PISjournal – Nagovještaji o poslijeratnoj upravi Gaze ukazuju na replikaciju modela Zapadne obale, gdje palestinska vlast preuzima simboličnu upravu dok „Izrael“ gradi naselja.
Detalji koje su egipatski posrednici podijelili o prijedlogu koji je Hamas prihvatio ove sedmice uključuju obuku najmanje 5.000 policajaca obučenih u Kairu koji će preuzeti provođenje zakona pod predviđenom novom upravom teritorije.
U slučaju implementacije sporazuma, „privremeno“ tehnokratsko vijeće preuzet će upravljanje Stripom na period od šest mjeseci.
Okupacija već dugo radi na pokoravanju Pojasa Gaze putem lokalnih surogata, istovremeno provodeći etničko čišćenje. Prošle godine, Tel Aviv je počeo naoružavati i finansirati kriminalne bande među lokalnim plemenima kako bi potkopao administrativnu kontrolu Hamasa i maksimizirao društveni slom koji bi natjerao stanovnike da odu.
Premijer Netanyahu je više puta izjavio da neizraelska vlast koju on predviđa da će vladati Gazom ne bi pripadala ni Hamasu ni Palestinskoj upravi, dok će „Izrael“ zadržati sveukupnu sigurnosnu kontrolu.
Ovi detalji ukazuju na to da je režim u Tel Avivu svjestan previsokih finansijskih i vojnih troškova neograničenog direktnog upravljanja regijom, regijom koju do sada nije uspio smiriti uprkos dvogodišnjim neprekidnim napadima.
S obzirom na to da političke i ekonomske realnosti nameću kraj aktivne faze genocidnog divljanja okupacije, pojava neizraelske arapske vlasti u narednim mjesecima označila bi povratak klasičnim kolonijalnim mjerama smanjenja troškova, usavršavanim stoljećima u regiji kako bi se prebacio teret policijskog nadzora nad otpornim stanovništvom.
Usavršeni sistem
Indirektno upravljanje kolonijalnim teritorijama staro je koliko i historija, posebno u zapadnoj Aziji. Međutim, u posljednja dva stoljeća, posebno intenzivno su ga koristili evropski imperijalisti i njihovi američki nasljednici, te je usavršeno do svog sadašnjeg oblika kao modernog državnog sistema.
Formulu modernog arapskog državnog sistema osmislili su Britanci početkom 20. stoljeća tokom mandata nad Irakom, koji je osvojen od Osmanlija. Nakon Velike iračke revolucije 1920. godine, prepoznajući da je direktna okupacija i uprava finansijski neodrživa, britanski ministar vanjskih poslova i bivši potkralj Indije, lord George Curzon, osmislio je strategiju koja bi očuvala britansku upravu na vidljivom mjestu.
Ovaj indirektni oblik uprave nazvao je „arapskom fasadom“, ustavno fiktivnom nezavisnošću koja je maskirala sprovođenje kolonijalne vlasti putem lokalnih kompradorskih elita, njihovih britanskih „savjetnika“ i mreže ugovora koji osiguravaju vojnu, ekonomsku i vanjskopolitičku zavisnost od „bivšeg“ kolonizatora.
Tokom međuratnog perioda, ovaj plan se sve više primjenjivao u arapskoj regiji, posebno u Egiptu, Libanu i Siriji, jer su i ožiljci Prvog svjetskog rata i troškovi predstojećeg rata promijenili analize troškova i koristi carskih administratora. Nakon Drugog svjetskog rata i bankrota Britanije i drugih evropskih imperija, ovaj sistem je primijenjen širom regije i šire pod krinkom dekolonizacije. Na Arapskom poluostrvu, to je bilo posebno očigledno u sistemu koji je ostavilo britansko imperijalno povlačenje sa istoka Sueza nakon 1968. godine.
Godine 2003, okupacija Iraka pod vodstvom SAD-a dovela je cijelu klasu disidenata iz inostranstva koji datiraju još iz monarhijske ere, kao i bivše članove baatističkog režima, kako bi popunili novu državu koju su gradili.
Pokriće za naselja
Međutim, Palestina može predstavljati najzloglasniji primjer ovog fenomena. Sporazumi iz Osla iz 1993. godine zahtijevali su stvaranje palestinske države na teritorijama okupiranim 1967. godine, a u zamjenu za to bi Palestinska oslobodilačka organizacija priznala „Izrael“ unutar njegovih granica prije ’67. Gotovo trećina stoljeća koja je prošla svjedočila je samo učvršćivanju i širenju infrastrukture doseljenika na ovim teritorijama, do te mjere da se cionistički ministri sada hvale da su zakopali upravo onu državu koju je Oslo trebao stvoriti.
Međutim, bez obzira na priznanje koje ova hipotetička „arapska administracija“ u Gazi dobije u narednim mjesecima, to neće biti ništa više od fasade, pravne fikcije za kamufliranje „izraelske“ kolonizacije i apsorpcije onoga što je ostalo od historijske Palestine.
