PISjournal Prema izvještaju UN-ove Agencije za pomoć i rad, u izraelskim genocidnim napadima ubijeno je više od 300 pripadnika osoblja UN-a u Gazi – mnogi zajedno sa svojim porodicama – i uništeno preko 300 objekata UN-a, uključujući 162 škole koje pohađaju stotine hiljada djece.

Ovi napadi su se nastavili uprkos tome što su UN dijelile koordinate sa cionističkim režimom za zaštitu humanitarnih lokacija. Kada je svjetska organizacija zahtijevala nezavisne istrage, Izrael je ne samo odbacio kontrolu već je i eskalirao svoje brutalne napade.

Izraelska blokada spriječila je ulazak hrane, lijekova i goriva na opkoljenu i ratom razorenu teritoriju, što je dovelo do toga da su stotine hiljada djece mlađe od pet godina neuhranjene, a preko stotinu ih je umrlo od gladi. Režim je efektivno iskoristio pomoć kao oružje protiv Palestinaca u Gazi.

Palestinci, uključujući doktore, medicinske sestre, novinare, pa čak i osoblje UN-a, padaju u nesvijest zbog gladi i iscrpljenosti usred ilegalne blokade. UN je razotkrio režim zbog korištenja gladi kao ratnog oružja – strategije koju je omogućila zabrana UNRWA-e, najvećeg pružatelja pomoći Gazi, koju su podržale SAD.

Zabrana je zasnovana na neutemeljenoj tvrdnji da agencija ima veze s pokretom otpora Hamasom sa sjedištem u Gazi. I SAD i Izrael su insistirali na vlastitom mehanizmu distribucije, Humanitarnom fondu za Gazu, tvrdeći da Hamas krade pomoć koja ulazi na opkoljenu teritoriju.

GHF je, umjesto pružanja pomoći, postao novo bojno polje za cioniste i Amerikance za ubijanje Palestinaca, što su UN, organizacije za ljudska prava i stanovnici Gaze s pravom opisali kao „smrtonosnu zamku“.

Većina od više od 1.000 Palestinaca ubijenih dok su tražili pomoć bila je u blizini lokacija GHF-a koje podržavaju SAD i Izrael, kako je 22. jula saopštio ured UN-a za ljudska prava.
Nadalje, GHF je uspostavio samo četiri lokacije – što nije ni približno dovoljno u poređenju sa oko 400 lokacija koje je UNRWA imala na opkoljenoj teritoriji. Interni izvještaji SAD-a su kasnije priznali da nema dokaza da je Hamas krao pomoć, razotkrivajući GHF kao ciničnu fasadu za kolektivno kažnjavanje.

Da stvar bude još komičnija, izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar nedavno je optužio UN da ne distribuira pomoć nakon što je režim bio izložen žestokim međunarodnim kritikama.

Kampanje blaćenja protiv UNRWA-e bile su samo vrh ledenog brijega. SAD su nekada bile najveći donator UNRWA-e, osiguravajući 300 do 400 miliona dolara godišnje; međutim, obustavile su finansiranje u januaru 2024. godine.

Kao odgovor, preko 100 organizacija za izbjeglice i ljudska prava pozvalo je američki Kongres da ponovo uspostavi finansiranje UNRWA-e kako bi se osigurala zaštita civila i humanitarna pomoć u Gazi.

Ipak, kada se predsjednik Trump vratio na dužnost 2025. godine, ne samo da je produžio zabranu finansiranja, već je i povukao SAD iz Vijeća UN-a za ljudska prava, potez koji je povukao i tokom svog prvog mandata.

Borba protiv međunarodnog tijela se s vremenom samo pojačavala. Američki državni sekretar Marco Rubio je 9. jula najavio sankcije protiv specijalne izvjestiteljice UN-a Francesce Albanese.

Ranije tog dana, Albanese je osudio tri evropske zemlje, Italiju, Francusku i Grčku, kao države članice Međunarodnog krivičnog suda, zbog nepoštivanja svojih zakonskih obaveza hapšenja i predaje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Odobrili su Netanyahuu korištenje njihovog zračnog prostora kada je putovao u SAD uprkos tome što postoji nalog za hapšenje od strane Međunarodnog krivičnog suda zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Gazi.

Izraelski režim je 2024. godine također zabranio Albanese ulazak na okupirane palestinske teritorije, koristeći svoj poznati izgovor „antisemitizma“. Uskraćivanje ulaska specijalnim izvjestiteljima nije bilo nešto novo, jer režim to radi od 2008. godine, prema riječima same Albanese.

Nepoštovanje međunarodnog prava od strane SAD-a i Izraela dostiglo je vrhunac u njihovom odbijanju saradnje u slučaju genocida pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), glavnim sudskim organom UN-a. SAD su također uložile veto na više rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a kojima se poziva na prekid vatre u Gazi. U julu 2025. godine, obje zemlje bojkotovale su konferenciju u UN-u koja bi pozvala svijet da radi na rješenju o dvije države.
Glasnogovornik američkog State Departmenta opisao je konferenciju kao „poklon Hamasu“ i „opasnost“ za dugoročno, mirno rješenje – konferenciju čiji je cilj rješenje o dvije države.
Izrael je ponovio mišljenje tvrdeći da konferencija „ne promoviše rješenje“. Američki veto na članstvo Palestine u UN-u i sve poduzete akcije protiv međunarodnog prava otkrivaju da Washington i Tel Aviv nikada nisu podržali nijedan korak koji bi mogao ublažiti patnju Palestinaca.

Obje strane nastoje osigurati da Palestinci ostanu bez države, bez prava i bez glasa. I obje su se u proteklih 662 dana potrudile da ih istrijebe u novoj Nakbi.

Ironija je u tome što je bivši američki predsjednik Franklin D. Roosevelt zamislio sistem kolektivne sigurnosti za trajni „svjetski mir“, a predsjednik Harry Truman je tu viziju pretvorio u stvarnost stvaranjem povelje za Ujedinjene nacije.

Sada, nakon jednog vijeka služenja SAD-u i njihovim saveznicima, međunarodna organizacija predstavlja prijetnju jednoj od crvenih linija Washingtona osuđujući uništenje Gaze i zahtijevajući pravdu.

Američko licemjerje je na vidiku svima. Uvijek tvrde da poštuju međunarodno pravo, ali se žestoko trude da ga potkopaju i unište.Ovi napadi na UN nisu nikakva anomalija. SAD se jednostavno rješavaju institucije koja više ne služi njihovom carstvu.

Ekskluzivno PISjournal