PISjournal – Američka vlada i dalje, pod izlikom provođenja zakona o imigraciji, potkopava temeljna prava migranata.
Ova zabrinjavajuća činjenica postala je očita stručnjacima za ljudska prava nakon deportacije Kilmara Arburga Garcije 15. marta 2025. (25. Esfand 1403).
Arburgo Garcia je muškarac iz Salvadora koji je prema američkom imigracijskom zakonu imao pravnu zaštitu od deportacije. Unutar pravnog sistema koji tvrdi da pruža pravedno suđenje svima, uključujući i nerezidente, Arburgo Garcia je deportiran bez saslušanja, upozorenja ili obzira prema sudskim odlukama.
Iako je njegova priča dospjela u vijesti, on je samo jedan od brojnih migranata koji su redovito uskraćeni za pravo na pravedan sudski proces putem pritvora ili deportacije. Njegov slučaj pokazuje sve veću oslonjenost na policijsko-militarističke politike koje uništavaju temeljna prava i ugrožavaju ljudsko dostojanstvo nerezidenata u SAD-u.
Pravni i etički neuspjeh
Peti amandman američkog Ustava navodi da niko, građanin ili nerezident, ne smije biti lišen života, slobode ili imovine bez poštenog pravnog postupka. Arburgo Garcia je 2019. iskoristio ovo pravo i bio zaštićen od deportacije.
Uprkos toj zaštiti, Ured za imigraciju i carinu SAD-a (ICE) u martu 2025. deportirao je Arburga Garciju bez obzira na odluke saveznog suda. Zapravo, američki savezni advokat priznao je da je deportacija bila pogreška i da je Arburgo Garcia nepravomoćno deportiran uprkos pravnoj zaštiti.
Očito ignoriranje savezne vlade SAD-a prema zakonskim jamstvima u provedbi imigracije pokazuje jasnu eroziju pravnog procesa. Politike poput „Ostani u Meksiku“ i „Brza deportacija“ normalizirale su imigracijske prakse koje uskraćuju ljudima priliku da budu saslušani pred sudom.
Iako migranti nemaju pravo na besplatnog pravnog zastupnika, dopušteno im je imati advokata tokom suđenja. U slučajevima poput Arburgove deportacije, nisu imali nikakvo saslušanje niti priliku da se brane.
Ove prakse, uskraćujući ljudima priliku za podnošenje zahtjeva za azil ili osporavanje pogrešaka američke vlade, potkopavaju osnovno pravo na pošteno suđenje. Čak i oni koji imaju sudsku zabranu deportacije (poput Arburga Garcije) kontinuirano su lišeni pravne zaštite jer provođenje imigracijskih zakona stavlja učinkovitost iznad stvarne pravde.
Ovo je opasno za sve u SAD-u, bez obzira na državljanstvo, jer čim su prava jedne grupe narušena, prava svih su ugrožena.
Militarizacija granice i uništavanje prava
Potkopavanje prava migranata u osnovi je povezano s militarizacijom američko-meksičke granice. Obje vlade posljednja dva desetljeća implementirale su politike poput „prevencije odvraćanjem“, pretvarajući južnu granicu SAD-a u pseudo-ratnu zonu. Kako Brennan centar ističe, militarizacija je stvorila nejasan i izvanpravni sigurnosni aparat koji ugrožava ustavnu zaštitu.
Ova strategija, namijenjena zatvaranju ulaska na granicu, zapravo tjera migrante na opasnije rute i povećava njihovu ovisnost o krijumčarima, uz rizik od smrti.
Migranti su istovremeno kriminalizirani zbog korištenja ilegalnih kanala, dok im je onemogućen pristup legalnim. Ova umjetno stvorena opasnost ne samo da opravdava veće troškove provođenja zakona, već i mijenja percepciju javnosti, prikazujući migraciju kao prijetnju, a ne humanitarno pitanje s korijenom u globalnoj nejednakosti i raseljenosti.
Meksiko je također militariziran pod američkim pritiskom, raspoređujući Nacionalnu gardu na južnoj granici. Studija objavljena na Oxfordu pod naslovom „Militarizacija meksičke granice i uticaj na ljudska prava“ detaljno opisuje kako korištenje taktika, strategija, tehnologije, opreme i vojne sile za kontrolu migracije potkopava ljudska prava i tjera migrante na opasnije, životno ugrožavajuće rute.
Militarizirane granice i civilne posljedice
Militarizacija granica stvara opasno okruženje koje briše granicu između provođenja imigracije i vojne policije. Pod tim politikama, svi, uključujući američke građane, izloženi su riziku od rasne diskriminacije, nepotrebnih zaustavljanja i nezakonitog nadzora. Posebno su stanovnici latinoameričkog porijekla u blizini granice nesrazmjerno ciljani jer američko provođenje zakona nametnulo je neljudske prakse vlastitom stanovništvu.
Ove prakse ne krše samo domaće zakone SAD-a, već ignoriraju i obavezujuće međunarodne sporazume. Na primjer, načelo ne-deportacije u zemlje gdje bi osoba bila u ozbiljnoj opasnosti, prema Konvenciji o izbjeglicama iz 1951., zabranjuje deportaciju u takve zemlje.
Slično tome, Komisija za ljudska prava Organizacije američkih država više puta je kritizirala militarizaciju američko-meksičkih granica kao neskladnu s osnovnim normama ljudskih prava. SAD i njihovi partneri stvorili su režim granica koji ljudska prava tretira kao opcionalna, stvarajući opasan model s posljedicama koje nadilaze imigracijsku politiku.
Pravna zaštita na granici ne prestaje. U SAD-u, bez obzira na državljanstvo, ljudi imaju pravo na dostojanstvo, pravdu i zaštitu ljudskih prava.
Stručnjaci kažu da je ilegalna deportacija Kilmara Arburga Garcije ljudski neuspjeh. Temeljna prava ne mogu koegzistirati s militariziranim granicama.
Ekskluzivno PISjournal
