PISjournal – Sukob između Azerbejdžana i Armenije oko regiona Karabaha traje već tri decenije, otežavajući život stanovnika iz oba naroda i odnoseći velike žrtve. deeskalacija
Međutim, pojavljuju se obećavajući znaci stabilnosti u regionu, naime, nakon što je Azerbejdžan ofanzivom u septembru ove godine povratio region Karabaha, u prvoj bilateralnoj izjavi, obje strane su bez posredovanja postigle važan simbolički humanitarni i diplomatski sporazum.
Baku i Jerevan su se složili da preduzmu “određene mjere” za jačanje međusobnog povjerenja i mira nakon tri decenije sukoba oko kontrole nad regionom Karabaha. Prema zajedničkom saopštenju objavljenom u četvrtak nakon razgovora vlada dviju zemalja, dvije strane su potvrdile svoju namjeru da normalizuju svoje odnose. Takođe su se dogovorili da će Baku osloboditi 32 armenska zarobljenika, a Jerevan dva azerbejdžanska. Oni su u svom saopštenju istakli da će nastojati da potpišu sveobuhvatan mirovni sporazum, zasnovan na međusobnom poštovanju teritorijalnog integriteta.
Ovaj dogovor je postignut dok su zvaničnici dvije zemlje proteklih mjeseci imali nekoliko sastanaka u Rusiji i SAD-u i Belgiji, ali konkretni rezultati nisu bili postignuti,međutim na kraju su obje strane postigle preliminarne dogovore bez stranog posredovanja. Ovaj sporazum, koji je uvod u potpisivanje mirovnog sporazuma između dvije zemlje, pozdravila je Međunarodna zajednica.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da Moskva pozdravlja sporazum o oslobađanju vojnika, dodajući da će taj dogovor pomoći u jačanju međusobnog povjerenja i pružiti nove mogućnosti za unapređenje odnosa između bivših neprijatelja u vezi sa trilateralnim sporazumima koje su potpisali lideri Rusije, Azerbejdžana i Armenije 2020. i 2022. godine.
Također, tursko ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da Ankara podržava nastavak dijaloga za preduzimanje mjera za izgradnju povjerenja između dvije strane.
U turskom saopštenju navodi se da se turska vlada nada da će se mirovni sporazum između Armenije i Azerbejdžana realizovati u najkraćem mogućem roku, što bi bio jedan od najvažnijih događaja na južnom Kavkazu.
Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel je sa svoje strane pohvalio novi sporazum kao “veliki korak”.
Nada za mirovni sporazum
Iako mirovni pregovori između Jerevana i Bakua nisu mnogo napredovali proteklih mjeseci, lideri Armenije i Azerbejdžana izrazili su nadu da će do kraja godine biti potpisan sveobuhvatni mirovni sporazum između dvije zemlje. S tim u vezi, predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev je u subotu u intervjuu za Euronews još jednom rekao da je Baku predložio potpisivanje mirovnog sporazuma i početak procesa demarkacije granica. Prema njegovim riječima, nakon potpunog ponovnog preuzimanja oblasti Karabaha od strane azerbejdžanskih snaga, Armenija je spremnija da postigne sporazum sa svojim istočnim susjedom, jer prema njegovim riječima, eliminacijom separatista s vlasti u Karabahu od strane Azerbejdžana, dobili su dominaciju za pregovaračkim stolom. Predsjednik Aliyev je dodao da se Armeni mogu vratiti u region Karabaha i da neće biti prepreka njihovom povratku.
Sa druge strane, Armen Grigoryan, sekretar Savjeta bezbjednosti Armenije, najavio je da je Jerevan spreman da potpiše mirovni sporazum sa Azerbejdžanom prije kraja ove godine ili odmah nakon nastupanja nove. On je također rekao za zajedničku izjavu sa Bakuom da je bez presedana jer su dvije zemlje direktno pregovarale,bez uplitanja ili posredovanja treće strane, što predstavlja značajan korak u azerbejdžansko-armenskim odnosima u budućnosti.
Uprkos tome što kaže da je spremna da potpiše mirovni sporazum, Armenija ipak ima neke uslove na koje bi azerbejdžanska strana trebala da pristane. Grigoryan je prokomentarisao ove uslove, rekavši: „Ako Azerbejdžan konačno prihvati tri principa na kojima Armenija insistira, tekst ovog sporazuma biće spreman 70 %. Ti principi uključuju zajedničko priznavanje teritorijalnog integriteta, priznanje deklaracije iz Almatya iz 1991. o političkom principu razgraničenja i otvaranje regionalnih komunikacija.”
Bez sumnje, zajednička izjava o spremnosti na mir između Bakua i Armenije su historijski važne. Lideri dvije zemlje došli su do zaključka da ratovanje oko Karabaha ne donosi ništa osim ljudskih žrtava, novčanih troškova i gubitka ratne tehnike dok je suživot daleko bolja opcija.
Deeskalacija nakon ponovnog zauzimanja Artsakha
Tenzije na Kavkazu su dostigle vrhunac nakon azerbejdžanske operacije za ponovno zauzimanje planinskog Karabaha u septembru ove godine. Nakon ovog napada, Azerbejdžan je učvrstio svoj suverenitet nad ovom regijom i podigao svoju zastavu u gradu Khankandi kojeg Armeni zovu Stepanakert, koji se nalazi u centru Karabaha. Iako je nakon ove vojne akcije, desetine hiljada Armenaca emigriralo u Armeniju, azerbejdžanska tenzija sa zapadnim susjedom je popustila.
Iako su u posljednja tri mjeseca zabilježeni sporadični sukobi između graničnih straža dvije zemlje i uprkos tome što je bilo žrtava, Aliyev, koji je ranije insistirao na kontroverznom koridoru Zangezor, u velikoj mjeri se povukao od svog plana nakon što je zauzeo Artsakh i sada se koncentriše na alternativni koridor,koji gradi sa Iranom. Prema Hikmatu Hajiyevu, savjetniku za vanjsku politiku države, grade se mostovi na rijeci Aras u Zangilanu i Aghbandu, s ciljem pristupanja iranskom tlu a odatle će se graditi komunikacijski putevi i željeznice do Nahčivana.
Pored toga, jedan od razloga koji je Azerbejdžan nagnao na deeskalaciju tenzija sa Armenijom su stavovi regionalnih pristalica Bakua. Turska, kao glavni oslonac Azerbejdžana, napustila je politiku eskalacije posljednjih mjeseci i nastojala normalizirati odnose sa armenijom, a da bi ostvarila taj cilj, neminovno je odustala od svoje prethodne politike. Takođe, Turska je dala podršku koridoru koji prolazi kroz Iran,što je konstruktivna mjera koja doprinosi smirivanju tenzija na Kavkazu.
Štaviše, Izrael koji je proteklih godina pokušavao da rasplamsa rat na Kavkazu podržavajući azerbejdžansku agendu, ovih dana vezan je za rat u Gazi i unutrašnje krize i nema prostora za rješavanje regionalnih pitanja. Osim toga, zemlje u regionu blokirale su politiku Izraela “zavadi pa vladaj”,vežući mu ruke i sprječavajući ga da se okoristi regionalnim tenzijama.
Zbog toga je, u nedostatku strane podrške, Baku pristao na svoj glavni cilj ponovnog zauzimanja Karabaha i utvrdio da mu nije u interesu da nastavi sa tenzijama. Promjenjujući svoj pristup, Azerbejdžan je odabrao put prijateljstva i interakcije sa svojim zapadnim susjedom, a ako se ne dogodi ništa neočekivano, sveobuhvatan dogovor nije van domašaja s obzirom da dvije strane izražavaju spremnost za mir. A ako se postigne mir, Kavkaz će nakon tri decenije napetosti dočekati relativni mir i stabilnost.A vrijeme će pokazati.
Ekskluzivno PISjournal
