PISjournal – Na Božić su brodovi američke mornarice u Gvinejskom zaljevu ispalili više od desetak krstarećih raketa Tomahawk na ciljeve u državi Sokoto, na sjeverozapadu Nigerije.
Napadu je prethodila odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da Nigeriju proglasi „zemljom od posebne zabrinutosti“ (Country of Particular Concern – CPC) zbog, kako je naveo, „sistematskog kršenja vjerskih sloboda“, uz prijetnju da će 31. oktobra prekinuti svu američku pomoć i poduzeti vojnu akciju.
Trump je napad opravdao tvrdnjom da je bio usmjeren protiv Daesha, navodeći na Truth Socialu:„Ciljali su i okrutno ubijali, prvenstveno, nevine kršćane, na nivoima koji nisu viđeni godinama, pa čak ni vijekovima.“
Nigerijska vlada saopćila je da je operacija provedena u saradnji sa SAD-om te da je imala za cilj razbijanje terorističkih ćelija. Ipak, Trumpovo obrazloženje naišlo je na snažan skepticizam – i to iz više razloga.
Prije svega, Trump se ne protivi izraelskom ubijanju kršćana i bombardiranju crkava u Palestini, već otvoreno podržava aktere koje mnogi smatraju odgovornima za genocid. Nameće se pitanje: smatra li on kršćane koji se protive izraelskim zločinima „nedovoljno nevinima“? Odgovor se, čini se, sam nameće.
Drugo, Sokoto je regija s muslimanskom većinom, u kojoj su upravo muslimani često glavne žrtve nasilja. Smatra se da je meta napada bila grupa Lakurawa, ali prema Al Jazeeri njihove primarne žrtve nisu kršćani, već muslimanski civili. Narativ o navodnom „genocidu nad kršćanima“, koji često promiču američki evangelici, uglavnom se odnosi na takozvani „Srednji pojas“ Nigerije, a ne na sjeverozapad zemlje.
Štaviše, Lakurawa je relativno nova i još uvijek slabo strukturirana grupa. Istraživač Femi Owolade za Al Jazeeru objašnjava da su sigurnosni problemi u Sokotu prije svega rezultat razbojništva, kolapsa ruralne ekonomije i borbe za zemlju:„Naoružane grupe su fragmentirane i uglavnom motivirane profitom, a ne ideologijom.“
Dodatnu sumnju izaziva i činjenica da nema jasnih podataka o žrtvama napada. Niti je potvrđeno koga su SAD konkretno namjeravale pogoditi, niti postoji dokaz da je iko stradao.
Podrška i osuda unutar Nigerije
Uprkos nejasnoćama, dio nigerijskih vjerskih vođa i javnih komentatora otvoreno je podržao američko bombardiranje, neki čak s oduševljenjem. Takvi stavovi djelomično proizlaze iz gubitka povjerenja u vlastitu državu, osjećaja nemoći i ovisnosti o stranoj intervenciji, ali i iz percepcije kršćanske solidarnosti.
Crkva Nigerije, Anglikanska zajednica i Pentekostalna zajednica Nigerije javno su pohvalile Trumpa. Nwankwo Tony Nwaezeigwe, predsjednik Međunarodne koalicije protiv genocida nad kršćanima, izjavio je da „nema boljeg božićnog poklona“ od ove akcije, nazivajući Trumpa „neuništivim globalnim braniteljem kršćanstva“.
Novinar Gazette Nigeria Abdul Mahmud ustvrdio je, poput američkih evangelista, da se „kršćani u Nigeriji suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom“, implicitno pozivajući na nove napade.
S druge strane, brojni glasovi upozoravaju da bombardiranje ne može riješiti suštinski problem. Biskup Matthew Hassan Kukah iz Sokota oštro se usprotivio napadima, poručivši:
„Nasilje ne može pobijediti nasilje. Vrati mač na njegovo mjesto.“
On ističe da su nasilne grupe rezultat ekstremnog siromaštva, nepismenosti, bolesti i decenija pogrešnog obrazovanja, a ne vjerske mržnje. Prema njegovim riječima, pravi uzrok leži u „toksičnoj“ nigerijskoj politici.
Slično mišljenje dijeli i svećenik Augustine Ikenna Anwuchie, koji naglašava da je nesigurnost u Nigeriji postala „industrija“ isprepletena s politikom, borbom za moć, vjerskim ekstremizmom i kontrolom prirodnih resursa.
Pisac David Bumgardner dodatno upozorava da Nigerija ima više od deset miliona djece izvan školskog sistema, od kojih su mnoga izložena kriminalu ili u njega direktno uvučena. Teško naoružane bande često čine tinejdžeri i mladi odrasli koji napadaju i muslimanska i kršćanska sela, dok otmice radi otkupnine predstavljaju unosan posao.
Ipak, među običnim stanovništvom prevladava rezigniran stav: „Ako će nas Trump spasiti, neka bude tako.“
Trumpove stvarne motivacije
Iako Trump sebe predstavlja kao zaštitnika kršćana, njegovo bezrezervno svrstavanje uz Izrael sugerira da vjerska solidarnost nije primarni motiv. Stoga se moraju razmotriti i drugi faktori.
Shanta Premawardhana iznosi mogućnost da je pravi cilj – nigerijska nafta, druga najveća rezerva u Africi. Ovakva pretpostavka dobija na težini ako se podsjeti na Trumpovu intervenciju u Venecueli, zemlji s najvećim svjetskim zalihama nafte, gdje je otvoreno izjavio da će SAD „preuzeti vođenje“.
Nigerijska ekonomija uveliko zavisi od nafte, koja čini oko 90% izvoza i polovinu budžetskih prihoda. Državna kompanija NNPC, najveća nacionalna naftna kompanija u Africi, posluje u partnerstvu s multinacionalnim gigantima poput Shella, ExxonMobila, Chevrona i TotalEnergiesa. Krajem decembra nigerijski predsjednik Bola Tinubu odobrio je otpis višemilijardnih dugova NNPC-a, dok je kompanija istovremeno pokrenula prodaju udjela u naftnim i plinskim resursima – potezi koji dodatno komplikuju ionako sumnjiv kontekst američke intervencije.
Kina, Izrael i simbolika Sokota
Druga moguća motivacija jeste suzbijanje rastućeg kineskog utjecaja. Kina je danas najveći uvozni partner Nigerije i ključni investitor u poljoprivredu, infrastrukturu i vojnu industriju. Također je glavni dobavljač oružja Nigeriji i nedavno je potpisala sporazum o lokalnoj proizvodnji vojne opreme.
Istovremeno, Izrael nastoji produbiti odnose s Nigerijom. Premijer Benjamin Netanyahu podržao je napad, poručivši da „progon kršćana u Nigeriji više neće biti toleriran“. Time se, kako neki tvrde, pokušava preusmjeriti pažnja s izraelskih zločina i odgovornost simbolički prebaciti na muslimane.
Izbor Sokota dodatno pojačava ovu simboliku. Nekadašnje sjedište Sokotskog kalifata i važno historijsko središte islama u Nigeriji, Sokoto nosi snažno vjersko značenje. Bombardiranje takvog mjesta na Božić teško se može smatrati slučajnim.
Ono što je izvjesno jeste da Donald Trump – koji je vlastitim pristalicama obećavao kraj ratova, a potom zaprijetio novim sukobima neviđenih razmjera – ne može donijeti sigurnost nigerijskom narodu. Pravi uzroci nasilja u Nigeriji leže u siromaštvu, lošem upravljanju i dubokoj društvenoj nepravdi, a ne u jednostavnim religijskim narativima koji služe kao izgovor za geopolitičke interese.
