PISjournal – Zajednička ranjivost pojačala je određeni stepen koordinacije među državama Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, ali suprotstavljena gledišta o Teheranu, Izraelu i regionalnom poretku sada otvaraju pitanje može li Vijeće za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva preći s koordinacije na zajedničku strategiju.
Vijeće za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva nikada nije bilo politički jedinstven blok. Međutim, sada kada su zaljevske monarhije napadnute, ovaj rat naglašava različita tumačenja regionalnog scenarija i u nekim slučajevima ih dodatno ubrzava.Agresija Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran stavila je na probu političko jedinstvo i koheziju Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, pri čemu Saudijska Arabija igra ulogu uravnotežujućeg faktora.
Zaljevske monarhije pokazuju različite pristupe prema „prijetnji Irana“. One, također razvijaju različite percepcije prijetnje u vezi s Izraelom i njegovom vojnom strategijom na Bliskom istoku. Vijeće za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva nema zajednički stav o tome kako ponovo otvoriti Hormuški moreuz, jer njegove članice podržavaju različite prijedloge, sa i bez prisustva Sjedinjenih Američkih Država. Trenutno zaljevske monarhije povećavaju ekonomsku saradnju kroz kopnene koridore kako bi se suočile s krizom, a saradnja u oblasti odbrane ima više nego ikad stvarne motiverealizacije.
Uprkos tome, veliko pitanje ostaje hoće li zaljevske monarhije u ovako teškom periodu biti sposobne formulisati zajedničku političku strategiju, dok se različiti stavovi produbljuju usred rastuće neizvjesnosti. Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana predstavljao je test strateške kohezije u Vijeću za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva; test iz kojeg ove države do sada nisu uspjele izaći s uspostavljenom strateškom kohezijom. U ovom tekstu razmatraju se pristupi šest arapskih zemalja Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva (GCC) prema ratu Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana.
Suprotstavljanje iranskoj prijetnji: Suptilni pristupi
Zaljevske monarhije, naglašavajući da je njihova sigurnost „nedjeljiva“, suočile su se s nedavnim ratom protiv Irana. Zatražile su pravo na samoodbranu od napada iz Teherana, ali su na kraju, umjesto uzvratnog napada, izabrale suzdržanost i istakle da je povratak regionalnoj stabilnosti prihvatljiv samo putem diplomatije. Ove zemlje, posebno Kuvajt, Bahrein, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, svjesne su da sigurnosne prijetnje dolaze i od proiranskih iračkih paravojnih grupa, što dodatno povećava neizvjesnost u regionu.
Ipak, iako su zaljevske monarhije do sada bile „ujedinjene u praksi“, nisu pokazale jedinstvene stavove o tome kako se suočiti s „prijetnjom Irana“. To se dešava uprkos činjenici da sve one smatraju Iran prijetnjom: interpretacija koja je očigledno dodatno ojačana nakon napada (u znak odmazde) Irana dronovima i raketama na zemlje Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva. Posmatrajući političke percepcije i javni diskurs, mogu se identifikovati3 različita pristupa prema Iranu među zaljevskim monarhijama.
Antiiranske izjave Generalnog sekretara Vijeća za saradnju Perzijskog zaljeva
Prvo, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein pokazali su neprijateljski i tvrd pristup prema Teheranu. Federacija Emirata, kao najpogođenija država Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, opozvala je svog ambasadora iz Irana i zatvorila svoju ambasadu u Teheranu. Ujedinjeni Arapski Emirati bili su prva zemlja koja je upotrijebila izraz „terorista“ kako bi opisala ponašanje zvaničnika Islamske Republike, te „ekonomski terorizam“ za blokadu Hormuškog moreuza, nakon čega im se pridružila i vlada u Manami. Bahrein je bio prvi potpisnik rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija koja je pozivala na ponovno otvaranje Hormuškog moreuza „svim potrebnim sredstvima“, na čiju su blažu verziju zatim veto stavile Rusija i Kina. Rat protiv Irana, suprotno ranijoj praksi, pokazao je kako se regionalna politika Bahreina i njegovo geopolitičko tumačenje Bliskog istoka sada više približavaju stavu Ujedinjenih Arapskih Emirata nego stavu Saudijske Arabije.
Drugo, Katar i Oman zauzeli su usklađen pristup prema prijetnji iz Irana. Ove zemlje tradicionalno imaju dobre odnose s Teheranom i prije rata Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana prednjačile su kad se radi o regionalnoj diplomatiji.
Energetska infrastruktura Katara u velikoj mjeri je oštećena napadima Irana, dok je Oman djelimično pogođen, iako su postojale istaknute mete poput luka Duqm i Salalah. Doha je vojnog atašea iranske ambasade proglasila personom non grata i protjerala ga. Uz kategoričnu osudu napada, obje zemlje su više puta naglasile pregovore kao jedinu opciju za obnovu regionalne stabilnosti, pri čemu je ministar vanjskih poslova Katara, na početku rata (4. mart), obavio telefonski razgovor sa svojim iranskim kolegom.
Treće, Saudijska Arabija i Kuvajt pokazali su promjenjiv pristup prema prijetnji iz Irana. Tokom ovih sedmica, oni su se kretali od pozicije prekida odnosa ka poziciji ponovnog strukturiranja odnosa, posebno kada je postalo jasno da Sjedinjene Američke Države nastoje da odlučno oslabe ofanzivne kapacitete Irana. Primjera radi, Rijad je svoje „strpljenje“ opisao kao „neograničeno“ (19. marta) i protjerao iranskog vojnog atašea i drugo osoblje ambasade (22. marta). Međutim, ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije je prvog dana nakon objave privremenog primirja između Irana i SAD-a (9. aprila), nekoliko dana prije zvaničnika UAE, telefonski kontaktiraosvog iranskog kolegu.
Percepcije o prijetnjama iz Izraela
U tom kontekstu, zaljevske monarhije ne samo da pokazuju različite pristupe prema prijetnji iz Irana, već imaju i suptilne percepcije prijetnje u vezi sa Izraelom. Ovaj trend je dodatno ubrzan ratom Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana.
Unutar Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, potpisnice „Abrahamovskog sporazuma“, u poređenju s ostalima, pokazuju manju zabrinutost u vezi s destabilizirajućom ulogom izraelske vlade na Bliskom istoku. Ujedinjeni Arapski Emirati izričito tvrde da je Iran sada glavna prijetnja njihovoj sigurnosti i regionalnoj stabilnosti. Anvar Gargash, savjetnik za diplomatiju predsjednika Emirata i bivši ministar vanjskih poslova, o Teheranu je rekao: „Ne vjerujemo im i smatramo ih našim glavnim neprijateljem.“
Ovaj stav se značajno razlikuje od stava Omana, jer je ministar vanjskih poslova tog sultanata otvoreno optužio Izrael da je gurnuo Sjedinjene Američke Države u rat usred nuklearnih pregovora. Katar je direktno kritikovao Izrael zbog ugrožavanja regionalne sigurnosti, u vezi s „opasnim i neodgovornim“ napadom na postrojenja Južni Pars u Iranu.
Uravnotežujuća uloga Saudijske Arabije u Vijeću za saradnju Perzijskog zaljeva
Kada se radi o Iranu i Izraelu, Saudijska Arabija nastoji igrati ulogu uravnotežujućeg aktera unutar Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, nastojeći stvoriti određenu vrstu umjerenosti između različitih stavova i percepcija unutar tog bloka. Ovo može pomoći u objašnjenju dosadašnjeg načina na koji se Saudijska Arabija odnosi prema zaljevskom ratu. Pored toga, regionalna diplomatija Rijada, u koordinaciji s Egiptom, Turskom i Pakistanom, doprinosi prenošenju zajedničkih tačaka među državama Vijeća za saradnju zemalja Perzijskog zaljeva, dok istovremeno priprema teren za budući regionalni diplomatski okvir usmjeren na sigurnost Zaljeva.
Sasvim je sigurno da je rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana, nakon događaja od 7. oktobra i rata u Gazi, dodatno naglasio kako se strateški pravci Saudijske Arabije i Izrael sve više udaljavaju nakon rata u Gazi.
U suštini, prioritet Rijada je regionalna stabilnost, jer model ove monarhije s akcentom na ekonomiji – i šire gledano, zaljevskih monarhija – zahtijeva regionalnu saradnju i ne može napredovati u uslovima neizvjesnosti i konflikta. Nasuprot tome, prioritet Tel Aviva je nacionalna sigurnost, stvarna ili hipotetička, cilj koji izraelska vlada slijedi kroz vojno akcentiran model koji pojačava nestabilnost i sukobe u regionu.
Ponovono otvaranje Hormuškog moreuza: Zemlje Vijeća za saradnju perzijskog zaljeva podržavaju različite prijedloge
Različiti pristupi zemalja Vijeća za saradnju Perzijskog zaljeva u vezi s regionalnom krizom postaju očigledni u globalnim razgovorima o tome kako vratiti slobodu plovidbe u Hormuškom moreuzu. Zaljevske monarhije slažu se o hitnoj potrebi da se obnovi pomorska, energetska i trgovačka sigurnost u ovoj uskoj tački i to bez ikakvih troškova (taksi). Međutim, do sada ne postoji nijedan prijedlog/pomorska inicijativa koju bi kolektivno podržalo Vijeće za saradnju Perzijskog Zaljeva.
S jedne strane, od početka rata, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein podržavaju ponovno otvaranje pomorskih linija, čak i silom, u okviru koalicije koju predvode Sjedinjene Američke Države. To je jasno vidljivo iz teksta koji je Bahrein pripremio u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, a koji je predlagao „sva neophodna sredstva“ za vraćanje plovidbe kroz moreuz, što je impliciralo upotrebu sile. Na tu rezoluciju su veto stavile Rusija i Kina.
S druge strane, Saudijska Arabija, Katar i Kuvajt su se na nivou ministara i predstavnika pridružili konferenciji „Koalicija voljnih za Hormuz“, kojom predsjedavaju Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a koja predviđa provođenje isključivo odbrambene operacije nakon konačnog primirja. Sjedinjene Države nisu poslale svoje predstavnike na ovu konferenciju. Dakle, Zaljevske monarhije u vezi s ponovnim otvaranjem Hormuškog moreuza, čak i u odnosu na Sjedinjene Američke Države, pokazuju dosad neviđenu podijeljenost, pri čemu neke zemlje izražavaju spremnost za angažman zajedno s evropskim i azijskim partnerima, bez Washingtona.
Vijeće za saradnju Perzijskog zaljeva nakon rata: jačanje saradnje ili slabljenje strateške kohezije?
U pogledu ekonomije i trgovine, zaljevske monarhije povećavaju svoju saradnju kako bi se suočile s komunikacijskim i ekonomskim posljedicama rata. Kopneni koridori su jedan od primjera: cilj je zaobići Hormuški moreuz i ubrzati trgovinu. Ideja je da se postojeći trgovački tokovi, putem kamiona i brodova, ojačaju i pretvore u organizovane koridore. Kolektivna hitnost, barem u ekonomskom sektoru, čak je i obustavila rivalstvo između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Naprimjer, saudijska lučka uprava (MAWANI) i emiratska logistička kompanija “Gulftainer” sarađuju na uspostavi trgovinskog koridora “Dammam-Sharjah” preko “Khorfakkana”, koji također opslužuje Katar i Bahrein.
Saudijska Arabija je nedavno objavila da će „NEOM“ biti centar višedimenzionalnog kopnenog mosta, odnosno koridora Evropa-Egipat-NEOM-Vijeće za saradnju Zaljeva. U tom kontekstu, željeznička kompanija „Hafeet Rail“, zajedničko ulaganje između emiratskih i omanskih kompanija – Etihad Rail, Oman Rail i Mubadala Investments – nedavno je saopćila da je 40% projekta željeznice koja povezuje Sohar i Abu Dhabi već završeno.
Nakon što su brojni dronovi i rakete gađali teritorije Zaljevskih monarhija, te monarhije imaju snažan motiv da prošire ovu saradnju i na oblast odbrane. Naprimjer, mogu sarađivati kako bi nabavili sisteme protivraketne i protivdronovske odbrane, a moguće i za zajedničku domaću proizvodnju u srednjem do dugoročnom periodu, te tako postići bolju presretačku sposobnost uz uravnoteženu finansijsku efikasnost. Osim toga, ove zemlje također mogu izabrati uspostavljanje zajedničkog štita za presretanje dronova i raketa, te dodati višeslojni nivo svojim postojećim nacionalnim višeslojnim sistemima odbrane.
Međutim, napori na ekonomskoj saradnji, a najvažnije na odbrambenoj saradnji između monarhija Perzijskog zaljeva, bez jedinstvenog razumijevanja geopolitičke vizije i prijetnji koje ugrožavaju interese i sigurnost Zaljeva,ostali bi ograničeno efikasni. Za Zaljevske monarhije, koje su uprkos međusobnim neslaganjimaujedinjene, nedostatak zajedničkog strateškog cilja predstavlja veliku prepreku na putu redefinisanja sigurnosti Perzijskog zaljeva nakon rata.
Ekskluzivno PISjournal
