Pisjournal- Iako je regija Kavkaza relativno mirna, barem posljednja tri mjeseca, pogranične napetosti između Republike Azerbajdžan i Armenije nedavno su porasle.

Čak su prije dva dana agencije izvijestile o sukobu Azerbejdžana i Armenije u regiji “Kalbjar”, u kojem je jedan azerbajdžanski vojnik ubijen, a tri armenska vojnika ranjena.

Nakon ovoga sukoba, general Hasanov, minister odbrane Republike Azerbejdžan, prozvao je Armeniju odgovornom za jačanje tenzija u regionu i rekao: “Iako je rat gotov, mi smo spremni i u svakom trenutku moramo biti spremni za rat”.

Sukobi nakon sporazuma

Republika Azerbejdžan uspjela je osloboditi svoju teritoriju okupiranu od strane armenskih snaga u Nagorno-Karabahu tokom 44-dnevnog vojnog sukoba koji je započeo 28. septembra prošle godine. Vojni sukob okončan je 11. Novembra prošle godine potpisivanjem trilateralne izjave predsjednika Azerbejdžana, Rusije i armenskog premijera.

Ali, nedavno su armenski mediji, pozivajući se na službene izvore, izvijestili da su snage Azerbajdžanske Republike napredovale i do 3,5 km unutar teritorija Armenije u jednom od pograničnih područja. U međuvremenu, izvori Azerbajdžanske Republike također tvrde da su tokom Prvog rata u Nagorno-Karabahu 1990-ih armenske snage nelegalno preuzele kontrolu i nad nekim pograničnim područjima Azerbajdžanske Republike, ne samo nad Nagorno-Karabahom.

 

Povlačenje vojnih snaga Republike Azerbejdžana

Armenija je izjavila da Azerbejdžan nije u potpunosti ispunio svoju obavezu povlačenja snaga sa njene teritorije i da je zato Erevan zatražio vojnu pomoć od Moskve.

Privremeni premijer Armenije Nikol Pašinjan rekao je u četvrtak da je grupa azerbejdžanskih snaga prešla granicu uprkos sporazuma o prekidu vatre između dviju zemalja i “nasrnula” na teritorij zemlje u blizini Crnog jezera. Azerbejdžan je negirao optužbe, nazivajući ih “provokativnim”. Azerbejdžan izjavljuje da su se njegove snage premjestile samo na svoje položaje u regiji Kalbajr-Lachin u Nagorno-Karabakhu.

“Jučer je dogovoreno da će azerbejdžanske oružane snage danas napustiti Armeniju”, prenosi novinska agencija Interfax Pašinjanove riječi, pozivajući se na razgovore dužnosnika dviju zemalja.

“Ovaj je sporazum proveden u izvjesnoj mjeri”, izjavio je privremeni premijer Armenije. Postoje područja iz kojih su Azerbejdžanci zaista otišli. Ali budući da sporazum nije u potpunosti proveden, obratio sam se danas ruskom predsjedniku za vojnu pomoć.”

Rusija je saveznik Armenije, a prekid vatre potpisan je prošle godine pod ingerencijom i nadzorom Moskve.

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Azerbejdžan također je istaklo da se zapovjednik graničnih snaga ove zemlje sastao s armenskom stranom u petak kako bi razgovarao o trenutnoj napetosti na granici.

Armenija kaže da je oko 250 azerbejdžanskih vojnika ušlo na njen teritorij u dubini od oko 3 km.

Nikol Pašinjan kontaktirao je ruskog predsjednika Vladimira Putina kasno u četvrtak. Kremlj je u saopćenju istakao da je Putin rekao Pašinjanu da se sporazum o prekidu vatre mora u potpunosti poštovati, a da je Pašinjan zauzvrat podržao svako “mirno, političko i diplomatsko rješenje” problema.

U petak je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov kazao: “Naravno, armenska je strana izrazila snažnu zabrinutost zbog situacije na granici, Predsjednik Vladimir Putin izrazio je istu zabrinutost.”

Glasnogovornica State Departmenta Jalina Porter također je rekla da Washington očekuje da Azerbejdžan odmah povuče svoje snage i “zaustavi daljnje provokacije”.

“Vojna akcija na spornim područjima je neodgovorna, kao i nepotrebna i provokativna”, rekla je Porterova novinarima dodajući kako bi pitanja razgraničenja granica trebala biti riješena pregovorima.

Neke su druge zemlje svijeta također pokazale osjetljivost na trenutni granični spor između Azerbajdžanske Republike i Armenije. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je azerbejdžanske snage da napuste pogranična područja Armenije.

Iran je također pozvao republike Azerbejdžan i Armeniju da budu suzdržane i mirno riješe svoje sporove.

 

Zašto su se tenzije ponovo pojačale?

Pored svoje vojne baze u Armeniji, Rusija je prošle godine poslala i grupu mirovnjaka u regiju Kavkaza kako bi pomogli u provedbi primirja. Ova zemlja ima dobre odnose s Armenijom i uzajamni obrambeni pakt, ali ima i prijateljske odnose s Azerbajdžanom. U sporazumu potpisanom prošle godine između Azerbejdžana i Armenije o okončanju sukoba u Nagorno-Karabahu posredovala je Rusija.

Ali nejasnoće u dijelovima trilateralnog sporazuma o prekidu vatre u Nagorno-Karabahu glavni su razlozi ponovnog jačanja napetosti u regiji.

Sporno područje je ono što Armenci nazivaju “Sonix”, a u Azerbajdžanskoj Republici ga nazivaju “Zangzur”. Prema trilateralnom sporazumu, put koji povezuje Baku do Nakhčivana i Turske mora prolaziti kroz ovo područje. Sada Republika Azerbajdžan inzistira na uspostavljanju ove rute kroz Armeniju i kaže da se ovaj trilateralni sporazum između Jerevana-Bakua i Moskve mora provesti, inače će pribjeći sili.

Istovremeno, provedba sporazuma trenutno je spora, a azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev upozorava da je spreman graditi koridor čak i silom.

Predsjednik Azerbejdžana Alijev rekao je da su “poduzeti vrlo ozbiljni koraci” na trilateralnim sastancima radne skupine na razini zamjenika premijera Azerbejdžana, Armenije i Rusije po pitanju izgradnje koridora Zangzur.

Nakon završetka Drugog rata oko Nagorno-Karabaha 2020. godine, Republika Azerbejdžan pripremila se za uspostavljanje koridora Zangzur. Istovremeno, Bakuov ton postupno se zaoštrio. 20. aprila Ilham Alijev najavio je da će Baku postići svoj cilj, bez obzira htjela to Armenija ili ne, te je Zangzur nazvao uzurpiranom zemljom.

Armenski premijer Pašinjan rekao je: “Prema postignutim dogovorima i objavljenim dokumentima, Azerbejdžan može imati samo koridor koji Armenija dobiva preko teritorija Azerbejdžana i Nahčivana”.

Glasnogovornica armenskog Ministarstva vanjskih poslova Anna Naghdalian također je naglasila da se u sporazumu od 9. novembra ne spominju nikakvi koridori.

U skladu s tim, izgledi za izgradnju koridora su nejasni, a izgradnja koridora očito je dugotrajan zadatak. Trenutno nema ozbiljne mobilnosti. Armenija naglašava poštivanje određenih uvjeta i drugih klauzula iz sporazuma iz novembra, posebno o povratku zatvorenika, a Erevan ovo pitanje (povratak zatvorenika) smatra daleko važnijim od izgradnje puteva i koridora. Zapravo, trenutno stanje odnosa između Armenije i Azerbejdžana ne dopušta rješavanje pitanja na ovoj razini.

S druge strane, unutarnja politička situacija u Armeniji ostaje nejasna, a ako se trenutni premijer složi sa zahtjevima Azerbajdžanske Republike, to će za njega značiti političko samoubistvo.

Na temelju toga, čini se da je ono što je sada ponovo pojačalo napetost u Nagorno-Karabahu povezano s nejasnoćama o načinu provedbe sporazuma o koridoru, kao i sa prioritetom oslobađanja armenskih zatvorenika, a sa druge strane neizvjesnost armenske političke budućnosti je potaknula ovu neizvjesnu situaciju.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime