PISjournal-Nastavak spora oko Karabaha između Azerbejdžana i Armenije podigao je tenzije u regionu i šteti odnosima bivših saveznika.
Armenija, kao nezadovoljna strana u sporu, ljuta je zbog smanjene uloge Rusije u zbivanjima na Kavkazu i stoga je zauzela oštre stavove protiv Moskve.Kremlj je pozvao armenskog ambasadora kako bi ga upozorio na štetnost poteza koje njegova zemlja poduzima.
Ministarstvo vanjskih poslova Rusije navodi u saopćenju da je “armensko rukovodstvo posljednjih dana preduzelo niz neprijateljskih koraka” koji uključuju američke vojne vježbe na armenskoj teritoriji, putovanje supruge armenskog premijera u Kijev i odluku Jerevana da se pridruži Međunarodnom krivičnom sudu.
Odnosi između Rusije i Armenije počeli su da eskaliraju posljednjih dana kada je Armenija isporučila prvu pošiljku humanitarne pomoći Ukrajini i nakon što je armenski predstavnik u Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) koju predvodi Rusija napustio svoju poziciju i nakon što su najavljene vojne vježbe sa SAD-om. Proteklih dana armenski mediji su objavili da će između 11. i 20. septembra biti održane zajedničke vježbe, pod kodnim nazivom Eagle Partner 2023, sa SAD. Vlada Armenije je objavila da je svrha vježbi priprema snaga zemlje za učešće u međunarodnim mirovnim misijama.
Ove vježbe su u suprotnosti sa obavezama Armenije u okviru ODKB-a koji se sastoji od bivših sovjetskih republika, a u vrijeme kada su Rusija i Zapad u sukobu u Ukrajini,ovakvi potezi od strane Armenije povećavaju sigurnosne rizike na ruskim granicama. Kao reakciju, Moskva je upozorila Jerevan na posljedice takvih akcija.
Vježbe s Washingtonom najavljene su nakon što je premijer Pašinjan u prošlosedmičnom govoru rekao da Rusija sama nije sposobna da održi sigurnost ove zemlje, dodajući da se Moskva povlači sa velikog dijela južnog Kavkaza. On je nastavio da je zavisnost i oslanjanje samo na Rusiju za svoju bezbjednost strateška greška Armenije.
Nastavljajući svoje antiruske akcije, armenska vlada je u četvrtak uhapsila proruskog blogera Mikaela Badalijana i analitičara Sputnjik Armenija Ašota Gevorkjana u gradu Goris na jugu zemlje, što je izazvalo oštru reakciju Moskve.
Armenska vlada je nedavno predstavila parlamentu Rimski statut za Međunarodni krivični sud, koji bi, ako bude usvojen, zahtijevao od zemlje da poštuje njegove odredbe, uključujući nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, što je potez koji je razbjesnio Kremlj.
Podjele između tradicionalnih saveznika
Odnosi između Rusije i Armenije su oduvijek imali važnu ulogu u vanjskoj politici i strategiji ove dvije zemlje na južnom Kavkazu. Rusija ima vojnu bazu u Armeniji i 10.000 ruskih mirovnjaka koji čuvaju armenske granice sa Turskom i Iranom. Uprkos tome, nakon drugog rata u Karabahu 2020. godine, Jerevan je krenuo putem distanciranja od Moskve.
Armenski zvaničnici su pojačali retoriku protiv Rusije jer se čini da je ova druga prihvatila stavove Azerbejdžana u vezi sa planinskim regionom Karabaha, a to znači da Armenija nema šta da izgubi, a ruski prIJedlozi su trenutno slični onima iz Azerbejdžana, što je nešto što zabrinjava lidere u Jerevanu.
Nakon mirovnog sporazuma u Karabahu 2020. godine, Armenija je očekivala da će Rusi, kao garanti ovog sporazuma,stopirati ambicije Azerbejdžana, uključujući i pokušaj izgradnje koridora Zangezor, ali prema tvrdnjama armenske vlade, da nije bilo protivljenja nekih regionalnih strana, projekat bi do sada bio završen a Rusi bi šutili.
Planirano je da oko 5.000 ruskih mirovnjaka bude raspoređeno na granicama Karabaha kako bi se smirili mogući sukobi između Armenije i Azerbejdžana, ali prema izvještajima, te snage su poslate na frontove u Ukrajini i azerbejdžanska strana je to iskoristila za provedbu svojih planova držeći kao taoca koridor Lačin, koji je jedini spas za 120.000 Armena koji žive u Karabahu. Zato je Pašinjan rekao da Rusija ne želi ili ne može zadržati kontrolu nad Lačinom.
Iako Armenija optužuje Rusiju za smanjenje uloge u dešavanjima u Karabahu, Rusija je u četvrtak objavila da radi na deeskalaciji tenzija u regionu kao dio svoje uloge garanta sigurnosti na Kavkazu, jer će pojačane tenzije biti uglavnom opasne po Rusiju.
Američki planovi
Nakon što su izbijanjem ukrajinskog rata tražile vrata za ulazak i širenje uticaja u centralnoj Aziji i na Kavkazu te kako bi otvorile nove frontove protiv Rusije, SAD smatraju da su tenzije između Rusije i Armenije najbolja prilika da unaprijede svoje planove. Prve zajedničke vojne vježbe sa Armenijom nose svojevrsno upozorenje Rusiji da je Zapad u susjedstvu i da gura naprijed širenje NATO-a na istok.
Iako je NATO nakon rata u Afganistanu želio da se uhvati u koštac sa bivšim sovjetskim republikama, zbog osjetljivosti Rusa na to pitanje, ovaj plan do sada nije proveden. Međutim, nakon izbijanja rata u Ukrajini NATO se okuražio do te mjere da je nedavno predsjedavajući Evropskog komiteta za proširenje NATO-a Gunther Fehlinger pozvao Armeniju da pristupi NATO-u i zatražio od Washingtona da pomogne Jerevanu u potencijalnom procesu pristupanja.
SAD nastoje stvoriti ono što se naziva savezom ruskih prijatelja i namamiti Armeniju na svoju stranu obećavajući da će je NATO zaštitit. Washington je svjestan da će rasplamsavanje neprijateljstva između dva saveznika zategnuti atmosferu na Kavkazu i da Rusija neće sjediti skrštenih ruku i da će morati reagirati na avanture Washingtona i to će je uključiti u novi front.
Dočekivanje azerbejdžanskih i armenskih zvaničnika u Washingtonu i evropskim prijestolnicama tokom protekle godine pokazalo je činjenicu da zvaničnici Bijele kuće ne mare za narod Karabaha, već je glavni cilj svih ovih igara da se udari na ruske interese, a u tome su donekle bili uspješni. Raspoređivanje 30 graničnih posmatrača EU u Karabah pod izgovorom sprečavanja sukoba i planiranje zajedničke vježbe s Jerevanom su koraci za produbljivanje utjecaja na Kavkazu, a zatim i u centralnoj Aziji kako bi se ponovo jačala hladnoratovska politika željezne zavjese protiv Rusije.
Američki zvaničnici misle da mogu zauzeti rusko mjesto na Kavkazu i usidriti se u region, ali iskustvo 19 mjeseci ukrajinskog rata i globalna dešavanja ukazuju na neuspjeh zapadne politike. SAD i Evropa su do sada potrošile 170 milijardi dolara opremajući Ukrajinu modernim oružjem da bi pobijedile Rusiju, ali su od Rusa izgubile 15 % ukrajinske teritorije. Zapravo, ova pomoć Zapadu nije donijela ništa osim visokih vojnih troškova i praznih arsenala.
Američki saveznici, uključujući arapske monarhije Perzijskog zaljeva,uočili su pad američke hegemonije i više nisu zainteresirani da se oslanjaju na Washington za svoju sigurnost. S druge strane, Kina i Rusija, koje su se ujedinile kako bi pobijedile američku hegemoniju i unilateralizam, neće dozvoliti Washingtonu da se učvrsti na Kavkazu, jer je ova regija spojni prsten između Istoka i Zapada i trebala bi igrati ulogu centralnu ulogu u boljoj implementaciji velikih projekata istočnih sila u nastajanju.
Ključna svrha Rusije iza ukrajinske kampanje bila je da spriječi širenje NATO-a na njene granice, a osjetljivost Moskve na Kavkaz je mnogo veća nego na istočnu Evropu, i, zaista, Rusi neće šutiti na ovo što Zapad radi. Rusi su već gruzijskim ratom 2008. pokazali da konvergencija sa Zapadom ima posljedice. Stoga, armensko polaganje nade u SAD neće uroditi plodom, jer su Amerikanci proteklih decenija dokazali da gdje god da dođu,sigurnost i stabilnost pakuju svoje kofere.
Ekskluzivno PISjournal
