PISjournal – Azerbejdžan i Ujedinjeni Arapski Emirati posljednjih mjeseci ubrzano produbljuju saradnju u oblasti odbrane, ali način na koji dvije zemlje grade te odnose pokazuje da ni Baku ni Abu Dhabi zasad ne nastoje stvarati formalni vojni savez. Umjesto toga, saradnja se širi kroz vojne vježbe, razmjenu iskustava, vojno-tehničku saradnju i politički dijalog, dok istovremeno ostavlja prostor objema državama da održavaju odnose i s drugim regionalnim akterima.
Najnoviji signal takvog približavanja stigao je iz Bakua 30. septembra, tokom šeste Azerbejdžanske međunarodne odbrambene izložbe ADEX-2026. Azerbejdžanski ministar odbrane, general-pukovnik Zakir Hasanov, sastao se s državnim ministrom UAE-a za odbrambena pitanja Mohammedom bin Mubarakom Fadhelom Al Mazroueijem. Prema saopćenju azerbejdžanskog Ministarstva odbrane, razgovarano je o trenutnom stanju i perspektivama razvoja vojne i vojno-tehničke saradnje, mogućnosti održavanja zajedničkih vojnih vježbi, kao i značaju međudržavnog dijaloga o pitanjima odbrane i sigurnosti.
Važno je da u javno dostupnim informacijama sa ovog sastanka nema najave konkretnog velikog ugovora o naoružanju. To, međutim, ne znači da je riječ samo o protokolarnom susretu. Naprotiv, sastanak se uklapa u širi proces institucionalizacije odnosa između Bakua i Abu Dhabija.
Još u januaru ove godine dvije zemlje održale su prvi sastanak Zajedničkog komiteta za vojnu saradnju u Abu Dhabiju. Tom prilikom razgovarano je o stanju i budućnosti vojne saradnje, a potpisan je i protokol sastanka komiteta.
Samo nekoliko dana kasnije, u februaru, saradnja je dobila i praktičnu vojnu dimenziju. Azerbejdžanske i emiratske snage učestvovale su u zajedničkoj operativno-taktičkoj vježbi „Mirovni štit 2026“ u Abu Dhabiju. Vježbu su pratili predsjednik Azerbejdžana Ilham Aliyev i predsjednik UAE-a Sheikh Mohammed bin Zayed Al Nahyan. Azerbejdžansko Ministarstvo odbrane navelo je da su zajedničke vježbe važne za razmjenu iskustava i razvoj vojnih odnosa između dvije zemlje.
Ovaj razvoj nije izoliran od ostatka bilateralnih odnosa. Azerbejdžan i UAE već su uspostavili širi okvir sveobuhvatnog strateškog partnerstva, koji obuhvata političke odnose, trgovinu, investicije, energetiku, transport, tehnologiju i sigurnost. U aprilu 2026. dvije zemlje održale su drugi sastanak Komiteta za saradnju u okviru tog strateškog partnerstva, na kojem su odbrana, napredne tehnologije, energija i ekonomija bili među glavnim područjima razgovora.
Zbog toga vojna saradnja Bakua i Abu Dhabija treba biti posmatrana kao dio šire mreže interesa. UAE posljednjih godina povećava prisustvo u Južnom Kavkazu kroz investicije, energetiku, infrastrukturu i diplomatske kontakte, dok Azerbejdžan nastoji svoju poziciju regionalne sile dodatno povezati s različitim ekonomskim i političkim centrima.
Posebno je značajno što Azerbejdžan istovremeno održava bliske odnose s Turskom i Izraelom. Upravo ta kombinacija pokazuje specifičnost vanjske politike Bakua: umjesto vezivanja za jedan blok, Azerbejdžan pokušava održavati više paralelnih partnerstava koja mu daju prostor za manevrisanje.
Veze s Izraelom posebno su važne u oblasti odbrane i energije. Izrael je godinama bio jedan od najvažnijih dobavljača oružja Azerbejdžanu, uključujući bespilotne letjelice, lutajuću municiju, protivoklopne sisteme, raketne sisteme i sredstva protuzračne odbrane. Analize SIPRI podataka koje je objavio Middle East Institute pokazuju da je udio Izraela u azerbejdžanskom uvozu oružja u periodu 2016–2020. dosezao oko 69 posto.
Istovremeno, energetska dimenzija odnosa Bakua i Tel Aviva ostaje veoma važna. Azerbejdžanska nafta u Izrael uglavnom stiže preko Turske, nakon transporta kroz naftovod Baku–Tbilisi–Ceyhan. Podaci o izvozu pokazuju da je Izrael godinama među značajnim kupcima azerbejdžanske nafte. Primjerice, u prvih osam mjeseci 2022. Azerbejdžan je u Izrael izvezao oko 1,6 miliona tona nafte, vrijednih približno 1,1 milijardu dolara.
Tokom rata u Gazi, pitanje energetskih veza Azerbejdžana i Izraela dodatno je privuklo pažnju međunarodnih organizacija i istraživača. Oil Change International je u svojim analizama ukazivao na činjenicu da je značajan dio sirove nafte koja je tokom rata stizala u Izrael poticao iz Azerbejdžana i prolazio preko Turske. Pritom je važno razlikovati porijeklo nafte od same transportne rute: BTC povezuje azerbejdžanska i druga kaspijska nalazišta s terminalom Ceyhan na turskoj obali, odakle se nafta pomorskim putem može dalje izvoziti.
Ovakva struktura odnosa pokazuje zašto Baku nastoji ostaviti prostor za fleksibilnost. Azerbejdžan ima strateške interese u odnosima s Turskom, Izraelom, UAE-om, Rusijom, Iranom i zapadnim državama, ali nijedan od tih odnosa ne treba automatski tumačiti kao formalno svrstavanje u jedinstveni blok.
To je posebno važno kada je riječ o UAE-u. Vojna saradnja između dvije zemlje postaje sve dublja, ali dostupni dokumenti govore prije o institucionaliziranom partnerstvu nego o klasičnom vojnom savezu. Zajedničke vježbe, sastanci vojnih komiteta, razmjena iskustava i vojno-tehnička saradnja mogu značajno povećati interoperabilnost i političko povjerenje bez stvaranja obaveze da jedna država automatski učestvuje u sukobima druge.
Upravo takav model odgovara i širem regionalnom okruženju. UAE želi povećati svoj utjecaj izvan Arapskog zaljeva, uključujući Južni Kavkaz, dok Azerbejdžan želi privući investicije, tehnologiju i političku podršku, istovremeno zadržavajući mogućnost samostalnog djelovanja.
ADEX-2026 zato nije važan samo kao odbrambena izložba na kojoj države predstavljaju oružje i vojne tehnologije. Za Azerbejdžan ona predstavlja i platformu za povezivanje različitih sigurnosnih i tehnoloških partnerstava. Susret Hasanov–Al Mazrouei pokazuje da vojna komponenta odnosa s UAE-om ulazi u ozbiljniju fazu, ali bez jasnog pokazatelja da Baku i Abu Dhabi žele stvarati formalni blok.
Šira slika je, dakle, mnogo fleksibilnija. Azerbejdžan istovremeno razvija vojnu saradnju s UAE-om, održava strateške veze s Turskom, ostaje važan energetski partner Izraela i nastoji zadržati kanale komunikacije s drugim regionalnim i globalnim akterima.
Šta ovo znači za Iran?
Za Iran razvoj vojnih odnosa između Azerbejdžana i UAE-a ima posebnu geopolitičku težinu zbog položaja Azerbejdžana. Iran s Azerbejdžanom dijeli više od 760 kilometara granice, pa svako značajnije jačanje vojnih, sigurnosnih i tehnoloških veza Bakua s državama koje imaju bliske odnose s Izraelom neizbježno privlači pažnju u Teheranu jer problem može predstavljati kumulativni efekat više paralelnih procesa: azerbejdžanske vojne saradnje s Izraelom, njegovih odnosa s Turskom, sve intenzivnijih veza s UAE-om i mogućeg širenja sigurnosne i obavještajne saradnje u neposrednom iranskom susjedstvu.
Posebno osjetljivo pitanje jeste prisustvo izraelske vojne tehnologije u Azerbejdžanu. Iran već godinama pažljivo prati odnose Bakua i Tel Aviva upravo zbog činjenice da Azerbejdžan predstavlja jednu od rijetkih država koje s Iranom dijele kopnenu granicu, a istovremeno imaju veoma razvijene odbrambene veze s Izraelom.Ukoliko bi se saradnja Azerbejdžana i UAE-a proširila i na napredne tehnologije, bespilotne sisteme, elektronsko ratovanje, nadzor granica ili razmjenu obavještajnih iskustava, Teheran bi takav razvoj vjerovatno posmatrao mnogo pažljivije nego klasične diplomatske ili ekonomske sporazume. Razlog nije samo vojna priroda takvih tehnologija, već i mogućnost njihovog povezivanja s postojećim sigurnosnim kapacitetima Azerbejdžana.
Tu se pojavljuje i širi regionalni kontekst. Svako povezivanje izraelskih tehnologija, azerbejdžanskih vojnih kapaciteta i emiratskog kapitala ili stručnosti zato bi moglo biti posmatrano kroz prizmu šire regionalne sigurnosti. S druge strane, Azerbejdžan ima snažan interes da odnose s Iranom ne dovede do tačke direktne konfrontacije. Dvije zemlje imaju značajne trgovinske i transportne veze, a Iran je važan za komunikacijske koridore između Azerbejdžana, njegovog glavnog teritorija i eksklave Nahičivan, kao i za šire povezivanje s južnim pravcima. Baku stoga ima razlog da razvija odnose s UAE-om i Izraelom, ali istovremeno izbjegava poteze koji bi mogli izazvati ozbiljnu reakciju Teherana.
U tom smislu, novo partnerstvo Azerbejdžana i UAE-a za Iran predstavlja prije svega dodatni faktor u složenoj sigurnosnoj jednačini. Njegov značaj zavisit će od toga hoće li se saradnja zadržati na vojnim vježbama, industrijskoj saradnji i razmjeni iskustava ili će se proširiti na obavještajne kapacitete, elektronsko ratovanje, bespilotne sisteme i druga područja koja imaju direktnu sigurnosnu dimenziju za Iran.Upravo zato će Teheran vjerovatno pažljivo pratiti ne samo ono što Baku i Abu Dhabi javno potpisuju, već i prirodu tehnologije, vojnih kontakata i sigurnosne saradnje koja se bude razvijala iza tih sporazuma.
Ekskluzivno PISjournal
