Tony Cartalucci
Kada teroristička grupa nije teroristička grupa? Očito kada američka vanjska politika zahtijeva da to ne bude. Upravo je to slučaj sa sirijskim ogrankom Al-Kaide – Hayat Tahrir al-Sham (HTS) – najnovijim brendom Jabhat al-Nusra – koji trenutno zauzima sjevernu sirijsku upravu Idliba.
Nedavno su američki korporativni mediji pokušali pobuditi simpatije javnosti prema HTS-u –kao i animozitet prema sirijskim, ruskim i iranskim snagama koje žele osloboditi, navodno, milion ljudi zarobljenih pod vlašću terorističke organizacije.
Drugi faktor koji stoji iza američke medijske potpore HTS-u je potreba da se objasni zašto članica NATO-a Turska pruža vojnu i materijalnu potporu terorističkoj organizaciji i zašto SAD zauzvrat Turskoj pružaju potporu u tome.
U Newsweeku su se pojavili članci koji – npr. – rusko protivljenje pregovorima s HTS-om opisuju kao negativno – i odjekuju napori američkog Ministarstva vanjskih poslova da podrži terorističku organizaciju uprkos njenom pojavljivanju na Washingtonovom službenom popisu stranih terorističkih organizacija.
Članak pod naslovom „Rusija je protiv bilo kakvih pregovora SAD-a sa militantnom grupom koju bombardira u Siriji“ se zapravo odnosi na Al-Kaidin HTS tj., aludira na „militantnu grupu“ koju Rusija bombardira u Siriji.
Newsweek ruske izjave u vezi sa američkim imenovanjem HTS-a terorističkom organizacijom stavlja u navodima kao da dovodi u pitanje istinitost tvrdnje.
Međutim, posjeta web stranici američkog Ministarstva vanjskih poslova otkriva izjavu iz 2018. godine pod nazivom „Izmjene i dopune terorističkih oznaka fronta Al-Nusrah“, koja otvoreno priznaje:
State Department je promijenio imenovanje Al-Nusrah Fronta – podružnica Al-Kaide u Siriji – kako bi uključio Hayat Tahrir al-Sham (HTS) i druge pseudonime. Ti su pseudonimi dodani oznakama Al-Nusrah Fronta kao strane terorističke organizacije u skladu s odjeljkom 219 Zakona o imigraciji i državljanstvu i kao posebno imenovani globalni terorizam prema Izvršnom naređenju 13224.
U januaru 2017. god., Al-Nusrah Front je pokrenuo stvaranje HTS-a za unapređenje svog položaja u sirijskom ustanku i za promicanje vlastitih ciljeva kao podružnice Al-Kaide. Od januara 2017. godine grupa nastavlja sa radom preko HTS-a u ostvarenju ovih ciljeva.
Dakle, prema svim stranama sirijskog sukoba, uključujući i Washington, HTS je bez sumnje teroristička organizacija.
I na kraju – pet odlomaka u – Newsweek, također, priznaje da je po američkoj agenciji HTS teroristička organizacija, a uključuje čak i citate američkih vojnih vođa koji priznaju da su Idlib osvojili ekstremisti. Ipak, američka publikacija i dalje pokušava sirijske i ruske napore oslobađanja Idliba od tih ekstremista predstaviti negativno.
Newsweek je samo jedan od primjera američkih korporativnih medija koji se indirektno brane od terorizma. New York Times pružio bi znatno snažniju odbranu.
New York Times pravi PR za Al-Kaidu u Idlibu
Kako bi ilustrovali koliko daleko su američki korporativni mediji spremni ići s podrškom Al-Kaidinom HTS-u i njenoj turskoj i američkoj potpori, New York Times tvrdi da je njihovo osoblje zapravo pratilo teroriste HTS-a u Idlibu kako bi napisali svoj emocionalno manipulativni članak “Jedini izbor je čekati smrt”.
Autor članka – Carlotta Gall – tvrdi:
U srijedu sam posjetila Idlib s fotografom i prevodiocem, prelazeći granicu iz Turske. Bili smo u pratnji humanitarnih radnika sirijske dobrotvorne organizacije i članova džihadističke pobunjeničke grupe Hayat Tahrir al-Sham koja kontrolira pokrajinu.
Iako se u članku nikada ne spominje identitet ili organizacija s kojom su povezani ovi „humanitarni radnici“ – gotovo su sigurno iz tzv. „Bijelih kaciga“ i njihovo prisustvo pored militanata Al-Kaidinog HTS-a samo bi dodatno potvrdilo da oni nisu ništa više od saveznika Al-Kaide.
Članak sadrži jezive anegdote lišene bilo kakvih stvarnih dokaza, igrajući na poznatu „humanitarnu“ zabrinutost, koje SAD i njeni mediji često koriste za demoniziranje svojih protivnika i pravdanje vlastite – vrlo stvarne – agresije i zloupotrebu na globalnoj razini.
U ovom slučaju – agresija i zloupotreba SAD-a i njihovih medija pokušavaju da opravdaju kontinuirano postojanje HTS-a Al-Kaide na sjeveru Sirije i njihova vladavina nad navodnim stanovništvom od „milion“ civila.
U članku su opisane sirijske i ruske sigurnosne operacije za oslobađanje Idliba od Al-Kaide sa stavovima poput:
Nije došlo do prekida za narod provincije Idlib jer su se snage sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, potpomognute ruskom zračnom snagom, probile naprijed, rušeći gradove i sela na jugu i istoku provincije zračnim napadima.
Tek od dvadeset petog pasusa u članku New York Timesa, autorica Carlotta Gall konačno priznaje da je HTS teroristička organizacija koju je odredila SAD, tvrdeći:
Hayat Tahrir al-Sham ili HTS, koji su Ujedinjene nacije označile kao terorističku grupu, je nedavno, u saradnji s Turskom koja je željela izgraditi međunarodni pritisak protiv Rusije i Sirije, pustio zapadne novinare u Idlib.
Drugim riječima – Al-Kaida i njen turski pomagač žele izgraditi pritisak protiv Rusije i Sirije koji pokušavaju uništiti terorističku organizaciju i vratiti red u Idlib – a New York Times spremno – čak željno – pomaže Al-Kaidi i Turskoj u tome.
SAD su sravnile gradove i nacije u potrazi za “teroristima”
Gradovi koje drže terorističke organizacije – ili čak čitave nacije u tom slučaju – poslužili su kao izgovor da Sjedinjene Države i njihovi saveznici izvedu brutalne vojne operacije. Naprimjer – navodna prisutnost Al-Kaide u Afganistanu poslužila je kao izgovor za sada već 19-godišnji rat koji su SAD tamo vodile od 2001. godine.
Godine 2004. – navodeći prisustvo ekstremista u iračkom gradu Faludži – američka vojska bi gradsko središte sravnila ne jednom – već dva puta.
Možemo zamisliti da će američka vojska i njeni saveznici željno napredovati protiv uprave sjevernog Idliba u Siriji – kojeg, kao što je poznato, drže teroristi HTS-a.
Pa ipak, ovdje se otkriva istina o američkom tzv. “ratu protiv terorizma”.
Iako su ekstremisti možda bili smješteni u Afganistanu 2001. godine ili bili aktivni u iračkom gradu Faludži 2004. godine – to nije razlog zašto su se Sjedinjene Države pokrenule protiv njih. SAD su imale sveobuhvatne geopolitičke planove koji su zahtijevali dugoročnu okupaciju Afganistana – s tim da su ekstremisti služili samo kao izgovor za ostvarivanje tih planova.
U Faludži nisu militanti ili njihov ekstremizam toliko smetali Sjedinjenim Državama –Washington je prethodno desetljećima unazad naoružavao i podržavao mnoge tamošnje grupe u sukobima i gotovo dvije decenije od tada – već njihov otpor američkoj okupaciji koji je pokrenuo dvije bitke za grad.
Al-Kaida na sjeveru Sirije služi američkim interesima – činjenica da se ona nalazi na terorističkoj listi američkog Ministarstva vanjskih poslova, trenutno, je samo politička neugodnost – jedan od gore spomenutih članaka Newsweeka, čak, priznaje da američki diplomati ovo pokušavaju zaobići.
Newsweek je tvrdio:
James Jeffrey, specijalni predstavnik SAD-a za Siriju i specijalni izaslanik koalicije koju predvodi SAD protiv militantne grupe Islamska država (ISIS), je ranije ovog mjeseca na konferenciji za štampu rekao da nije vidio da Hayat Tahrir al-Shama “planira ili provodi međunarodne terorističke napade”. Slične komentare imao je i danima ranije.
Očigledne implikacije Jeffreyjeva komentara su da – u ovom trenutku, i pored statusa HTS-a kao terorističke organizacije – SAD ih ne doživljava kao teroriste. I to ne zato što HTS nije teroristička organizacija već jednostavno zato što u ovom trenutku takva oznaka nije politički pogodna za američke ciljeve na sjeveru Sirije.
I dok su SAD sravnile čitave gradove u potrazi za „teroristima“, trenutno nastoje zakomplicirati i otegnuti sirijski sukob – stavljajući živote „milion“ civila u ravnotežu – u odbrani od terorista.
Zloćudnu prirodu vanjske politike SAD-a u potpunosti ilustrira stav Washingtona i američkih medija u vezi s Al-Kaidinim HTS-om na sjeveru Sirije – usred okolnosti u kojima nedvosmisleni teroristi prijete životima, kako tvrdi SAD, „miliona“ civila privukli su pažnju i podršku američkih novinara i diplomata.
Koordinirana priroda ove podrške – koja se proteže na korporativne medije i samu američku vladu – ukazuje koliko je duboka trulež unutar stvaranja američke vanjske politike i pomaže objasniti zašto, bez obzira na to ko sjedi u Bijeloj kući, ova agenda i dalje ostaje neporažena i nepotpuna ma koliko je obasjavalo svjetlo istine.
Činjenica da Washington i američki korporativni mediji još uvijek ulažu velike količine resursa upućuje na to da su napori Sjedinjenih Država na destabilizaciji i uništavanju Sirije još uvijek važni – i sada više nego ikada tražeći uspostavu reda u Siriji moraju se zaštititi od saučesništva.
