Mirsad Fišo
PISjournal-Približavaju se ovogodišnji izbori. Austrijska politička scena sve više odražava šire evropske trendove, gdje radikalne desničarske stranke dobivaju na snazi uslijed nezadovoljstva vladama i rastuće nesigurnosti u vezi s ekonomijom i imigracijom.
Istovremeno, fragmentacija političkog prostora dovodi do toga da male partije igraju presudne uloge u postizbornim koalicijama, dok radikalna ljevica, kao i stranke poput Liste Gaza, privlače glasače nezadovoljne stanjem etabliranih stranaka.
Iako radikalno desna FPÖ predvodi u anketama, opće političko stanje ukazuje na nezadovoljstvo koje se širi kroz čitavo biračko tijelo, što ove izbore čini jednim od najneizvjesnijih u novijoj historiji Austrije.
Ekstremna desnica na krilima općeg nezadovoljstva
FPÖ nije nova pojava na austrijskoj političkoj sceni, ali njihov meteorski uspon u posljednjim godinama odražava širi fenomen koji se može primijetiti širom Evrope. Od Francuske, preko Njemačke do Italije, ekstremno desničarski populizam raste, koristeći euroskepticizam i antimigrantske poruke kako bi privukao birače. U slučaju Austrije, FPÖ, pod vodstvom Herberta Kickla, obećava “utvrđenu Austriju”, s oštrim mjerama protiv imigracije i migranata, dok se otvoreno protivi evropskim regulacijama i migracijskim politikama.
Kicklova retorika, koja poziva na “remigraciju” i stvaranje “neprobojne granice”, snažno odjekuje u ruralnim dijelovima Austrije. Gornja Austrija, Štajerska i Koruška, regije u kojima je populizam desnice tradicionalno snažan, postaju bastioni podrške FPÖ-u. Međutim, uspon FPÖ-a nije samo plod straha od imigracije; on se hrani i dubokim nezadovoljstvom prema establišmentu, koji je, prema mišljenju mnogih birača, nesposoban da riješi ključne ekonomske probleme poput inflacije, stope nezaposlenosti i pada životnog standarda.
FPÖ, iako opterećen prošlim skandalima poput “Ibiza afere” i korupcijskih optužbi, uspio je iskoristiti opće nezadovoljstvo trenutnim stanjem i ponuditi sebe kao jedinu stvarnu alternativu. Oni igraju na kartu nacionalnog suvereniteta, sugerirajući da su migracija i Evropska unija korijeni svih problema. Međutim, njihov stav prema EU i strancima ne može se promatrati izolovano – on je odraz šire euroskeptične i antimigrantske struje koja u manjoj ili većoj mjeri potresa cijeli kontinent.
Kriza establišmenta i gubitak povjerenja
ÖVP, koja je dugi niz godina bila dominantna politička sila, sada se suočava s padom popularnosti uslijed loših ekonomskih rezultata i unutrašnjih političkih trzavica. Njihova podrška je pala na 23-25%, daleko ispod nivoa koji bi im omogućio stabilnu vladavinu bez koalicionih partnera.
Pod vodstvom kancelara Karla Nehammera, ÖVP je izgubila povjerenje mnogih glasača koji su ih smatrali nesposobnim da upravljaju izazovima inflacije, stope nezaposlenosti i rastućih cijena energije. Štaviše, njihova sve veća saradnja s FPÖ-om na regionalnom nivou dovela je do daljnjeg slabljenja podrške među umjerenim biračima.
Činjenica da se ÖVP često priklanja radikalno desničarskim politikama, poput vanjskog zadržavanja izbjeglica ili restrikcija u socijalnoj politici, učinila je da gube simpatije dijela tradicionalno konzervativnih, ali umjerenih birača.
SPÖ, s druge strane, koja je nekada bila politička snaga austrijske radničke klase, sada se bori za preživljavanje s podrškom između 21-23%. Iako su pod novim liderom Andreasom Bablerom pokušali privući mlade i radnike, radikalnija ljevica i FPÖ oduzimaju im ključne glasače. Bablerovo upozorenje na opasnosti koje nosi koalicija predvođena FPÖ-om moglo bi mobilizirati određeni dio lijevo orijentisanih birača, ali čini se da je SPÖ izgubila svoj tradicionalni radnički identitet.
Manje stranke kao vjerovatni jezičak na vagi
Rastuća politička fragmentacija Austrije vidljiva je kroz jačanje relevantnosti manjih političkih subjekata. Stranke poput liberalnog NEOS-a, s podrškom između 8% i 10%, postaju privlačne za urbane, proevropske birače koji žele izbjeći i radikalizam FPÖ-a i inertnost ÖVP-a i SPÖ-a.
NEOS promovira proevropske reforme, slobodno tržište i prava pojedinca, čime privlači dio mladih i obrazovanih birača koji su razočarani establišmentom. Također, značajni doprinos ovim izborima daju i dvije stranke s ljevice – Komunistička partija Austrije (KPÖ) i Liste Gaza.
KPÖ, predvođena mladim i karizmatičnim liderom Tobiasom Schweigerom, bilježi rast popularnosti među mladima, posebno u urbanim centrima kao što su Graz i Beč. Njihova politika fokusirana je na socijalnu pravdu, prava radnika i reformu zdravstvenog sistema. Schweiger je postavio pristupačno stanovanje i reformu javnog zdravstva kao ključne teme kampanje, privlačeći time mlade, progresivne birače.
Tu je i neobična Bierpartei s predviđenih 5% podrške. Ove partije privlače birače nezadovoljne mainstream politikom, pogotovo u urbanim sredinama. Bierpartei, koja je počela kao politička satira, postala je značajan faktor na lokalnim izborima u Beču, dok NEOS promovira ideju “Ujedinjenih država Evrope” i federalizaciju EU-a.
Politički pokret iz solidarnosti prema Palestini
Među manjim strankama koje bi mogle igrati ključnu ulogu u postizbornim pregovorima, Liste Gaza ima poseban značaj. Ova stranka, koja se kandiduje pod sloganom “Glas protiv genocida”, predstavlja pokret solidarnosti s palestinskim narodom, ali i širi poziv na socijalnu pravdu i međunarodnu odgovornost. Osnovana od strane pro-palestinskih aktivista, ova partija okuplja ljude različitih etničkih i religijskih pozadina, a za cilj ima podizanje svijesti o nepravdi prema Palestincima, kao i ukazivanje na sistemsku marginalizaciju muslimanskih i imigrantskih zajednica u Austriji.
Stranka se kandiduje u sedam od devet austrijskih saveznih država, a njihova najveća šansa za ulazak u parlament leži u južnom Beču, gdje živi veliki broj imigrantskih zajednica. Ako pređu izborni prag od 4%, Liste Gaza mogla bi postati ključni glas za međunarodnu pravdu i ljudska prava u austrijskom parlamentu. Njihov ulazak u parlament bio bi prekretnica ne samo za austrijsku politiku, već i za međunarodne odnose Austrije, jer bi ova stranka zahtijevala reviziju austrijske politike prema Izraelu i podršku nezavisnosti Palestine.
Desni populizam i politička prekretnica
Austrijski izbori 2024. godine su više od običnog političkog nadmetanja između tradicionalnih stranaka. Ovi izbori predstavljaju prelomni trenutak za austrijsku politiku, u kojem se može očekivati dalja radikalizacija političkog pejzaža.
FPÖ je na pragu pobjede u ruralnim regijama, dok se ÖVP i SPÖ bore za opstanak. Istovremeno, uspon manjih stranaka, poput KPÖ-a i Liste Gaza, pokazuje da postoji rastuće nezadovoljstvo ne samo desnim populizmom, već i trenutnim statusom quo.
Na kraju, budućnost austrijske politike zavisit će od postizborne koalicije, jer će fragmentirani politički prostor gotovo sigurno rezultirati dugotrajnim pregovorima. Male stranke, bilo da su radikalno lijeve ili fokusirane na vanjsku politiku, mogle bi imati ključnu ulogu u oblikovanju buduće vlade.
Ono što austrijske izbore čini posebno važnim jeste činjenica da oni odražavaju šire evropske političke trendove. Uspon desničarskih populista, poput FPÖ-a, nije izolirana pojava. Stranke koje grade kampanje na antimigrantskim i euroskeptičnim stavovima doživljavaju procvat širom kontinenta, od Mađarske do Italije. No, istovremeno se pojavljuje i radikalna ljevica, koja traži socijalnu pravdu, ekološke reforme i jačanje prava radnika.
Austrijski parlamentarni izbori 2024. godine dolaze u ključnom trenutku političke preobrazbe zemlje. Nekada stabilni politički sistem, zasnovan na dominaciji dvije velike stranke – Austrijske narodne stranke (ÖVP) i Socijaldemokratske partije Austrije (SPÖ) – sada se suočava s ozbiljnim izazovima. Uspon ekstremne desnice, rast nezadovoljstva establišmentom, i jačanje manjih, radikalnih stranaka, poput Liste Gaza i Komunističke partije Austrije (KPÖ), jasno pokazuju da su tradicionalne političke snage izgubile vezu s velikim dijelom biračkog tijela.
Ekskluzivno PISjournal
