Općenito je prihvaćeno u Washingtonu da su nekada živahne nade za pojavom slobodne, demokratske Kine, koje je u početku potaknula revolucionarna posjeta Richarda Nixona 1972. godine, potonule bez traga.

Režim predsjednika Xi Jinpinga sada je opisan kao “sistemski suparnik”, “strateški konkurent” ili direktna “prijetnja”. EU, NATO, Velika Britanija i regionalni saveznici uglavnom se slažu: era angažmana je gotova. Ono što nedostaje je dogovor oko onoga što slijedi. Rupa u kojoj bi trebali biti zajednička politika i zajedničko djelovanje sve opasnije zjapi usred gotovo svakodnevnih sukoba na više frontova s ​​Xijevom agresivnom, autoritarnom jednopartijskom državom.

Ako se ne radi o kršenju ljudskih prava, sajber hakiranju ili trgovini, to je Tajvan, vize, špijuniranje, pomorski sporovi, indijska granica ili navodno uzimanje talaca. Prije ili kasnije doći će do eksplozije. Ipak, zamjena sukoba za angažman je bezobzirna i uzaludna ako Zapad nije spreman svoj novac, političke mišiće i na kraju svoje oružane snage staviti tamo gdje su mu usta. Xi ima plan da Kinu ponovo učini velikom i nemilosrdno je odlučan da je ispuni.

Sigurno je da sličan stupanj zajedničke zapadne posvećenosti i jedinstva vidljivo odsutan. Za Mikea Pompea, državnog sekretara Donalda Trumpa i vjerovatnog republikanskog predsjedničkog kandidata 2024. godine, izazov je egzistencijalan.

Kako on kaže, fanatična marksističko-lenjinistička kineska komunistička partija angažirana je u “stalnom nastojanju da zamijeni Ameriku kao istinsku veliku silu svijeta i uspostavi [svoj] model upravljanja kao normu za sve nacije”.

Ovo je pretjerivanje. Pompeo je evangelistički kršćanin tvrdog desničarskog opredjeljenja, koji na blag način dijeli svijet na dobar i loš. Ali o Kini, on tvrdi da govori u prilog većini Amerikanaca, uključujući Demokrate – i nedavna anketa ga podržava. “KPK pod Xi-om predstavlja najveću vanjsku prijetnju našem načinu života”, upozorava Pompeo.

Sklona globalnoj dominaciji, „[Kina] ratuje sa Zapadom da slomi našu ideologiju slobode.“

Jedno od velikih iznenađenja u proteklih šest mjeseci je da se čini da se predsjednik Joe Biden u potpunosti slaže. Opisujući temeljnu, svjetsku bitku između demokratije i diktature, bio je mnogo oštriji nego što se očekivalo u Pekingu. “Američko-kineski odnosi su već u najgoroj tački u posljednjih nekoliko desetljeća, a upadljivo konfrontacijski pristup administracije vjerojatno će pogoršati stvari”, kaže analitičar Jonathan Tepperman.

U nizu jednostranih poteza, Biden je postavio ograničenja na poslovanje i ulaganja zadržavajući Trumpove trgovinske sankcije. Nove kazne su izrečene nad Hong Kongom i Xinjiangom. Cilj mu je uskladiti ili pobijediti generalni plan infrastrukture Xi-ovog Pojas i Put-a i diplomatiju Covid cjepiva. I naredio je Pentagonu da poveća spremnost za budući vojni sukob. Tepperman tvrdi da se Bajdenov pristup pokazuje kontraproduktivnim.

“[Njegov] borbeni stav otuđio je Peking, smanjujući time njegovu ionako ograničenu spremnost za suradnju na ključnim globalnim pitanjima kao što su klima, kontrola naoružanja i sprečavanje budućih pandemija”, zaključuje Tepperman.

Zahtjev John Kerryja prošle sedmice za bržom kineskom akcijom na emisiji ugljika mogao bi biti rana žrtva rastućeg neprijateljstva. Isto tako, Bajdenovo oblikovanje cjelokupnog argumenta u sirovom ideološkom smislu – kao sloboda nasuprot tiraniji – riskira daljnje otuđenje Pekinga od međunarodnog poretka kojeg vode Zapad, a koji je  zasnovan na pravilima, i kojeg očajnički želi podržati.

Ipak, najveća Bajdenova slabost – čega je Xi nesumnjivo svjestan – je nedostatak solidarnosti među američkim saveznicima čija je podrška presudna za uspjeh njegove politike. Kako dogovoriti praktične načine suprotstavljanja Kini, pitanje je s brojnim, oprečnim odgovorima, ovisno o tome gdje sjedite u svijetu. Rezultirajuća dilema je ono što zvaničnici Pentagona sažeto nazivaju “praznom slamom”.

Prošle sedmice Bajden je postigao najveći napredak na strani „riječi“: zajednička izjava koju je podržalo svih 30 članica NATO-a, plus EU, Australija, Novi Zeland i Japan, u kojoj se osuđuje „zlonamjeran“ kineski kibernetički napad, poput nedavnog hakiranja softvera Microsoft Exchange. Po prvi put je poredao evropsku i azijsko-pacifičku demokratiju, plus najistaknutiji svjetski vojni savez, u oštroj verbalnoj opoziciji Pekingu. Ipak, uspjeh ovog demarša (koji je razbjesnio Kineze) bio je izuzetak. Otkako je preuzeo dužnost, Biden je koristio samite G7 i NATO, oživljeni četverostrani sigurnosni dijalog (SAD, Japan, Australija i Indija), obavještajni savez Pet očiju i razgovore s nacionalnim liderima kako bi pokušao razviti čvršći, ujedinjeni kineski front .

Rezultati su odlučno izmiješani. Njemačka je naklonjena, ali ne želi ugroziti svoju veliku izvoznu trgovinu u proizvodnji. Umanjujući zabrinutost za ljudska prava, vjerovatni nasljednik Angele Merkel na mjestu kancelara Armin Laschet pita: “Treba li nam novi protivnik?”

U Francuskoj, skeptični, usredotočeni na Evropu predsjednik Emmanuel Macron pita: treba li nam novi Hladni rat?

Bez svoja dva najveća,potpuno spremna igrača EU je, uprkos kažnjavanju Pekinga, efikasno ometena. U svakom slučaju, nekoliko drugih država članica, posebno Mađarska, Grčka i Italija, ovise o kineskim investicijama, očajavajući zbog percepcije ravnodušnosti Berlina prema njihovoj financijskoj boli.

Kina može i koristi ove evropske podjele.Članovi NATO-a se također dvoume u tome  da se uključe u nepredvidivu borbu supersila. Nakon svog najvećeg angažmana u Afganistanu – koji nije dobro završio – NATO provodi „proces razmišljanja o budućnosti“ o svojoj budućoj ulozi. S razlogom se pita ima li obrambeni savez usmjeren na sjeverni Atlantik bilo kakav posao u azijsko-pacifičkom regionu.

Pod dodatnim pritiskom zabrinutih Demokrata kod kuće, Bidenova sposobnost da se čvrsto drži i izdrži na nogama testirat će se kada američke diplomate ovog vikenda budu nazočne pregovorima u Kini, prvom takvom sastanku od neslavne vike u Meču u ožujku. Očekivanja su na dnu dna. Kinezi su posebno ljuti i nisu raspoloženi za kompromise. U svom nastupnom obraćanju, Biden je rekao nesavjesnim Amerikancima: “Bez jedinstva nema mira.” To je poruka koju njegovi nepouzdani strani saveznici također moraju poslušati dok Xi maršira.

 

Izvor