PISjournal – U značajnom razvoju događaja u već napetoj političkoj atmosferi Zapadne Azije, jemenski sukob ponovo je izbio iz pepela, okončavajući stanje „ni rata ni mira“ koje je posljednjih godina dominiralo odnosima između Sane i Rijada.
Iskra je došla nakon saudijskog bombardovanja Međunarodnog aerodroma u Sani, usljed ponovnog uspostavljanja letova prema opkoljenom aerodromu i odlučnosti rukovodstva Ansarullaha da razbije američko-saudijsku blokadu. Ta blokada, otrovni ostatak saudijsko-emiratske agresije uz podršku Washingtona, opstajala je uprkos novoj stvarnosti na terenu u Jemenu i širem regionu, kao i novom odnosu snaga koji je Ansarullah izgradio kao rastuća regionalna sila.
Prelomni trenutak dogodio se prošle sedmice kada je iranski avion, koji je prevozio zvaničnike i visoke goste sa dženaze poginulog iranskog vođe, sletio u Sanu.To je predstavljalo svojevrsni poziv na buđenje. Ansarullah je odgovorio na sve glasnije zahtjeve jemenskog naroda da se blokada jednom zauvijek okonča, posebno vazdušna. Pokret otpora Ansarullah donio je čvrstu odluku da razbije ovu gušeću blokadu. Ta odluka proizlazi iz dubokog uvjerenja da dostojanstvo naroda Jemena više ne može biti talac volje Rijada i Washingtona. Izjave zvaničnika iz Sane nose jasnu poruku da je vrijeme popuštanja završeno i da aerodrom mora biti ponovo otvoren.
Međutim, bombardovanje aerodroma pod izgovorom da Iran isporučuje oružje Jemenu praktično je prekršilo primirje sa Sanom, dajući jemenskoj strani legitimitet da obnovi vojni pritisak na Saudijsku Arabiju. Osim što mijenja odnose snaga na Arapskom poluotoku, ovaj razvoj događaja mogao bi poslati snažnu poruku o jačanju odvraćajuće moći Osovine otpora i mogućnosti izvođenja kaznenih akcija protiv protivnika.
Ansarullah: od razbijanja blokade do prilike da Saudijsku Arabiju potpuno izbaci iz Jemena
Nepromišljeni saudijski napad na aerodrom u Sani pružio je Ansarullahu zlatnu priliku da se oslobodi ograničenja skupog primirja koje je godinama omogućavalo nastavak ekonomske blokade Jemena. Tokom godina primirja s Rijadom, Ansarullah se u tišini transformisao. Ojačao je svoje kapacitete odvraćanja, učvrstio regionalni položaj, dokazao sposobnost kontrole moreuza Bab el-Mandeb te učvrstio unutrašnji i međunarodni legitimitet svoje vlasti. Potom je uslijedio direktan vojni sukob s Izraelom, regionalnom silom, i Sjedinjenim Državama, vodećom svjetskom silom. Taj sukob otvorio je novo poglavlje, pokazujući svijetu vojne, odbrambene, ofanzivne i tehnološke sposobnosti Jemena.
Nakon operacije „Oluja Al-Aksa“, Ansarullah se formalno pridružio „jedinstvenom frontu“ protiv izraelskog rata u Gazi, uz podršku SAD-a, i objavio rat Tel Avivu. Tokom više od tri godine uspio je ne samo nametnuti pomorsku blokadu Izraelu, nego je više puta probijao njegove napredne sisteme protivvazdušne odbrane raketama i dronovima, nanoseći velike ljudske i ekonomske gubitke.
Tokom ovog rata Ansarullah je predstavio hipersonične rakete, čime je značajno unaprijedio svoje raketne sposobnosti. Upravo su rakete i dronovi omogućili još jednu pobjedu – protiv zapadne pomorske koalicije koju je Washington okupio radi razbijanja blokade Crvenog mora. Nakon neuspjeha, Sjedinjene Države bile su prisiljene prihvatiti svojevrsni neformalni sporazum o nenapadanju kako bi zaštitile vlastite trgovačke i vojne brodove.
Za sve to vrijeme Ansarullah je mogao izvršiti snažan pritisak na saudijske pomorske rute i iskoristiti ga za ukidanje vazdušne i pomorske blokade. Ipak, to nije učinio kako ne bi bio optužen za kršenje primirja te iz obzira prema kineskim naporima na približavanju Teherana i Rijada. To, međutim, nije spriječilo Ansarullah da izraste u regionalnu silu i da kao takva bude priznata.Na unutrašnjem planu, uprkos blokadi i širokim zapadnim sankcijama, Ansarullah je ostvario znatno bolje ekonomske i administrativne rezultate od međunarodno priznate jemenske vlade u Adenu koju podržavaju Saudijska Arabija i SAD.
U južnom gradu Adenu, uprkos prihodima od prodaje nafte, stanovništvo trpi posljedice inflacije i nestabilnog kursa valute, što redovno izaziva proteste. Istovremeno, rivalstvo Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata dodatno je narušilo političku stabilnost juga.
Primjer za to bio je napad danas raspuštenog Južnog prijelaznog vijeća (STC), koje su podržavali Emirati, na Hadramaut prošle godine. Saudijska Arabija tada je bombardovala te snage, što je praktično dovelo do raspada koalicione vlade u Adenu. Uz novu vojnu, ekonomsku, političku i regionalnu računicu, Ansarullah danas predstavlja potpuno drugačiju silu. U narednim danima Rijad će se suočiti s Jemenom kakav više ne poznaje.
Odnos odvraćanja više se ne svodi samo na prijetnje saudijskim aerodromima ili postrojenjima kompanije Aramco, što je ranije prisiljavalo Saudijsku Arabiju na pregovore. Sada su pod prijetnjom čitave saudijske trgovačke i naftne pomorske rute u Crvenom moru. A ako Iran zaista drži Hormuški moreuz zatvorenim, Saudijska Arabija mogla bi se suočiti s ekonomskim gušenjem s obje strane. Saudijska Arabija ozbiljno je pogriješila provocirajući Sanu.
Tokom četrdesetodnevnog rata i njegovih posljedica, Rijad je uspio veliki dio izvoza nafte preusmjeriti s Hormuškog moreuza prema Bab el-Mandebu i lukama na Crvenom moru, čime je povećao ekonomsku otpornost. Međutim, ukoliko Hormuški moreuz ostane zatvoren, Ansarullah može vrlo brzo uništiti tu otpornost zatvaranjem ili ograničavanjem saudijskog izvoza nafte kroz Bab el-Mandeb. Time bi stekao mnogo veći pregovarački uticaj od samog zahtjeva za ukidanjem blokade. Ovaj put mogao bi tražiti potpuni sporazum o saudijskom nemiješanju u Jemen i konačno izbacivanje Rijada iz jemenskih poslova.
Geopolitička bomba zvana Bab el-Mandeb
U takvim okolnostima, Bab el-Mandeb više nije samo morski prolaz na jugu Crvenog mora, već drugi ugao nove geopolitičke jednačine u regionu, čiji je prvi ugao Hormuški moreuz. Ako je Hormuški moreuz glavna arterija izvoza nafte iz Perzijskog zaljeva, Bab el-Mandeb predstavlja ključnu vezu tog izvoza prema Sueckom kanalu i evropskim tržištima. Istovremeni pritisak na oba strateška moreuza stavlja Sjedinjene Države i njihove saveznike pred dosad neviđenu situaciju koja bi višestruko povećala ekonomske troškove svakog sukoba s Osovinom otpora.
U takvom scenariju Ansarullah bi mogao usmjeriti pritisak isključivo na saudijske brodove i izvoz u Crvenom moru, pozivajući se na saudijski napad na aerodrom u Sani, a da pritom formalno ne prekrši dogovor sa Sjedinjenim Državama. Na taj način geopolitički pritisak Irana u Hormuškom moreuzu bio bi dopunjen pritiskom Ansarullaha u Bab el-Mandebu.
Rezultat takve sinergije bio bi dvostruki pritisak na svjetska energetska tržišta, smanjena sposobnost Washingtona da kontroliše rast cijena nafte te povećani politički i ekonomski troškovi američke podrške arapskim saveznicima u Perzijskom zaljevu. To bi, prema ovoj analizi, moglo omogućiti pobjedu Osovine otpora u nadmetanju za budući sigurnosni poredak Bliskog istoka.
Ekskluzivno PISjournal
