PISjournal – Na petu godišnjicu povratka talibana na vlast u Afganistanu, grupa je predstavila svoj novi pravni kodeks ili povelju o vladavini, što je izazvalo kontroverze širom zemlje.
Očekuje se da će dokument zamijeniti prethodni ustav i da će odrediti pravni, izvršni i politički okvir vladavine.
Vrhovni sud je 7. januara objavio krivični zakonik sudova u zemlji. Dokument, koji je potpisao vođa grupe Hebatullah Akhondza, sastoji se od 10 poglavlja i 119 članova na 60 stranica na paštunskom jeziku. Od svog objavljivanja, dokument je obuhvatao širok spektar pitanja i kaže se da su ga sastavili talibanski vjerski učenjaci iz knjiga o jurisprudenciji hanefijskog pravca.
Uprkos ponovljenim pozivima međunarodne zajednice talibanima da formiraju inkluzivnu vladu i priznaju prava manjina i žena, novoobjavljena povelja grupe jasno stavlja do znanja da je njen pristup upravljanju i dalje u suprotnosti s globalnim zahtjevima, što je stav koji će vjerovatno pojačati vanjski pritisak na privremene vlasti Afganistana.
Pregled dokumenta pokazuje da je većina njegovih odredbi formulirana u korist paštunske manjine i frakcija povezanih s talibanima. Daleko od podrške tvrdnjama grupe o ispravnom tumačenju islamskih učenja, tekst umjesto toga odražava isključivu i usku viziju moći i upravljanja.
Hanefijski sunizam, službena vjera Afganistana
Nova povelja se u početnoj fazi odnosi na vjerska pitanja Afganistana, a u osmom stavku drugog članka sljedbenici hanefijskog pravca definiraju se kao istinski muslimani, dok se pripadnici drugih vjerskih zajednica u Afganistanu kvalificiraju kao „heretici“.
U islamskom fikhu (jurisprudenciji), termin mubtadi, ili inovator, odnosi se na pojedince koji uvode nove doktrine ili prakse u religiju bez njihovog utemeljenja u Kur’anu, sunetu, naučnom konsenzusu ili drugim autoritativnim vjerskim izvorima. Takav pristup može, u praksi, izložiti sljedbenike drugih škola mišljenja diskriminaciji i može dovesti do negativnih posljedica ili pravnih i društvenih ograničenja protiv njih.
Prema ovom zakonu, svako ko je optužen za vrijeđanje ili ismijavanje vođe talibana ili islamskih uvjerenja suočava se s kaznama od 40 udaraca bičem do dvije godine zatvora. Međutim, dokument ne definira šta predstavlja uvredu ili ismijavanje. Odredbe odražavaju talibansko tvrdo tumačenje islama i, po prvi put, formaliziraju to tumačenje u pravnom okviru koji je potpisao vođa grupe i predao sudovima kao osnovu za rješavanje pravnih slučajeva.
Pet godina kasnije, talibanska vlada, kojoj još uvijek nedostaje legitimitet među većim dijelom stanovništva i koja se boji za stabilnost svoje privremene vladavine, pretvorila je represiju i zastrašivanje u alate upravljanja. Nastojeći konsolidovati vlast i učvrstiti svoj autoritet, grupa naziva naoružane protivnike baghijima (pobunjenicima) i agentima „korupcije na zemlji“, izjavljujući da je njihova šteta „javna“ i da se „ne mogu reformirati osim ubijanjem“.
Talibansko društvo zasnovano na klasama
Talibanski pravni kodeks tvrdi da se zasniva na vjerodostojnim islamskim izvorima i hanefijskoj jurisprudenciji, dok vjerskim učenjacima i elitama daje poseban položaj. Dokument kategorizira ljude u svećenike, elite, srednju klasu i nižu klasu, a intenzitet kažnjavanja ljudi određuje njihova društvena klasa.
Stoga, ako pojedinci iz ovih grupa počine sličan zločin, kazne će biti sljedeće: vjerski službenici će dobiti samo upozorenje; elita će biti pozvana na sud uz ukor; dok će se oni iz srednje i niže klase suočiti s fizičkim kaznama, uključujući i zatvor.
Ovo je u oštroj suprotnosti s principima islama, za koje talibani tvrde da ih oživljavaju, gdje nijedno ljudsko biće nije inherentno superiorno nad drugim. U islamu, status osobe zavisi isključivo od njene vjere i pobožnosti. Oni s jačom vjerom imaju veće poštovanje i ugled pred Bogom; ljudska vrijednost nije određena blizinom ili vezama s vladajućom silom. Dakle, prava mjera ljudskog dostojanstva i poštovanja leži u nečijem odnosu s Bogom i ličnoj etici, a ne u političkom statusu ili moći.
Iako je ropstvo ukinuto u islamskom svijetu prije 1.400 godina, a u zapadnim društvima u posljednjim stoljećima, talibanski pravilnik i dalje kategorizira ljude kao „slobodne“ ili „robove“. Ovaj sistem pokazuje da talibani ne samo da priznaju društvenu klasifikaciju i diskriminaciju, već su je kodificirali u krivične i pravne statute – potez koji je praktično bez presedana i neprihvatljiv u modernom svijetu.
Pravilnik također ističe ponižavajući pogled na žene, jasno stavljajući do znanja da one nemaju nikakva stvarna prava u društvu kojim upravljaju talibani. Naprimjer, Član 34 zabranjuje ženama da više puta posjećuju očevu kuću ili druge rođake bez dozvole muža i navodi da će svako ko spriječi povratak žene u muževljev dom biti smatran kriminalcem. Ovaj pristup ilustruje kako talibanski zakoni sistematski ograničavaju temeljne slobode žena.
Od povratka talibana na vlast, Ujedinjeni narodi i brojne zemlje su više puta osudili diskriminatorski tretman žena od strane te grupe i upozorili na široke društvene i ljudske posljedice takvih politika. Takve diskriminatorske mjere ne samo da krše prava žena, već i potkopavaju legitimitet talibana na međunarodnoj sceni.
Reakcije na novi zakon talibana
Objavljivanje ovog dokumenta izazvalo je talase reakcija organizacija za ljudska prava. Organizacija Rawadari, tijelo koje prati ljudska prava u Afganistanu, nazvala je krivični zakon izuzetno zabrinjavajućim i otvoreno suprotnim međunarodnim zakonima o pravima i temeljnim principima pravičnog suđenja.
Organizacija tvrdi da ovaj zakon predstavlja diskriminaciju ljudi iz različitih sekti i religija, gušenje osnovnih sloboda. Dodaje se da dokument krši ljudsko dostojanstvo, slobodu izražavanja i misli, te legalizuje vansudska i neselektivna hapšenja i kažnjavanja.
Rawadari je osudio diskriminatorski pristup prema ženama kao jasno kršenje prava na ljudsko dostojanstvo i zabrane diskriminacije na osnovu spola. Naglasio je da će takve mjere ozbiljno pogoršati kršenja ljudskih prava, dovesti do široko rasprostranjenog gušenja temeljnih sloboda i podstaći zloupotrebu i bezakonje.
Organizacija za ljudska prava pozvala je na hitno zaustavljanje primjene talibanskog pravilnika i pozvala međunarodnu zajednicu, UN i druga relevantna globalna tijela da iskoriste sva pravna sredstva kako bi spriječili njegovo provođenje. Organizacija je također potvrdila svoju posvećenost kontinuiranom praćenju ponašanja talibana i posljedica primjene ovih propisa, obećavajući da će dijeliti svoje nalaze putem redovnih izvještaja medijima, organizacijama za ljudska prava i javnosti.
Talibanski pravni kodeks je nelegitiman
Ismail Bagheri, iranski stručnjak za afganistanska pitanja, govorio je o detaljima dokumenta i stepenu njegove usklađenosti sa pravnim realnostima modernog svijeta, rekavši: „Od dolaska talibana na vlast u augustu 2021. godine, grupa je tvrdila da je posvećena ustavu koji je usvojen pod posljednjim kraljem Afganistana Mohammedom Zahir Shahom. Ali to je bila samo površina i takvim stavovima talibani su pokušali smiriti domaće proteste koji su izbili kada su ponovo preuzeli vlast prije 20 godina. U praksi su implementirani dekreti i fetve koje je izdao vođa talibana Mullah Hibatullah Akhundzada, a koje su nedosljedno primjenjivane u različitim regijama pod kontrolom talibana. Sada, s relativnom stabilnošću uspostavljenom u Afganistanu nakon više od četiri godine, sudovi su izradili vlastiti specifični krivični zakon.“
Naglašavajući da ovom zakoniku nedostaje pravni legitimitet, Bagheri je izjavio: „Sadašnja afganistanska vlada nije proizvod nacionalnog konsenzusa, već rezultat talibanskog preuzimanja svih državnih struktura. Oni vladaju Afganistanom na osnovu principa dominacije. Prema sporazumima iz Dohe, trebalo je da se održe unutarafganistanski pregovori sa svim političkim frakcijama kako bi se formirala inkluzivna vlada. Međutim, talibani tvrde da, budući da predstavljaju većinu društva i da su silom preuzeli vlast, ne vide potrebu za učešćem drugih grupa i manjina u političkoj strukturi.“
Prema riječima političkog stručnjaka, u trenutnim uslovima dominacije talibana, nijedna manjina nema nikakvu ulogu ili uticaj u vladinim procesima, a sve poslove kontrolira paštunska etnička grupa pod vodstvom talibana. Stoga je najznačajniji izazov s kojim se suočava ovaj zakon nejednakost i privilegije koje institucionalizira u korist Paštuna, a na štetu drugih etničkih grupa.
Bagheri je dalje tvrdio da talibani, držeći se ovog novog krivičnog zakona, pokušavaju ušutkati svaki suprotstavljeni glas i time spriječiti nastanak bilo kakvog društvenog pokreta protiv njihove vladavine. Ovakav pristup postepeno gradi temelje za autoritarnu vladu, ili čak diktaturu. Stroge kazne propisane za prekršitelje više podsjećaju na primitivno, predmoderno doba nego na savremeni pravni sistem, stvarnost koja podstiče očaj i razočarenje među afganistanskim narodom.
Na pitanje da li postoji konsenzus o ovom kodeksu između dvije glavne frakcije unutar privremene vlade, odnosno mreže Kabul-Haqqani i frakcija Kandahar, Bagheri je rekao: „U Afganistanu postoji vijeće Kabula i Kandahara. Oni se međusobno koordiniraju kad god to uslovi i interesi zahtijevaju, i nema sumnje da su se konsultovali i o ovom kodeksu. Međutim, mreža Haqqani nastoji projicirati pragmatičnu sliku, pokušavajući pokazati saradnju i angažman s drugim manjinama. Ovu politiku uveliko pokreće i njihovo rivalstvo s mulom Hibatullahom Akhundzadom, što je dio unutrašnjeg takmičenja Paštuna i Talibana. Ipak, tamo gdje njihovi interesi nisu zadovoljeni, oni formulišu vlastite nezavisne direktive. Paštuni u svakoj regiji imaju svoja specifična pravila kojih se u skladu s tim pridržavaju.“
Uticaji na manjine
Na pitanje o posljedicama ovog krivičnog zakona i povelje na manjine, Bagheri je izjavio da će, ako se ovaj zakon u potpunosti provede, nepaštunski narodi trpjeti ograničenja, a manjine će postepeno gubiti svoj položaj i moć, a čak bi se i njihova populacija mogla smanjiti. Talibani su poduzeli mjere da registruju manjine kao Paštune u svojim identifikacijskim dokumentima.
Na osnovu ovog zakonika, koji je sastavljen u skladu sa hanefijskom pravnom tradicijom unutar sunizma, zanemaruju se vjerovanja i prava drugih islamskih pravaca. Kao rezultat toga, primjena ovih zakona će nesrazmjerno uticati na šiitske muslimane, posebno na hazarsku zajednicu na sjeveru, i na kraju bi mogla dovesti do ograničenja ili čak zabrana vjerskih ceremonija poput obilježavanja muharema i arba’ina u Afganistanu.
Ova ograničenja će postepeno potkopavati nepaštunske zajednice, smanjujući njihov intelektualni i društveni kapacitet i smanjujući potencijal za organizirane građanske proteste i otpor protiv režima. „Nastavak ovog pristupa bi u konačnici mogao usmjeriti Afganistan prema strukturi u potpunosti usmjerenoj na talibane“, dodao je Bagheri.
Stručnjak je dalje naveo da Paštuni imaju veće privilegije ne samo u političkoj sferi već i u ekonomskoj domeni. Takvom politikom, talibani nastoje stvoriti uslove koji bi asimilirali druge etničke grupe u paštunski identitet. Primarni cilj talibana je promjena demografskog sastava Afganistana u korist Paštuna, proces koji lokalne vlasti u različitim stepenima provode decenijama.
„Značajnim stopama nataliteta, Paštuni pokušavaju povećati svoju populaciju u poređenju s drugim vjerskim grupama i time učvrstiti stubove svoje vladavine. U školama pod upravom talibana naglašava se da samo Paštunima treba dozvoliti da predaju i uče, a paštunski jezik zamjenjuje perzijski i dari i druge jezike koji se uobičajeno govore u zemlji. Zakoni koji se odnose na šiitske muslimane uklonjeni su iz pravnog okvira, a novi zakon ne spominje prava ili status manjina. Ako se ovaj pristup nastavi i demografsko tkivo zemlje promijeni u korist Paštuna, na kraju puta u Afganistanu će se uspostaviti talibanizam ili poredak kojim dominiraju talibani“, zaključio je Bagheri.
Ekskluzivno PISjournal
