PISjournal – Mir na Bliskom istoku trenutno se ne nazire, iako je istinska deeskalacija i vjerodostojan put ka miru prijeko potreban – ne samo za strane uključene u sukob, već i za ostatak svijeta koji trpi posljedice rata.
Ratne odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa, koje često objavljuje spontano na konferencijama za medije ili u noćnim objavama na društvenoj mreži Truth Social, predstavljaju zabrinjavajući način upravljanja velikim regionalnim ratom sa ozbiljnim globalnim posljedicama. To istovremeno ukazuje na izostanak ozbiljnog institucionalnog procesa donošenja odluka unutar administracije.
Rječnik koji koristi Trump, a posebno pojedini članovi njegovog kabineta poput ministra finansija, dostigao je nivo grubosti koji izaziva nevjericu. Iako su takve izjave možda usmjerene prema republikanskoj biračkoj bazi, njihov globalni odjek putem društvenih mreža ozbiljno narušava ugled SAD-a kao odgovorne demokratije.
Trumpova administracija djeluje kao da je ne zanima kako je ostatak svijeta vidi, uključujući saveznike i partnere. Stvara se utisak da Washington vjeruje kako mišljenje drugih nije važno za Ameriku koja sebe smatra svemoćnom i uvjerenom da „drži sve karte“. Taj osjećaj nekažnjivosti djeluje zapanjujuće.
Američka retorika, često ispunjena prezirom, uvredama i poniženjima, neće se lako zaboraviti među političarima i javnostima zemalja kojima je upućena. Takvi postupci neizbježno će uticati na to kako druge države procjenjuju odnose sa SAD-om i s koliko opreza će im pristupati. Kada se u najmoćnijoj državi svijeta na samom vrhu pojavi pretjerana fascinacija vojnom silom, posljedice takvih odluka mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.
U Trumpovim rukama je mogućnost okončanja rata. Ako su iranska nuklearna postrojenja uništena, mornarica potopljena, raketni kapaciteti oslabljeni, a infrastruktura teško razorena bombardovanjem hiljada ciljeva, zašto onda ne pokušati ozbiljno pregovarati o miru kroz realne kompromise? Ako Trump insistira na potpunom ispunjenju svih svojih zahtjeva, to više nije pregovaranje već nametanje volje.
Da bi se to ostvarilo, Iran bi morao prihvatiti poraz i praktično kapitulirati. Problem je u tome što Iran neće odustati od pitanja koja smatra ključnim za nacionalne interese, dok Trump ne može popustiti oko svojih glavnih zahtjeva. Iranski prijedlog od 14 tačaka, koji uključuje reparacije, ukidanje sankcija i kontrolu nad Hormuškim moreuzom, neprihvatljiv je za SAD i zahtijevao bi dugotrajne pregovore i postepene korake zasnovane na povjerenju – a njega danas nema.
Za Trumpa je nuklearno pitanje centralno za svaki dogovor, jer je upravo sprečavanje Irana da razvije nuklearne kapacitete predstavljalo glavni razlog za rat. On mora pokazati da je odlučno pobijedio.
Ovaj sukob postao je i test američke moći u svijetu u kojem se globalna ravnoteža postepeno pomjera od Zapada prema drugim silama. Slogan „Make America Great Again“ teško je uskladiti s nemogućnošću ostvarivanja jasne pobjede na Bliskom istoku, čak i ako je dio Trumpove baze ranije bio protiv američkih vojnih intervencija u inostranstvu.
Američke poteškoće na Bliskom istoku utiču i na odnose moći sa Kinom i Rusijom, kao i na sigurnosnu ulogu SAD-a u regionu. Japan i Južna Koreja vjerovatno će preispitati pouzdanost vlastitih sigurnosnih saveza sa Washingtonom. I u jugoistočnoj Aziji i drugim dijelovima svijeta postavljaju se pitanja o američkoj sigurnosnoj ulozi i stvarnoj vrijednosti oslanjanja na napredno američko oružje u eri ratovanja dronovima i bespilotnim sistemima.
Nedostatak jasne ratne strategije Washingtona postaje očigledan. SAD gomila nosače aviona i marince u regionu, ali oklijeva poslati kopnene snage. Bombarduje iransko ostrvo Kharg, glavno izvozno naftno čvorište, ali izbjegava uništiti kompletnu energetsku infrastrukturu iz straha od iranske odmazde protiv zaljevskih država. Washington tvrdi da mu Hormuški moreuz nije potreban, ali istovremeno traži od drugih država da ga ponovo otvore. Trump zatim traži podršku NATO saveznika za intervenciju, da bi potom tvrdio da mu NATO nije potreban, a kasnije kritikuje savez zbog nedostatka podrške.
SAD osuđuje iransku blokadu Hormuškog moreuza kao ilegalnu, dok istovremeno uvodi vlastitu blokadu. Washington tvrdi da njegova blokada ne krši primirje, iako sama blokada predstavlja čin rata. Trump je prijetio silom kako bi otvorio moreuz, ali je navodno odustao nakon što je Saudijska Arabija odbila omogućiti korištenje svojih baza i vazdušnog prostora za operaciju.
Sve to sugeriše da SAD zapravo nema dobre opcije. Prijetnje „brisanja Irana s lica zemlje“ više ukazuju na frustraciju nego na održivu strategiju. U međuvremenu cijene nafte nastavljaju rasti. To ne pogađa samo zemlje zavisne od energije – posljedice se prelijevaju na čitavu globalnu ekonomiju, uključujući proizvodnju, logistiku, poljoprivredu, avijaciju, turizam i trgovinu.
Iran je zaprijetio odmazdom i ove sedmice izveo napad dronovima na skladište nafte u luci Fujairah u UAE-u, pri čemu su povrijeđena tri indijska državljana. Indija je osudila napad i ponovila poziv na dijalog i diplomatiju.
Indija je duboko pogođena ratom, ali ima malo mogućnosti da ga zaustavi. Teoretski, New Delhi održava dobre odnose sa svim uključenim državama: SAD-om, Izraelom, Iranom, UAE-om, Saudijskom Arabijom, Kuvajtom, Bahreinom i Omanom. Indijski premijer i ministar vanjskih poslova razgovarali su s liderima tih zemalja, dok je savjetnik za nacionalnu sigurnost nedavno posjetio Saudijsku Arabiju i UAE.
Međutim, kada država ima prijateljske odnose sa svim stranama u sukobu i interese u svakoj od njih, postaje veoma teško zauzeti stranu. Indija zato može uglavnom apelovati na mir, ali ne može igrati direktnu posredničku ulogu osim ako je same zaraćene strane ne zatraže. Iako neki smatraju da bi Indija trebala biti diplomatski aktivnija, čak ni kao trenutni predsjedavajući BRICS-a nije uspjela postići konsenzus između Irana i UAE-a, uprkos prisustvu velikih sila poput Rusije i Kine u toj grupi.
Ako ni Rusija i Kina nisu uspjele približiti stavove sukobljenih strana, jasno je koliko bi bilo teško za zemlju poput Indije da postigne dogovor i doprinese stvarnoj deeskalaciji i završetku sukoba.
