Dragana Trifković
Arapske zemlje i izraelski procesi na Bliskom Istoku-Odnos Izraela s arapskim svijetom igra ključnu ulogu u stabilnosti regije Bliskog Istoka, ali arapsko-izraelski sukob ima dugu istoriju. Od proglašenja države Izrael 1948. godine, ova je zemlja u stalnom sukobu sa svojim susjedima na Bliskom istoku.
Uzrok leži u dubokom nezadovoljstvu arapskog svijeta planom podjele Palestine, kao i u odnosu države Izrael prema palestinskom narodu.
Podsjetit ćemo da je 29. novembra 1947. godine Generalna skupština UN-a većinom glasova usvojila plan podjele Palestine, koji je razradio Posebni komitet te organizacije.
Ovaj plan definira stvaranje dvije države na teritoriji Palestine, koju je do tada kontrolirala kolonijalna administracija Velike Britanije, kao i uspostavljanje međunarodne uprave u Jeruzalemu i Betlehemu. Prema planu UN-a, 56,47% teritorije zapadno od rijeke Jordan pripadalo je jevrejskoj državi, a 43,53% arapskoj državi. Također se planira stvaranje ekonomske unije između dviju zemalja: carinske unije, zajedničkog monetarnog sistema, jednakog pristupa vodi i izvorima energije.
Većina muslimanskih zemalja, kao i sve arapske članice UN-a u to vrijeme (Egipat, Irak, Jemen, Libanon, Saudijska Arabija, Sirija) odbile su Rezoluciju. Čelnici arapskih zemalja izjavili su da će se potruditi da spriječe provedbu plana. Nakon isteka britanskog mandata i povlačenja britanskih trupa iz Palestine 14. maja 1948. godine, država Izrael proglasila je neovisnost. Istodobno s proglašenjem države Izrael 1948. godine započeo je arapsko-izraelski rat (1948.-1949.), Tijekom kojeg su Izraelci okupirali oko polovine teritorija dodijeljenih arapskoj državi. Druga posljedica sukoba bio je egzodus oko 700.000 palestinskih izbjeglica s teritorija koje je okupirao Izrael.
Arapske države Egipat, Jordan, Libanon i Irak bile su uključene u neprijateljstva uz podršku drugih arapskih država. Počela je era arapsko-izraelskog sučeljavanja. Tokom arapsko-izraelskih ratova 1967. i 1973. godine, Izrael je zauzeo ostatak palestinskih teritorija, uključujući istočni Jeruzalem, kao i sirijske Golanske visoravni i egipatski Sinajski poluotok.
Za palestinski narod uspostava države Izrael početak je progona i novih patnji. Od tog perioda do danas, položaj palestinskog naroda kontinuirano se pogoršava. Karakteriziraju je stalni sukobi sa izraelskim snagama sigurnosti zbog ograničenja kretanja i represije, kao i rušenje palestinskih naselja i izgradnja novih izraelskih naselja na palestinskoj teritoriji.
Službeno, vanjska politika države Izrael ima za cilj pronaći mirno rješenje bliskoistočnog sukoba, prevladati diplomatsku izolaciju i uspostaviti dobrosusjedske odnose sa svim arapskim zemljama. Međutim, u dosadašnjoj praksi Izrael nije pokazao spremnost na kompromis. Izraelsko-palestinski sukob jedan je od stalnih generatora sukoba u regiji. Arapski svijet je ponižen odnosom države Izrael prema Palestincima koji su lišeni državnosti i izloženi stalnom ponižavanju. Odnos države Izrael prema Arapima u Palestini podržavaju Sjedinjene Države.
Od arapskog svijeta, Izrael je uspostavio diplomatske odnose s Egiptom od 1979., Jordanom od 1994. i Mauritanijom od 1999. Odnosi su održavani s Marokom i Tunisom na nivou ureda za vezu, ali su opozvani 2000. godine u znak protesta protiv nasilnih akcija u Palestini.
Intervencionistička međunarodna politika SAD-a dovela je do kompliciranja postojećih problema na Bliskom Istoku i pojave novih. Koncept “sukoba civilizacija” izazvao je radikalizaciju, sunitsko-šiitski sukob i pojavu međunarodnog terorizma.
Arapsko proljeće dovelo je do započinjanja novih procesa na Bliskom istoku, koje treba promatrati kroz sukob velikih sila da kontroliraju vitalne energetske resurse i tranzitne rute.
Nedavno je izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova krenulo putem normalizacije odnosa sa zemljama Perzijskog zaljeva i sjeverne Afrike. Istovremeno, Sjedinjene Države, predvođene Donaldom Trumpom, koji je Izraelu bio posebno simpatičan, bile su predane provedbi vlastitog mirovnog plana za Bliski Istok. Američki plan uzimao je u obzir isključivo interese izraelske strane i bio je neprihvatljiv kao rješenje za Bliski istok jer u osnovi nije ponudio nikakav kompromis. Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da Jeruzalem proglasi glavnim gradom Izraela, što je u suprotnosti s međunarodnim pravom, dovela je do povećanih tenzija u regiji.
Međutim, nemaju sve arapske zemlje isti stav prema Izraelu, jer vanjskopolitički odnosi mogu ovisiti o različitim interesima. Pored Izraela, Sjedinjene Države imaju još jednog strateškog saveznika na Bliskom istoku, a to je Saudijska Arabija. Ova okolnost utječe na stvaranje neprirodnog saveza zasnovanog na uzajamno dobrim odnosima sa Sjedinjenim Državama, što je uslovilo zbližavanje Izraela i Saudijske Arabije posljednjih godina. Ovaj savez za sada ostaje neformalan, ali neke druge bogate zaljevske monarhije iz istog kluba već su potpisale formalne sporazume s Izraelom. Uz Sjedinjene Države, ove zemlje ujedinjuje i neprijateljstvo prema Iranu.
Kao rezultat toga, neke države Zaljeva ignorirale su zajednički stav arapskog svijeta po pitanju Palestine i uspostavile suradnju s Izraelom.
U septembru 2020. godine, u sklopu američke predizborne kampanje, u Bijeloj kući potpisan je sporazum između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina. Trump je ovaj sporazum nazvao povijesnim, ali po svoj prilici to je samo predizborni marketinški potez. Arapski svijet stoga vjeruje da Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein rade protiv zajedničkih interesa, a s druge strane, ove zemlje tvrde da žele razviti suradnju na polju sigurnosti i ekonomije s Izraelom, jer je u njihov interes.
Arapska liga ranije je izjavila da je normalizacija odnosa s Izraelom moguća ako se Izrael povuče s teritorija osvojenih 1967. godine, prizna državu Palestinu i ako dopusti povratak brojnih palestinskih izbjeglica. Međutim, Izrael nikada nije razmatrao takve zahtjeve.
Rat u Siriji, koji traje već 10 godina, povećao je neprijateljstvo ove zemlje prema Izraelu, posebno zbog čestih terorističkih napada izraelskih snaga sigurnosti. Slična je situacija s Libanonom, posebno s libanskim Hezbolahom, koji ima dugu istoriju sukoba s Izraelom. Mali svjetski rat zapravo se vodi u Siriji, gdje su zapadne sile i njihovi saveznici iskoristili sva moguća sredstva protiv sirijskog režima kako bi zemlju stavili pod kontrolu. Međutim, planovi SAD-a nisu ostvareni, a situacija u prethodno okupiranom Afganistanu, Iraku i Libiji sve se više okreće protiv njih.
Sjedinjene Države gube svoju poziciju na Bliskom istoku, a time i mogućnost da ovaj region drže pod kontrolom, sprečavajući širenje ruskog i kineskog uticaja. Glavna linija sukoba na Bliskom istoku, koju čine Sjedinjene Države, Saudijska Arabija i Izrael, a s druge strane Iran, Sirija i Rusija (uz sve veću diplomatsku podršku Kine), utječe i na odnose unutar arapskog svijeta. Stoga mislim da u budućnosti Izrael neće imati previše prilika da se nasilno ponaša prema svojim susjedima, jer će se utjecaj Sjedinjenih Država povući iz ove regije. Također, Saudijska Arabija će biti prisiljena odreći se svoje uloge vodeće zemlje u islamskom svijetu iz istog razloga. Rekonfiguracija odnosa moći na Bliskom istoku neizbježno će usmjeriti procese u ovoj regiji koji će dovesti do povratka u okvire međunarodnog prava. Mislim da su vrlo važni za opstanak Palestine, uspostavljanje mira u Siriji, Iraku, Afganistanu, Jemenu, Libiji, kao i za daljnji razvoj Irana, koji je ugrožen djelovanjem proameričkih snaga decenijama. Egipat i zemlje Magreba, koje trenutno nisu u epicentru sukoba, dalje će razvijati odnose s Izraelom, ovisno o razvoju situacije na Bliskom istoku, tražeći svoje interese prije svega u saradnji sa muslimanskim zemljama.
U septembru 2020. godine, u sklopu američke predizborne kampanje, u Bijeloj kući potpisan je sporazum između Izraela, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina. Trump je ovaj sporazum nazvao povijesnim, ali po svoj prilici to je samo predizborni marketinški potez. Arapski svijet stoga vjeruje da Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein rade protiv zajedničkih interesa, a s druge strane, ove zemlje tvrde da žele razviti suradnju na polju sigurnosti i ekonomije s Izraelom, jer je u njihov interes.
Arapska liga ranije je izjavila da je normalizacija odnosa s Izraelom moguća ako se Izrael povuče s teritorija osvojenih 1967. godine, prizna državu Palestinu i ako dopusti povratak brojnih palestinskih izbjeglica. Međutim, Izrael nikada nije razmatrao takve zahtjeve.
Rat u Siriji, koji traje već 10 godina, povećao je neprijateljstvo ove zemlje prema Izraelu, posebno zbog čestih terorističkih napada izraelskih snaga sigurnosti. Slična je situacija s Libanonom, posebno s libanskim Hezbolahom, koji ima dugu istoriju sukoba s Izraelom. Mali svjetski rat zapravo se vodi u Siriji, gdje su zapadne sile i njihovi saveznici iskoristili sva moguća sredstva protiv sirijskog režima kako bi zemlju stavili pod kontrolu. Međutim, planovi SAD-a nisu ostvareni, a situacija u prethodno okupiranom Afganistanu, Iraku i Libiji sve se više okreće protiv njih.
Sjedinjene Države gube svoju poziciju na Bliskom istoku, a time i mogućnost da ovaj region drže pod kontrolom, sprečavajući širenje ruskog i kineskog uticaja. Glavna linija sukoba na Bliskom istoku, koju čine Sjedinjene Države, Saudijska Arabija i Izrael, a s druge strane Iran, Sirija i Rusija (uz sve veću diplomatsku podršku Kine), utječe i na odnose unutar arapskog svijeta. Stoga mislim da u budućnosti Izrael neće imati previše prilika da se nasilno ponaša prema svojim susjedima, jer će se utjecaj Sjedinjenih Država povući iz ove regije. Također, Saudijska Arabija će biti prisiljena odreći se svoje uloge vodeće zemlje u islamskom svijetu iz istog razloga. Rekonfiguracija odnosa moći na Bliskom istoku neizbježno će usmjeriti procese u ovoj regiji koji će dovesti do povratka u okvire međunarodnog prava. Mislim da su vrlo važni za opstanak Palestine, uspostavljanje mira u Siriji, Iraku, Afganistanu, Jemenu, Libiji, kao i za daljnji razvoj Irana, koji je ugrožen djelovanjem proameričkih snaga decenijama. Egipat i zemlje Magreba, koje trenutno nisu u epicentru sukoba, dalje će razvijati odnose s Izraelom, ovisno o razvoju situacije na Bliskom istoku, tražeći svoje interese prije svega u saradnji sa muslimanskim zemljama.
