Saeid Abedpour
Američka vanjska politika na Bliskom Istoku -“Američke vojne snage ostat će najjača vojna sila na svijetu i ja ću ih koristiti za zaštitu američkog naroda u vrijeme potrebe”, jasno je poručio Biden u intervjuu za Foreign Affaris. “Većinu američkih snaga ću sa Bliskog Istoka i iz Afganistana vratiti u domovinu i zamijenit ću stotine američkih vojnika kako bih se suprotstavio zajedničkom neprijatelju i pomogao svojim saveznicima u regiji.”
Biden mora poduzeti brzu i odlučnu akciju kako bi postigao ove ciljeve i odmaknuo se od Trumpove politike. Trumpova era bila je zlatno doba za Rusiju i Kinu za unapređenje političkog i ekonomskog utjecaja u tim zemljama. Osnovna pitanja ostavljena su po strani a iznimni akcenat je stavljen na pitanja, kao što je Iran, u doba Trumpova mandata. Iran je bio izgovor za veću potporu Izraelu i za pražnjenje naftnih dolara arapskih zemalja u regionu Perzijskog zaljeva.
Današnji Bliski Istok se temeljno razlikuje od Bliskog istoka iz vremena hladnoga rata. Američki pristup i američki interesi onoga vremena mogli bi se sažeti oko tri osi: Izrael, nafta i komunizam. Danas Amerika nadgleda geopolitičke promjene koje su povezane sa arapsko’izraelskim odnosima. Geopolitika Bliskog Istoka veoma se razlikuje od prije deset godina.
Najvažnije bliskoistočne pitanje je palestinsko-izraelski sukob koji već nekoliko decenija zaokuplja pažnju regiona i svijeta i treba se iznaći način za njegovo rješavanje. Iako su Trump i njegov zet Kouchner prekršili “mirovni sporazum”, ali povratak na koncept zamjene “za dvije zemlje” mogao bi zaustaviti ovaj sukob.
Jačanje iranskog utjecaja u Iraku, Siriji, Libanu, pojasu Gaze i Jemenu, i drugo vojno uplitanje Turske u Siriji, Iraku, Libiji i na Bliskom Istoku, predstavljaju dva važna spoljnopolitička pitanja Sjedinjenih Država u region Bliskog Istoka.
Na minhenskoj sigurnosnoj konferenciji održanoj 19. februara 2021. Joe Biden najavio je spremnost da pregovara o nuklearnom program IR Iran, u format 5 plus 1, ističući slogan “Amerika se vratila”. Kritizirajući iransku regionalnu politiku, Biden je pozvao na prekid iranskih aktivnosti na Bliskom Istoku. Wendy Sherman, kandidatkinja za zamjenicu američkog državnog sekretara, koja je za mandata Baracka Obame bila zamjenica američkog državnog tajnika i američki pregovarač o nuklearnom program, tokom predsjedavanja 3. marta 2021. u vezi s namjerom Bidenove administracije da se vrati nuklearnom sporazumu sa Iranom m njegovoj upotrebi kao platform za pregovore u drugim područijima, navela je da se situacija 2021. mromijenila u odnosu na 2015, te je stoga usljed promjene geopolitike blisko-istočnog regiona nužno da Sjedinjene Države promjene kurs napredovanja.
Od vremena mandata republikanca Baracka Obame strategija ove zemlje s ciljem smanjenja svojih tragova u region i odluka koja se temeljila na tome da se sudbina regiona prepusti u ruke zemalja koje se tamo nalaze, dovela je do poremećaja u političkoj ravnoteži na Bliskome Istoku I do promjene geopolitike. Obamim miroljubivi kurs stvorio je priliku Rusiji, Iranu i Turskoj da utječu na regionalna pitanja a očit primjer svega je utjecaj ove tri zemlje u Siriji. Asimetrični ratovi, kao u Siriji, primjeri su djelovanja izvan granica gdje je sposobnost nadzora nad drugim zemljama postalauobičajeni, ali vitalni model na regionalnoj pozornici za održavanje ravnoteže snaga u regiji ugrožavanjem neovisnosti i suvereniteta drugih zemalja. Od tada do danas su napori na proširenju sfere utjecaja doveli do stvaranja novog geopolitičkog modela u regiji u kojem zemlje djeluju u skladu sa količinom svoje nacionalne moći i daleko od svojih političkih granica. Nakon sloma Trumpove politike maksimalnog pritiska na Iran čini se da su se stekli uvjeti za rješavanje nekih pitanja. Ovo u prvome redu ovisiti o tome koja će zemlja učiniti prvi korak. Čini se sasvim prirodnim da će to biti Amerika povratkom u SPORAZUM.
Prvi scenario je nastavak sadašnje situacije, produženje sankcija Iranu. Iran sa novim prilikama na međunarodnoj sceni i oslanjanjem na ekonomske odnose sa zemljama susjedima, Kinom i Rusijom, ima snage da zaobiđe sankcije. Moguće je da sankcije izazovu društveni bunt, ali u konačnici država ima snage da upravlja sankcijama. Ovakva pozicija dugoročno ne bi išla u prilog iranskoj ekonomijj i bit će to više poticaj za jačanje odbrambenih snaga.
Drugi scenario, povratak Sjedinjenih Država u SPORAZUM, ukidanje sankcija i pokušaj za uspostavom ozračja političke i ekonomske ravnoteže u region. Realizacija ovog scenarija je suočena s protivljenjem Saudijske Arabije i Izraela. Obje ove zemlje svoj politički opstanak u regionu gledaju kroz “nuklearni Iran” i nemaju gotovo nikakvu želju za povratkom Irana na scenu uobičajenih međunarodnih odnosa. Sa druge strane, američka ratoborna frakcija neprestano udara u ‘bubanj disharmonije s prijateljima’. Naravno, da je manji broj onih koji se ne slažu s Bidenovim povratkom u SPORAZUM, u odnosu na globalnu potporu. Zemlje EU, Kina, Rusija i Japan insistiraju na američkom povratku u SPORAZUM.
Američko odgađanje povratka u SPORAZUM nije u interesu regina Bliskog Istoka. Za razliku od Saudijske Arabije ili Izraela, Iran ne traži opstanak u vojnim napetostima. Iran je s druge strane najvažnija odbrambena barijera protiv destruktivnih ekstremističkih skupina. Geografski gledano, Iran je dobra prilika za ekonomski razvoj u region i međunarodnu suradnju, a naravno, dvije zemlje, Iran i Sjedinjene Države imaju oprečna stajališta u regionu koja bi se dugoročno mogla umanjiti.
