Jianlu Bi
PISjournal – Kada je američki predsjednik Donald Trump uveo carinu od 25 posto na robu uvezenu iz Kanade i Meksika i carinu od 10 posto na robu iz Kine,pokrenuo je domino efekt i izazvao globalni trgovinski rat.
Kina je odgovorila nekoliko dana kasnije, uvodeći carinu od 15 posto na američki ugalj i LNG (tečni gas) i 10 posto na neke druge proizvode što će stupiti na snagu od 10. februara.
Trump je također uveo carine za Meksiko i Kanadu, ali je odložio njihovu primjenu na mjesec dana nakon hitnih razgovora sa ove dvije susjedne zemlje. Evropska unija je također obećala mjere odmazde nakon što je Trump zaprijetio 27-članom bloku sličnim carinama.
Agresivna strategija SAD-a označava značajnu prekretnicu u globalnoj trgovini, potencijalno noseći značajne rizike, ne samo za SAD već i za stabilnost međunarodnog ekonomskog sistema.
Američki ekonomista i profesor Univerziteta Columbia Jeffrey Sachs izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog ove taktike, nazvavši carine “pogrešnim i štetnim aspektom upravljanja državom SAD” i upozorivši da ovaj protekcionistički pristup šteti ne samo američkoj nego i globalnoj ekonomiji.
Ova nestabilna situacija, međutim, daje Kini priliku ne samo da proširi svoj utjecaj već i potencijalno redefinira globalni ekonomski poredak.
Kocka sa visokim ulozima
Obrazloženje američke administracije za uvođenje carina je višestruko. Ima za cilj da se pozabavi trgovačkim neravnotežama, zaštiti domaću industriju i suprotstavi se onome što smatra nepoštenom trgovačkom praksom drugih nacija.
Na primjer, SAD su često navodile svoj trgovinski deficit s Kinom, koji je dostigao rekordnih 382,9 milijardi dolara 2022. godine, kao ključno opravdanje za svoju trgovačku politiku. Tvrdi se da su carine neophodne za “izjednačavanje uslova” i podsticanje domaće proizvodnje.
Međutim, efikasnost carina u postizanju ovih ciljeva je veoma diskutabilna.
Ekonomska teorija i historijski dokazi sugerišu da carine često izazivaju uzvratne mjere, eskalirajući u trgovačke ratove u kojima pate svi koji su uključeni.
Historija nudi oštro upozorenje: američki Smoot-Hawleyjev zakon o carinama iz 1930-ih, koji je nametnuo visoke carine, izazvao je globalni val protekcionizma sa katastrofalnim posljedicama.
To je uključivalo kolaps međunarodne trgovine, pogoršanje miroljubivih odnosa među narodima, i na kraju, ulazak u svjetski rat.
Trgovački rat između Kine i SAD u periodu 2018-2019 također služi kao dobar primjer.
SAD su uvele carine na kinesku robu vrijednu stotine milijardi dolara, što je navelo Peking da uzvrati carinama na američke proizvode, uključujući poljoprivredne proizvode poput soje.
To je rezultiralo povećanim troškovima za američke potrošače na niz roba, od elektronike do odjeće, i značajno utjecalo na američke farmere koji su vidjeli da je njihov izvoz u Kinu opao.
Studija Federalnih rezervi, na primjer, procjenjuje da je trgovački rat smanjio američki BDP za otprilike 0,3 posto. To je jednako gubitku od 62 milijarde dolara.
Osim povećanih potrošačkih troškova i smanjene poslovne konkurentnosti, takve akcije remete zamršene globalne lance nabavke.
Nadalje, analize pokazuju da je trgovaččki rat koštao američke kompanije najmanje 1,7 biliona dolara u vrijednosti na berzi i skoro 300.000 radnih mjesta.
Trumpov potez da koristi carine kao primarno oruđe ekonomske kontrole države je kockanje s visokim ulozima. Rizikuje da otuđi saveznike, potkopa međunarodne institucije poput Svjetske trgovačke organizacije (WTO) i naruši kredibilitet SAD-a kao pouzdanog partnera u globalnoj trgovini.
Nedavni trgovinski sporovi sa Evropskom unijom oko carina na čelik i aluminijum, na primjer, zategli su transatlantske odnose i izazvali zabrinutost za budućnost globalnog trgovinskog sistema.
Oslanjanje SAD na carine takođe slabi njihovu sposobnost da prednjači u pitanjima globalne trgovine i stvara mogućnost za druge zemlje, poput Kine, da potvrde svoj uticaj u oblikovanju budućnosti međunarodne trgovine.
Prilika za Kinu
U pozadini rastućih trgovinskih tenzija, Kina se nalazi u jedinstvenoj poziciji da unaprijedi svoje interese i preoblikuje globalni poredak. Agresivna carinska politika SAD-a stvorila je vakuum liderstva u međunarodnoj trgovini, koji Kina želi popuniti.
Kina je dosljedno zagovarala multilateralizam, naglašavajući važnost međunarodne saradnje i sistema Svjetske trgovinske organizacije zasnovanog na pravilima.
Kako se SAD povlače od ovog pristupa, druga najveća svjetska ekonomija se predstavlja kao nepokolebljivi branilac slobodne trgovine i globalizacije.
Ovaj stav je pojačan impresivnim trgovinskim učinkom Kine:Prošle godine ukupna trgovina robom dostigla je 43,85 biliona juana (oko 6,1 biliona dolara), što je povećanje od 5 posto u odnosu na pretprošlu godinu, uz izvoz od 25,45 biliona juana i uvoz od 18,39 triliona juana.
Inicijativa Pojas i put (BRI) predstavlja primjer kineske strategije proširivanja ekonomskog i političkog utjecaja.
Od svog pokretanja, BRI je doživio značajan rast, sa preko 150 zemalja i međunarodnih organizacija koje su potpisale sporazume o saradnji do 2024. godine.
Opipljiv uticaj BRI-a je očigledan. U Africi, željeznica standardnog kolosijeka Mombasa-Nairobi značajno je poboljšala kenijski transport, skraćujući vrijeme putovanja i otvarajući hiljade lokalnih radnih mjesta.
U Aziji, Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC) je omogućio razvoj elektrana, puteva i luka. Luka Gwadar, CPEC projekat, transformisala se iz male ribarske luke u veliko regionalno čvorište.
Ovi infrastrukturni projekti širom Azije, Afrike i Latinske Amerike stvaraju nove trgovačke rute, jačaju partnerstva i uspostavljaju mrežu ekonomske međuzavisnosti koja bi mogla da izazove tradicionalni poredak predvođen Zapadom.
Rastuća ekonomska moć Kine i njena spremnost da se angažuje sa zemljama pod njihovim uslovima učinili su je sve privlačnijim partnerom, posebno za zemlje u razvoju.Peking je sada najveći trgovački partner za preko 140 zemalja i regiona.
U Latinskoj Americi, Kina je postala vitalni trgovinski partner za mnoge nacije. Peking je ostao najveći trgovački partner i izvozna destinacija južnoameričkih zemalja u posljednjih 15 godina.
Statistički podaci pokazuju da je obim trgovine između dvije zemlje dostigao 181,53 milijarde dolara 2023. godine, a Brazil je postao prva latinoamerička zemlja koja je premašila 100 milijardi dolara izvoza u Kinu.
Kako se SAD povlače iz svoje tradicionalne vodeće uloge, Kina ulazi u ponudu alternativnih modela razvoja i ekonomske saradnje.
U zaključku, američki carinski gambit unio je značajnu volatilnost i neizvjesnost u globalno trgovinsko okruženje. Dok se Trumpova administracija nada da će postići svoje ekonomske ciljeve, njen agresivni pristup nosi značajne rizike i potencijal za neželjene posljedice.
S druge strane, Kina ima priliku da iskoristi ovu situaciju u svoju korist. Zagovarajući multilateralizam, šireći svoj ekonomski uticaj i pozicionirajući se kao odgovoran globalni lider, Kina bi mogla da preoblikuje globalni poredak u svoju korist.
Međutim, put Kine nije bez izazova. Mora se pozabaviti sopstvenim unutrašnjim ekonomskim slabostima, njegovati povjerenje sa drugim nacijama i vješto se snalaziti u složenosti međunarodnih odnosa.
Naredne godine će biti ključne u određivanju da li Kina može uspješno iskoristiti ovu priliku i učvrstiti svoju poziciju vodeće sile u 21. vijeku.
