PAUL R. PILLAR

Prije nekoliko godina, posebno prije terorističkih napada 11. septembra, protuterorizam je u Sjedinjenim Državama shvaćen ozbiljno kao dvostranačka briga. Sredina devedesetih bila je vrijeme kada je ta zabrinutost bila velika. Relevantni događaji koji su hranili osnovne strahove uključuju bombaške napade Svjetskog trgovinskog centra 1993. godine i savezne zgrade u Oklahoma Cityju 1995. godine, a posljednjim napadom ubijeno je 168, a stotine ranjeno.

Američki Kongres odgovorio je usvajanjem Zakona o antiterorizmu i djelotvornoj smrtnoj kazni iz 1996. godine. Ovaj omnibus zakon sadržavao je nekoliko protuterorističkih mjera, uključujući one usmjerene na svakoga ko pruža finansijsku ili drugu podršku terorističkim grupama. Cilj je bio da se takvi pojedinci podvrgnu krivičnom gonjenju, čak i ako su vjerovali da su pisanjem čeka grupi napredovali u nekom drugom, časnijem cilju.

Inkriminišući materijalnu podršku terorističkim skupinama, zakon je zahtijevao jasnu definiciju onoga što čini terorističku skupinu. Shodno time, isti zakon je prvi put stvorio službenu listu stranih terorističkih organizacija. Statutom su precizirani kriteriji za uvrštavanje na listu, uključujući i to da se grupa bavi terorizmom koji na neki način negativno utječe na američke interese. Sastavljanje početne liste od trideset takvih grupa bio je dug postupak procjene dokaza, koji je uključivao više odjela i agencija. Ali zakon daje posljednju riječ o popisivanju i uklanjanju sa liste državnog sekretara.

Da bi lista FTO trebala biti usmjerena na olakšavanje kaznenog gonjenja pojedinaca koji podržavaju terorizam, pokazuje kolika je zlouporaba tretiranja spiska kao  neke vrste općeg sramotnog uređaja usmjerenog na bilo koji entitet koji se ne sviđa današnjoj administraciji. Nijedna administracija, na ovaj način, nije zloupotrijebila spisak više od odlazeće Trumpove administracije. Vrhunac ove zlouporabe bilo je njezino dodavanje na FTO listu 2019. godine Iranskog korpusa islamske revolucije – koji, kao dio oružanih snaga neke države, uopće nije vrsta nedržavne organizacije koju je popis trebao uvrstiti. Niko neće biti procesuiran zbog pisanja čeka IRGC-u.

Nešto slično se može reći i o najnovijem potezu državnog sekretara Mikea Pompea u ovoj liniji, a to je imenovanje Huti Jemena za FTO. Pokret Huti je de facto vlada gotovo polovine jemenske teritorije, uključujući glavni grad Sanu i daleko više od polovine stanovništva zemlje. Tako je bilo proteklih šest godina. Barem toliko tvrdi da je Jemen suveren kao i budući predsjednik s druge strane jemenskog građanskog rata, kojeg podržavaju Saudijci i većinu vremena provodi u Saudijskoj Arabiji

Huti su zainteresirani za moć i resurse u Jemenu i nisu zainteresirani za međunarodni terorizam. Njihova jedina prekogranična aktivnost sastojala se od nekih zračnih napada usmjerenih na Saudijsku Arabiju kao relativno malih pokušaja odmazde za razorni saudijski zračni rat protiv Jemena koji je ubio hiljade jemenskih civila.

Pompeova izjava o imenovanju tvrdi da “prepoznaje zabrinutost” zbog utjecaja na ionako groznu humanitarnu situaciju u Jemenu i govori o licencama za humanitarne aktivnosti. Ali kao što priča o takvim licencama s Iranom pokazuje, to će značiti da će pomoć biti učinkovito zaustavljena sve dok se potencijalni davatelji pomoći plaše duge ruke američkog zakona, a u ovom slučaju i straha da će biti žigosani kao materijalni pristaša države teroristička grupa. Ovaj potez pogoršat će ono što Ujedinjene nacije i dalje smatraju “najgorom svjetskom humanitarnom krizom”, s “50 000 Jemenaca … koji već žive u uvjetima poput gladi i sa još 5 miliona na samo jedan korak od tih uvjeta”, a pogoršano smanjenjem pomoći  same Trumpove vlade namjeravao je kazniti Hute.

Iste sedmice kada je Pompeo zloupotrijebio FTO listu, zloupotrijebio je i posebnu službenu listu državnih sponzora terorizma smjestivši Kubu na tu listu. Kuba nije državni sponzor terorizma. Kao što sam raspravljao negdje drugdje, prošle su decenije otkako se Kuba bavila onim vrstama prekomorskih aktivnosti koje bi se, čak, mogle protumačiti kao osnova za takavo popisivanje. Opravdanja u Pompeovoj izjavi kojom je najavio uvrštavanje izuzetno su tanka – spominjući, na primjer, Kubu koja pruža dom za penzionere nekoliko odbjeglih kriminalaca iz 1970-ih. Također se spominju noviji odnosi Kube s kolumbijskim pobunjenicima, ali to je zasjenjeno suradnjom Kube s vladom Kolumbije u omogućavanju mirovnih pregovora.

Pompeov potez u vezi s Kubom odnosi se na domaću američku politiku – nagrađivanje segmenta žestoko protukastrovskog kubanskog američkog stanovništva na jugu Floride koje je držalo državu u Trumpovoj koloni na izborima u novembru i za koje se Pompeo nada da će podržati vlastiti budući kandidat u nacionalnoj upravi. Ova motivacija nije ništa plemenitija od manipulacije Trumpove administracije državnim popisom sponzora prošlog mjeseca, u kojoj je Sudan uklonjen sa liste. Ovo je bio dio administrativnog programa darivanja izraelske vlade Benjamin Netanyahu – u ovom slučaju vršeći pritisak na vladu Kartuma da pokrene diplomatske odnose s Izraelom. Opet, ništa što uključuje terorizam ili protuterorizam nije bilo uključeno.

Da bi se postiglo spajanje triju uslova zloupotrebe pitanja terorizma, Pompeo je izabrao isti tjedan kako bi poticao nevjericu da su Iran i Al-Kaida, Pompeovim riječima, „os“ i „partneri u terorizmu“.

Ako ovo zvuči mnogo poput ranijeg navodnog partnerstva između Al-Kaide i druge bliskoistočne države koja započinje slovom „I“ – kao i ranija „os zla“ – trebalo bi. Iranski režim, šiitski i perzijski, više nije partner Al-Kaidi nego što je to bio sekularni režim Sadama Husseina. Iran i Al-Kaida bili su na suprotnim stranama gotovo svake političke, ideološke, vojne i sektaške podjele, što se očitovalo u Afganistanu, Siriji, Jemenu i drugdje.

Prisustvo nekih vrsta Al-Kaide u Iranu, uglavnom pod vrstom kućnog pritvora, poznato je već godinama i odražava modus vivendi između neprijatelja, a ne bilo šta što se približava partnerstvu – vidi fini sažetak problema Michaela Hirsha. Pompeo ne predstavlja ništa novo.

Pompeova prezentacija takvog obmanjujućeg materijala sada, kao i njegove druge manipulacije navodno u ime protuterorizma, dio su soljenja zemlje Trumpovom administracijom prije nego što je ustupila mjesto Bajdenovoj administraciji. I ova manipulacija doista će predstavljati neposredne poteškoće za novu administraciju u pitanjima kao što je stavljanja politike prema Iranu, Jemenu i Kubi na produktivnije staze od onih vrlo neproduktivnih na kojima su sada.

Ali zloupotreba antiterorističkih alata i promocija mitova o takvim subjektima kao, što je, ko je ili nije u vezi s Al-Kaidom, takođe dugoročno oslabljuju protuterorizam. Eventualna cijena koja će se platiti za takvu zloupotrebu i stvaranje mitova bit će smrt, uključujući smrt Amerikanaca, u budućim terorističkim napadima.

Izvor

 

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime