Hossein Fatemi                                                                                                          nesigurniji     

PisJournalDogađaji u protekloj godini u Afganistanu ukazuju na to da je talibanska vlada, uprkos tvrdnjama da će uspostaviti stabilnost i sigurnost, donijela uočljiv neuspjeh u ovoj sferi, kao i u drugim područjima. Sada kada se zastava talibanske vlade otvoreno i službeno vihori u cijelom Afganistanu i nakon dvije decenije pokušaja kontrole i ovladavanja ovom zemljom, Talibani upravljaju zemljom koja proživljava najgore moguće stanje.                                                                  

Najnovije eksplozije

Nakon samoubilačkog napada i eksplozije u jednom obrazovnom centru u Kabulu, glavnom gradu Afganistana, nekoliko osoba je poginulo i ozlijeđeno. Khalid Zadran, glasnogovornik talibanske policije, objavio je jučer ujutro (petak) da su, usljed eksplozije koja se dogodila u području Dasht Barchi u Kabulu, poginule najmanje 23 osobe, a 36 ih je ozlijeđeno.

Dasht Barchi je region sa većinskim šiitskim stanovništvom i mjesto stanovanja hazarske manjinske zajednice u Kabulu, te je s vremena na vrijeme meta krvavih napada. Kako je saopćio glasnogovornik talibanske vlade, bombaš samoubica detonirao je vlastitu bombu među učenicima ovog obrazovnog centra.

Proizvodnja nesigurnosti, simbol opstanka vlasti

Talibani trenutno djeluju kao de facto vlada u Afganistanu. No, osim što su afganistansko društvo, obrazovanje, slobodan protok informacija i ekonomija Afganistana na rubu kolapsa, bolje da kažemo u fazi kolapsa, zemlja bi ponovno mogla postati sigurno utočište za terorističke grupe. U međuvremenu, nema sumnje da nastavak i intenziviranje projekta stvaranja nesigurnosti za Afganistan može pružiti potrebno ozračje i platformu za nastavak talibanske vlasti na dosadašnji način, ne uzimajući u obzir zahtjeve zemalja regije i svijeta u pogledu formiranja pravne i demokratske vlade koja se temelji na mišljenjima i stavovima cijelog afganistanskog društva uz učešće svih etničkih skupina i religija. I sve to uz činjenicu da nesigurnost kojom upravljaju talibani u Afganistanu može djelovati u smjeru primjene njihove policijske moći kako bi uspostavili ograničenja za medije, mlade, žene, obrazovanje itd.

Lopta na američkom tlu

Lideri talibana su, tokom protekle godine kada su ponovo došli na vlast, u više navrata pokušali okriviti Sjedinjene Države za trenutnu situaciju tako prebacujući loptu na Amerikance. S tim u vezi, glasnogovornik Talibana, Zabihullah Mudžahid, tvrdi da je Amerika najveća prepreka priznavanju afganistanske vlade od strane međunarodne zajednice. Ovo je pitanje, također, uzrokovalo da talibanska vlada praktično bude lišena političke i diplomatske moći potrebne za poboljšanje situacije u Afganistanu zato što bez regionalnog i globalnog diplomatskog legitimiteta ne može poduzeti učinkovite korake na polju trgovine sa susjednim zemljama i transregionalnim akterima.

Istovremeno, Talibani smatraju druge akcije Sjedinjenih Država, poput blokiranja afganistanske imovine, dodatnim faktorom pogoršanja krize u ovoj zemlji.

Od avgusta prošle godine Talibani su vodili pregovore sa gotovo 30 zemalja, ali “Islamski emirat Afganistana”, koji je vlast po mjeri Talibana, do sada nije priznat od međunarodne zajednice.

Šta je rješenje?

Treba prihvatiti da je trenutna situacija u Afganistanu uzrokovana krizama koje se očituju kroz pet aspekata: “identitet”, “legitimitet”, “participacija”, “distribucija” i “uticaj”. S tog gledišta i usred sadašnje krize u Afganistanu, mnogi smatraju da je formiranje sveobuhvatne i sveuključive vlade rješenje za izlazak iz ove situacije. Jer iskustvo je pokazalo da su pogrešne politike i jedno – etnizacija vlasti te isključivanje i zanemarivanje drugih etničkih skupina u Afganistanu osuđeni na propast a isprobavati provjereno je greška. Kao što je uvjeren Abdul Naser Noorzad, bivši profesor Univerziteta u Kabulu: “Većina se danas slaže oko toga da treba slomiti tabu centralizirane političke moći u Afganistanu i namjesto toga uspostaviti decentralizirani sistem; zato što je postojanje različitosti u strukturi i formi političkog sistema u ovoj zemlji postalo nužnost. Ova nužnost čini obaveznim, prije svega, rad na elementarnim problemima kao što je sistem koji nudi odgovor, a ne na marginalnim problemima; ova je činjenica plod općeg uvjerenja koje se temelji na hitnosti problema, što samo po sebi može biti historijsko iskustvo poput dolaska Talibana na vlast. Prema tom općem uvjerenju, glavni razlog dolaska Talibana na vlast može se vidjeti u monopolu vlasti u kontekstu institucionalizacije etničkog autoriteta i njenog nefleksibilnog tumačenja politike.ˮ     nesigurniji nesigurniji nesigurniji nesigurniji nesigurniji nesigurniji