Zorana Šuvaković ivici
Autorica je vanjskopolitička novinarka i komentatorka latinoameričkih zbivanja. Izvještavala je iz SAD-a, Ujedinjenih naroda, Velike Britanije, Francuske, Španije, Portugala, Skandinavije, sa suđenja pred Haškim tribunalom. Posebno komentariše nova literarna djela iz Velike Britanije, SAD-a i Latinske Amerike
PISjournal – Ako je zaista došlo vrijeme za praktično ispunjenje Orvelijanske distopije, onda će se to desiti u Argentini, zemlji koja je prije sto godina bila jedna od deset najbogatijih nacija na svijetu, prije 50 imala je tri posto siromašnih, dok danas 40 posto stanovništva živi u sirotinji i gdje je inflacija gotovo 150 posto na godišnjem nivou.
Usred svih tih nevolja, ili baš zbog njih, Argentinci su na demokratskim izborima za predsjednika izabrali Javiera Mileia, samoproglašenog anarhokapitalistu, ultradesničara i zakletog neprijatelja ne samo političke kaste, nego i same države i njenih institucija. I našla se na ivici ambisa, kako tvrde mnogi posmatrači sa strane. Ili u predvorju nove jake velike zemlje, kako bi to voljela da predstavi sve jača desnica širom svijeta.
Sve je rezervisano za profit po svaku cijenu
Prije manje od godinu izgledalo je da će Argentinom ponovo poteći med i mlijeko. Kada je jedanestorica argentinskih fudbalera koji svi žive u inostranstvu donijela iz Dohe titulu svjetskog prvaka u fudbalu Argentina je uzletila u nebeske visine.
Duh nacije ogledao se u potpunom jedinstvu. Izgledalo je da je svaka teškoća lako prebrodiva. Više od pet miliona Argentinaca, u najmasovnijem veselju u historiji svijeta, dočekala je šampione, poslije Svjetskog prvenstva u Kataru, u Buenos Ajresu. Polet i sreća osjećali su se u vazduhu, izgledalo je da su svi Argentinci kao jedan uvjereni da nacija može i na drugim poljima da dostigne isto što su ti njihovi zemljaci uspjeli na sportskom terenu.
Ali, lopta se brzo zakotrljala u drugom pravcu i Argentinci su se svojevoljno i demokratski bacilli u zagrljaj ultradesnice. U drugom krugu glasanja za predsjedničke izbore, velikom većinom dali su glas čovjeku koji je bez ikakvog okolišenja obećao da će uništiti državu i da će na njenom zgarištu izgraditi novo društvo, u kojem su sva mjesta rezervisana za profit po svaku cijenu.
Otvoreni javni izljevi bijesa i mržnje
Preovlađuje teorija u domaćim debatama da je novi predsjednik Javier Milei (53), vođa pokreta Libertad Avanza (Sloboda napreduje), samozvani anarhokapitalista, postao predsjednik zbog očajanja naroda, višedecenijskim nazadovanjem uzrokovanim nesposobnim i neodgovornim političarima. Milei ima preku narav, sklon je otvorenim i javnim izlivima bijesa i mržnje, dok je na ličnom planu preko svake mjere ekscentričan.
Ovaj ekonomista po obrazovanju redovno se spiritualistički konsultuje sa svojim umrlim psom, a živi sa četiri mastifa, potomcima njegovog preminulog “duhovnika”. Svaka čast ovim ogromnim psima, koji nose imena četvorice nobelovaca iz ekonomskih nauka, ali teško da će njegova “četvoronožna djeca”, kako ih zove Milei, doprinijeti ekonomskom oporavku i povratku Argentine među deset najboljih.
Nagledao se svijet poslednjih godina svakojakih desničara na čelu država. Za Donalda Trumpa, kome se smiješi novi mandat na izborima u SAD-u, kao i za Jaira Bolsonara, bivšeg predsjednika Brazila, koji je prijetio ljudima da će se pretvoriti u krokodile ukoliko se vakcinišu, Milei gaji veliko razumijevanje i empatiju. Ali, ovaj ekonomista radikalnih stavova, koji se politikom bavi tek od prije dvije godine, kada je postao poslanik u Donjem domu Kongresa, ipak je slučaj za sebe.
Državu će sasjeći motornom testerom
Kako će sa predsjednikom koji nema gotovo nikakvog iskustva na političkim funkcijama napredovati sloboda u Argentini? Milei se u pobjedničkom govoru zakleo da neće odustati ni od jednog od obećanja i da će program odmah sprovesti. Nikakva postepenost ne dolazi u obzir. Ako Argentinci pamte njegove ekscentrične metafore, morali bi da shvate da su već ušli u nepoznato polje, jedinstveno u svijetu: država, to je “pedofil u vrtiću punom djece koja su vezana lancima i premazana vazelinom”, umio je da kaže. Još direktnije je državu okarakterisao kao “zločinačku organizaciju koja se finansira kroz poreze nametnute ljudima na silu”. Te će on vratiti novac koji je “ukrala politička kasta”. Za tog “pedofila” (državu) Milei ima spasonosno riješenje: sasjeći će ga “motornom testerom”, sa kojom je, kao glavnom maskotom, mlatarao tokom izborne kampanje.
Mileieva testera će srezati glavni izvor svog zla – “paternalističku državu”: od 18 ministarstava ostaće osam. Odmah će ukinuti ministarstva obrazovanja i zdravstva, a ove dvije oblasti će biti kompletno privatizovane. Ko nema para neće, ako se sve ovo zaista tako odjedanput desi, moći ni da se liječi,i ni da ide u školu. Ukidanje socijalne funkcije države vidi kao preduslov za “napredovanje slobode”, pa će tako ministarstva porodice, rada i socijalne zaštite završiti na zgarištu historije, dok će na tom mestu izrasti “ministarstvo ljudskog kapitala”.
Ukinuće centralnu banku, onemogućiće političare da štampaju pare, pod “glavni uzrok inflacije” postaviće bombu. Umjesto nacionalne valute (pezosa) uvešće američki dolar. Socijalno odgovorna država – ta “izmišljotina za otimanje para od radnog naroda, da bi se one prelivale u džepove lijenština” – prestaje da postoji.
Sunarodnika papu ne voli jer je ‘komunista’
Poimanje slobode novog predsjednika podrazumeva slobodnu prodaju i kupovinu oružja, kao i trgovinu ljudskim organima. Bezgranično slobodno tržište. Individualno je pravo svake osobe da odlučuje o tome šta će raditi sa svojim tijelom, pa tako prostitucija ulazi u legalnu tržišnu djelatnost. Ali ne i abortus, koji je u Argentini legalizovan tek 2020. godine.
Milei je više puta nagrđivao i jednog od najslavnijih Argentinaca. Papa Franjo još nije stigao da posjeti rodnu Argentinu, a teško da će joj doći u pohode u sljedećih četiri godine dok je na čelu njegove domovine Milei, koji je svog sunarodnika nazivao “zlim j….m komunistom”. Milei je alergičan na papu zbog njegovog zalaganja za socijalnu pravdu i empatije prema obespravljenima.
Oduševljenje Mileiovom pobjedom zavladalo je među “prosvetiteljima” svjetske desnice. Već za neku sedmicu u Buenos Aires, tom gradu svjetlosti, zbog koje je stekao famu latinoameričkog Pariza, doleteće mnogi zagovornici “nove ere”. Trump i Bolsonaro predvode veselje nakon što je njihov argentinski saveznik, sa skoro tri miliona glasova više, na predsjedničkim izborima komotno savladao peronističkog ministra finansija Serhia Masu.
Radost konzervativaca širi se po svijetu
MAGA (Make America Great Again), ta stara Trumpova mantra sa kojom je krenuo u borbu za novi predsjednički mandat, brzometno je pozajmljena Mileievoj Argentini (Make Argentina Great Again). Te dvije skraćenice se u svakom svom slovu podudaraju. Velika i moćna Amerika – Velika i jaka Argentina. Obožavaoci Bolsonara predviđaju da će pobjeda Mileia biti prva u triju osvajanja vlasti i da će Trump i Bolsonaro povratiti vođstvo 2024. u Americi i 2026. godine u Brazilu na predsjedničkim izborima.
I prije nego što položi zakletvu 10. decembra, Milei namerava da otputuje u SAD i, svakako, u Izrael. Iz Tel Aviva preseliće argentinsku ambasadu u Jerusalim, obećao je. Radost konzervativaca širi se po svijetu: od Bogote i Santiaga do Lisabona i Madrida desnica je dobila odskočnu dasku oličenu u argentinskom predsjedniku. Andre Ventura, lider portugalske Chege, Mateo Salvini u Italiji, Santiago Abascal, vođa španskog ksenofobičnog Voxa, i mnogi drugi iz Latinske Amerike oduševljeni su što je Milei otvorio “put budućnosti“, čestitaju na “pobjedi zdravog razuma” i na “preporodu Argentine” (Kolumbijska senatorka Marija Fernanda Kabal).
Predviđa se da bi Buenos Aires, po ugledu na Madridski forum, koji, na inicijativu španskog Voxa, od 2020. godine organizuje Madridske antikomunističke samite, mogao da postane novo globalno stecište ultrakonzervativnih ksenofoba. Proljeće je na južnoj polulopti, vrijeme kada je Buenos Aires obojen cvetovima džakarande. Tačno četiri decenije je prošlo otkad je pala krvava vojna diktatura (1976-83), u čijim je čistkama nestalo oko 30.000 Argentinaca osumnjičenih za neistomišljeništvo.
Bit će duga noć dok se ne izađe iz tunela
Nekada su argentinska proljeća bila rezervisana za proslavu demokratije. Kako objasniti da se u demokratiji, na potpuno slobodnim izborima, došlo do čovjeka koga i njegovi prijatelji znaju pod nadimkom “Ludak”. Neki su Mileia videli kao Davida koji se izborio protiv Golijata peronizma, vladajućeg kontroverznog argentinskog pokreta čiji političari su u lančanom nizu nastavili da se biraju uprkos neuspjesima, korupciji, i osiromašenju.
Postoji zamor od onoga što je Milei umio da definiše kao “kastu”. Politička kasta koja se održava, od roditelja do djece, kao u monarhijama. Juan Aries komentariše u El Paisu da u Argentini nije pobijedio Milei, već je izgubila “kasta”. Da li je ovo ista ona zemlja u kojoj su mladi ovacijama prošle godine pozdravljali film o suđenju vojnoj hunti Argentina 1985?, pita se argentinska književnica Leila Guerrero. Ona jednostavno zaključuje da su Argentinski birači napravili veliku grešku. I da će duga biti ta noć dok se ne izađe iz tunela.
