrednici u Bengalu izvožen je u Kinu, a tako zarađeni  prihodi (u srebrnim novčićima) uglavnom su korišteni za financiranje britanske imperijalne ekspanzije, uključujući i rudarstvo u Australiji i Južnoj Africi.

Nikada nisu isplaćene naknade žrtvama trgovine drogom Britanskog Carstva: osiromašenim poljoprivrednicima Bengala, stanovnicima Indije i Kine.

Kao i atlantska trgovina robljem, i kolonijalni promet droga predstavlja zločin protiv čovječnosti.

I trgovina robovima i trgovina drogom bili su poduprti  rasizmom. Godine 1877. Cecil Rhodes iznio je “tajni projekt” koji se sastojao od integriranja britanske i američke imperije u jedinstveno anglosaksonsko “bijelo nadmoćno” carstvo:

“Ja tvrdim da smo najbolja rasa na svijetu … Samo zamišljamo one dijelove koji su trenutno naseljeni najokrutnijim primjercima ljudi … Zašto ne bismo stvorili tajno društvo … za pravljenje anglosaksonske rase, ali jedno Carstvo …

Afrika još uvijek leži spremna za nas, naša je dužnost da je preuzmemo. … Naša je dužnost iskoristiti svaku priliku za stjecanje više teritorija i tu ideju bismo trebali stalno držati pred očima da više teritorija jednostavno znači više anglosaksonske rase, više najbolje, najčovječnije, najčasnije rase na svijetu.

Postoji kontinuitet od legitimnog „rata s drogom“ kolonijalnog stila koji vodi Britansko carstvo, do sadašnjih struktura trgovine drogom: Afganistan pod američkom vojnom okupacijom, narko-država u Latinskoj Americi.

Danas je trgovina drogom vrijedna  više bilijun dolara. Ured UN-a za drogu i kriminal procjenjuje da na pranje novca od droga i drugih kriminalnih aktivnosti otpada  približno 2-5 posto globalnog BDP-a, od 800 milijardi do 3 bilijuna dolara. Novac od droga pere se kroz globalni bankarski sustav.

Sjetite se skandala Crack Cocaine koji je 1996. godine otkrio novinar Gary Webb. Crack je prodat afroameričkim zajednicama u Los Angelesu.

I dok je  današnja trgovina drogama izvor bogatstva i obogaćivanja, ovisnost o drogama, uključujući uporabu heroina, opioida i sintetskih opioida, naglo je skočila 2001. Godine 2001, usljed predoziranja heroinom umrlo je 1779 Amerikanaca. Do 2016. ovisnost o heroinu rezultirala je 15.446 smrtnih slučajeva.

Ti bi se životi spasili da SAD i njihovi saveznici u NATO-u nisu napali i okupirali Afganistan 2001. godine.

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime