PISjournal-Pakistan i Indija ove godine po 75. put ističu svoje zastave na Dan nezavisnosti, Pakistan 14., a Indija 15. avgusta. To je i zvanično razlog za slavlje, ali i vrijeme kada se ponovo otvaraju stare rane. Ovo je priča i o sudbini Pritama Kana.                               Pritam Kan

Prošlo je 75 godina otkako je Pritam Kan (86) izgubio svoju porodicu. Bio je dječak kada su Britanci objavili da će svoju koloniju koja se nazivala Britanska Indija podijeliti na dvije zemlje i time izazvali religiozno motivisane masakre i jedan od najvećih talasa migracija u historijii čovječanstva.

Pritam Kan

Velika Britanija je 1947. godine multireligioznu Britansku Indiju podijelila na većinski hinduističku Indiju i novu, većinski muslimansku državu Pakistan. Odnos između religijskih zajednica je bio prožet međusobnom mržnjom koja se rasplamsala: komšije su ubijale komšije. 

Pritam Kan je musliman i za dlaku je preživio napad Sika na njegovo selo.

“Igrao sam se u blizini kuće kada je u selo stigla razjarena rulja”, kaže Pritam u intervjuu. Njegov otac i tri starija brata su pobjegli. On se skrivao u poljima, a majka u jednom bunaru. Kada je otišao do nje, nije više mogla da izađe.

Baš kao i majka Pritama Kana, te 1947. godine, u neredima je poginulo najmanje milion ljudi. Oko 15 miliona je protjerano. Muslimani poput Kanovog oca i njegove braće otišli su u Pakistan, zemlju koja je bila stvorena za njih – a Hindusi i Siki su odande otišli u hinduističku Indiju.

Mnogi od tih ljudi su tokom seobe doživjeli stravične stvari, a mnogi nikada nisu stigli tamo gdje su krenuli. Mnoge porodice su ostale bez imovine, a to je dodatno intenziviralo sukobe.

Traumatični događaji duboko su se urezali u kolektivno pamćenje i danas utiču na politiku i “hrane” ogorčeno suparništvo dvije nuklearne sile.

Od 1947. godine, odnosno podjele bivše Bitanske Indije – Indija i Pakistan su vodilli četiri rata. Kao posljedica trećeg rata, 1971. godine od nekadašnjeg istočnog Pakistana nastao je Bangladeš. Region Kašmira na zajedničkoj granici sa Himalajima do današnjih dana je sporan.

Pritam Kan ne zna više šta se tačno događalo poslije smrti njegove majke. Lutao je okolo, utočište pronašao kod seljaka, sve dok nasilje nije prestalo. Odrastao je u mjestu u blizini svog rodnog sela. Tamo je radio kod jednog seljaka i nikada nije pohađao školu.

Godišnjica tragedije

Sada je sedamdeset peta godišnjica Kanove tragedije, a dvije zemlje će nezavisnost proslaviti kao svoju pobjedu. Pakistan to slavi 14. 08. a dan kasnije i Indija. Ali Kan neće slaviti i vjerovatno će sjediti ispred svoje sobe i misliti na svoju izgubljenu porodicu.

Podjela je ovaj region, koji je jedan od najgušće naseljenih u svijetu, ostavila u neredu i neravnoteži.

U Indiji živi 1,4 milijarde ljudi, u Pakistanu oko 220 miliona. Indija je zemlja koja se u javnoj percepciji uspjela iskobeljati iz društva država u razvoju. O Pakistanu se misli kao o državi sa slabom privredom, slabim demokratskim strukturama i velikim sigurnosnim problemima – zbog brojnih ekstremističkih grupa.

Uprkos tome Pritam Kan želi preko granice, u Pakistan, tamo gdje žive potomci njegove preminule braće. Ali ne može. Bilateralni odnosi su napeti, te zbog toga, kako on kaže, nije dobio vizu. Da je on uopšte živ, otac i braća su saznali tek sedam godina poslije rastanka – preko jednog daljnjeg rođaka. 

Prije 40-tak godina je Kan saznao za sina jednog od svoje braće u Pakistanu – Bratić Šabaz mu se javio pismom. I od tada su redovno u kontaktu, u međuvremenu i preko videopoziva.

Jednom su se uživo vidjeli na jednom spomen-području Sika u Pakistanu koje predstavlja tračak nade za brojne razdvojene porodice, zato što indijski rođaci tamo mogu doći i bez vize. Šabaz kaže: “Volio bih da ga tada nismo pustili da se vrati natrag u Indiju.”

I Kanove komšije se nadaju da će se on preseliti kod svojih u Pakistan. Za videopozive iz Pakistana pozajmljuju mu mobilni telefon, kuhaju mu, nabavljaju lijekove.

Ipak je usamljen i kaže da priželjkuje prijateljstvo među susjednim zemljama: “Ljudi bi tako mogli da žive u miru, sve bi procvalo.” Njegov 54-godišnji bratić naglašava kako su Indija i Pakistan dvije slične kulture, da ljudi govore sličan jezik.

Pomoć jednog YouTubera

Kan trenutno polaže nade u jednog YouTubera iz Pakistana. Nazir Ali Dilon preko društvenih mreža često kontaktira razdvojene porodice, pomaže im da se ponovo nađu – uglavnom u hramu Sika u Pakistanu – te priča o njihovim sudbinama. To su priče o ljubavi i prijateljstvu, o prošlosti i mržnji.

Priče njegovog djeda koji potiče iz iste savezne države u Indiji kao i Kan – promijenile su njegov pogled na odnose između Indije i Pakistana:

“U medijima nam pričaju da su Indijci neprijatelji. Ali ono što nam pričaju naši stari, to zvuči skroz drugačije”, kaže Dilon.

Zahvaljujući YouTuberu Dilonu, braća Sika i Sadik Kan su se sreli poslije 75 godina.

Susret braće Sika i Sadika Kana nakon 75 godina

On je u proteklih šest godina pomogao da se ponovo sretne više od 300 porodica. Njegov YouTube kanal ima pretplatnike i u Indiji i u Pakistanu.

Ali nisu baš svi oduševljeni onim što on radi. Prilikom putovanja u pakistanski hram već se događalo da su ga vlasti saslušavale. Bilo je, kako kaže, i prijetnji smrću. Ipak, želi da nastavi i da pomogne Pritamu Kanu da dobije vizu.

“Sedamdeset pet godina rata nam ništa nije donijelo”, kaže Dilon. “Ako hoćemo da napredujemo, moramo nešto da promijenimo.”

Izvor

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime