Dr. sc. Tarik Kulenović
PISjournal – Jednakost, sloboda, bratstvo – slavne su riječi, geslo Francuske revolucije, koje su pokretale revolucionarne mase u borbi protiv feudalnog poretka koji je stoljećima gušio Francusku i Europu.
No, promijenilo se stoljeće i nekadašnji simboli slobode postali su simboli represije. Otkud odjednom taj strah od hidžaba?
Nikad nisam imao problem sa hidžabom, ni onda dok smo ga zvali marama. Rahmetli nena je nosila cijeli život maramu, pa i za najcrnjeg socijalističkog mraka, njene su kćeri, moje tetke, neke nosile, a neke nisu maramu, ovisno za koga su se udale.
Zašto odjednom tolika drama? I to u Francuskoj punoj sloboda? Francuska, zemlja rođenja Bleka Stene, Marianne koja golih grudi juriša na barikade, Charles de Gaulle, Edith Piaff, Charles Aznavour, filozofi egzistencijalisti, studentska pobuna 1968.godine… No to je Francuska nekada.
Današnja je Francuska obilježena arapskim teroristima, pobunama tinejdžerki koje traže svoje pravo da budu drukčije, sve otvorenijm mržnjom nekadašnjih kolonija iz podsaharske Afrike. Nekad nas je šokirala rečenica: Danas sam ubio stranca iz romana Alberta Camusa kad je glavni junak ubio Arapina u Alžiru. Danas otkrivamo činjenice što je sve država Francuska radila domorodcima u saharskoj Africi, koliko su se naubijali Arapa. Zapljeskuju nas i vijesti iz podsaharske, crne Afrike gdje su pobune protiv postkolonijalne nekada francuske crne Afrike sve su češće i sve intenzivnije. Mali, Burkina Faso i Niger sklopile su pakt o međusobnoj suradnji i zaštiti u slučaju vanjske agresije, no u pozadini je i slabo prikrivena netrpeljivost prema Francuskoj. Otkuda to?
Francuska je moje simpatije stekla zbog američkog filma. Da, vječna Casablanca. Ingrid Bergman nije nosila abaju nego elegantnu haljinu, no sve je bilo sa stilom. I crnac Sam što je svirao klavir i francuski policajci i njemačka vojna misija i izbjeglice iz Europe i, naravno, Humphrey Bogart. Na ulicama nije bilo žena. Arapska kultura ipak ima prvenstveno muškaraca u javnosti. Žena je gospodarica unutrašnjeg prostora, kuće. Dok nemuslimani doživljavaju muslimanski dom, harem, primarno kao mjesto sladostrašća puno polugolih žena koje su tu primarno za zadovoljenje muškarca, harem je prostor najsvetijeg, prostor zadnje odbrane.
Za muslimana je i žena njegov harem, za čije oskvrnuće nema oprosta. Nažalost, to su shvatili Srbi, čiji su logori za silovanje jedno od najsramotnijih epizoda Bosanskog rata. Zašto to spominjem? Muslimanske žene i izborom odjeće koja skriva, a ne otkriva žensku figuru naglašavaju svoju posebnost. Erotičnost i tjelesna privlačnost žene je za njenog bračnog partnera, ne za čaršiju, ne za javnost. Islam se nije slijep prema tjelesnim potrebama i željama muškarca i žene. No stavlja ih u strogo omeđene okvire braka. Ta zatvorenost muslinana prema van zbunjivala je stoljećima nemuslimanske putnike, koji su o tome ostavili i brojne zapise.
Djevojke muslimanke, u pubertetu, predstavljaju vjerovatno najosjetljviju skupinu. Tu slobodno možemo uračunati sve djevojčice u pubertetu, na pragu odraslog života. Niti dječaci te dobi nisu imuniji na to, no na njih ne obraćamo toliku pažnju. Djevojčice su izložene nasilju sa svih strana, od nasilja u obitelji, preko vršnjačkog do nasilja starijih osoba. Često je to nasilje i seksualno motivirano, nasilnici su uglavnom muškarci, dok istovremeno djevojčice prolaze kroz promjene u svom tijelu koje ih iz djece pretvaraju u žene. Nošenje amorfne odjeće koja prikriva tjelesne promjene kroz koje prolaze njihov je logičan izbor u pubertetu. No to iz nekog razloga smeta francuskoj državi.
Francuska nakon revolucije uvela nova pravila odijevanja, pokušavajući i tako uvesti jednakost među pripadnicima različitih slojeva društva. Zabrana isticanja vjerskih simbola u bolnicama i školama bila je jedan od prvih znakova. Puritanizam je obilježje svake revolucije. Raskoš odijevanja bogatih, karakterističnu za predrevolucionarno doba, zamjenjuje skromnost u odijevanju, što smo mogli vidjeti i u francuskoj, američkoj, ruskoj i iranskoj revoluciji. Kako doba revolucije odlazi sve dalje u povijest, puritanizam zamjenjuje ponovo raskošnost odijevanja bogatijih. Ruska Oktobarska i Iranska Islamska revolucija zadržale su elemente puritanizma i skromnosti u odijevanju za van.
Provala neobuzdanog neoliberalizma i gramzivog kapitalizma uništila je i te tekovine Oktobarske revolucije i danas se u Rusiji skromno odijevaju siromašni dok se bogati i u odijevanju razmeću bogatstvom. U Iranu se zadržalo načelo skromnosti u odijevanju za van, zahvaljujući i islamskoj tradiciji u kojoj je normalno i poželjno da žena nosi hidžab pri izlasku u javnost, no što se događa iza visokih zidova teheranskih vila možemo samo nagađati.
Francuska, nažalost, zabranom abaje ponovo pokazuje kako rado krši vlastita načela zbog tih istih načela. Tu je nikad zaboravljeni državni udar u Alžiru početkom 1990.-ih kada je alžirska vladajuća struktura uz francusku pomoć izvela državni udar da bi spriječila tzv.islamiste da pobjedom na demokratskim izborima dođu na vlast. Sličan smo primjer imali i u Egiptu gdje je sa vlasti, uz američku pomoć, svrgnut na demokratskim izborima izabrani predsjednik Muhamed Mursi.
Zabrane u Francuskoj počinju u ranijoj dobi, u školi. Pobuna teenagerica muslimanki kojima je zabranjeno da nose hijab u školi rezultirala je zabranom nošenja hijaba u školi u prošlom desetljeću. Nova zabrana nošenja abaje u školama pokrenula je žalbe učenica zbog kršenja temeljnih ljudskih prava. Prvu zabranu koju je donio francuski ministar obrazovanja Gabriel Attal a usprkos žalbi Vincenta Brenagartha advokata Akcije za muslimanska prava. Treba reći kako je to nastavak diskriminacijske politike francuske vlade kojase posljednjih godina manifestirala izjavama i politikama koje su usmjerene protiv muslimana.
Salto mortale koji je izvela Francuska koja je od branitelja ljudskih prava i sloboda postala kršitelj tih istih prava pokazuje u kakvo su se stanje doveli. Postavljanje učenika u situaciju da biraju između svoje vjerske pripadnosti i obrazovanja dovodi do stanja koja se u budućnosti mogu samo pogoršati. Postaje jasnija i ogromna negativna energija koja se oslobađa u postkolonijalnoj, crnoj, subsaharskoj Africi.
Francuzi napolje iz Afrike postaje bojni poklič generacije. Islam i crnci postaju nepoželjne kategorije francuskog društva. Dok su nam nekada Francuska revolucija i u Francuskoj izrađen Kip slobode bili orijentiri prema budućnosti kojoj težimo danas postaju markeri tamne prošlosti koje se želimo rješiti.
Ekskluzivno PISjournal
