Hamza Memišević tigra
Autor je magistar političkih nauka, trenutno pohađa doktorske studije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu
PISjournal – U naslovu sam svjesno posegnuo za metaforom “zajahati tigra”, jer želim napisati par stavova o najizraslijoj političkoj figuri Zapadnog Balkana Aleksandru Vučiću.
Lakonski, izgleda čudno, da se divim srpskoj genijalnosti, ali kada neko meastralno i vješto sprovodi politiku, onda mu se mora čestitati. Julius Evola skovao je termin zajahati tigra, kako bi pobornicima tradicionalnog poimanja svijeta i politike, ponudio smjerokaz za djelovanje u epohi bezumlja i potpune disolucije svih relevantnih načela. Evola kaže da: “kad se jedan civilizacijski ciklus približava kraju, teško je nešto postići otporom, izravnim suprotstavljanjem dominantnim snagama, struja je previše jaka. Esencijalno je ne dopustiti impresioniranje prividnim uspjesima snaga epohe”.
Pažljivim čitanjem ove Evoline rečenice, prepoznat ćete predsjednika nama susjedne, u njegovim izjavama (ne)prijateljske države, koja (ne)poštuje Bosnu i Hercegovinu. Prepoznat ćete Aleksandra Vučića.
Rezultati izbora u Srbiji, nisu ponudili ništa novo. Srbijom će i dalje vladati Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića. Iako se radilo o parlamentarnim izborima, Vučić je kroz kampanju ove izbore postavio, na način da građani biraju između njega i drugih kandidata. Od dolaska na vlast SNS 2012. godine pa do danas, prilike u Srbiji mogu se tumačiti kao Aleksandar Vučić vs ostali. Na ovim izborima, građani Srbiji ponovno su se većinski odlučili za SNS. Tako će ova stranka imati apsolutno većinu u narodnoj skupštini. Parlamentarni život Srbije činit će još manjinske liste, zatim opoziciona lista Srbija protiv nasilja, koalicija NADA, lista Branimira Nestorovića i Socijalistička partija Srbije.
Branimir Nestorović i koalicija NADA predstavljaju supstituciju za Ivicu Dačića i srpsku desnicu, koji su, izvjesno završili svoju rolu u koaliranju i služenju Aleksandru Vučiću. Tv Happy koalicija nova je realnost političkog života Srbije. Dačić je svoju ambiciju kroz predizborni slogan Ivica Dačić za premijera, platio bolnim prizemljenjem. Od ambicije da ucjenjuje Vučića, došao je u poziciju da mu je ugrožena pozicija šefa stranke, jer dio vlasti teško će biti. Ovi izbori su pokazali da Vučić definitivno nema konkurenciju u Srbiji, alternativa njemu tek treba da se izgradi.
Konkurenti postoje, ali alternativa ne postoji, jer sadašnja vladajuća i opoziciona nomenklatura dio su jednog sistema. Postojeća opozicija potpuno je obesmišljena od strane Vučića. U javno mnijenje lansirao je one teme, koje apsolutno njemu odgovaraju, a gdje opozicija ne može parirati. Nemoguća je misija diskreditirati Vučića kao nacionalnog izdajnika, kada je 90-tih pucao po Bosni, a u skupštini prijetio da će ubiti stotinu Muslimana, ako ode jedna srpska glava. Dok je Drašković 90-tih prijetio da će sijeći ruku, koja digne turski bajrak, Aleksandar je odmah kratio za glavu.
Ipak, najveći adut Vučića ogleda se u kooperativnosti sa zapadom u pogledu Kosova, kao što je Milošević surađivao u vezi sa Dejtonskim sporazumom. To mu omogućuje apsolutnu konsolidaciju vlasti i podvrgavanje unutrašnjih prilika u svoju korist. Demonstracije koje se zadnjih dana odvijaju u Beogradu neće polučiti neki značajan efekt. Jedino što bi se moglo dogoditi, ali to ne bi predstavljalo nikakvu novost, već kontinuitet, da se demonstracije tiho ugase, uključivanjem jednog od nezadovoljnika u vladajući sistem.
Ekskluzivno PISjournal
