John Glaser
Bajdenov stav prema Iranu komplikuje diplomatiju- Diplomatija s Iranom je u zastoju otkako je predsjednik Biden stupio na dužnost, uglavnom kao rezultat Bidenovog teškog početka. Administracija insistira na tome da, iako je Trump ukinuo nuklearni sporazum kad je Iran bio u potpunosti u skladu s tim, Iran mora povući prvi korak u vraćanju svog nuklearnog programa u okvire JCPOA prije nego što će Sjedinjene Države uopće razmotriti ukidanje sankcija. Kao odgovor na to, Iranci su predložili korak po korak proces kojim svaka strana istovremeno zaustavlja svoja kršenja i obnavlja sporazum. Bidenova tvrda pozicija, vjerovatno namijenjena smirivanju jastrebovih kritičara na Capitol Hillu, bila je tako tvrdoglavo nepomična da se činilo da odbacuje pojam formalnih pregovora – barem dok Iran ne zadovolji ovo sitno insistiranje da se prvo krene.
Srećom, Biden je svoj stav donekle ublažio… Moglo bi se preciznije reći da administracija nudi nekoliko diplomatskih šargarepa u nadi da će Iran udovoljiti svom zahtjevu da prvi krene. Kao snažan signal njihove želje za sporazumom, Bidenov Stejt department najavio je da će Sjedinjene Države prihvatiti poziv EU da prisustvuju sastanku P5 + 1 i Irana kako bi razgovarali o oživljavanju sporazuma. Administracija je također ukinula Trumpovu politiku ponovnog uvođenja sankcija UN-a (koju je Vijeće sigurnosti ionako odbacilo ) i omekšala Trampova ograničenja putovanja za iranske diplomate u New Yorku.
Jednom kad se pregovaračke strane okupe na pregovorima, diplomatija može postati puno jednostavnija jer lideri mogu saopštavati stvarne stavove i namjere ne brinući o mišljenju javnosti. U onoj mjeri u kojoj strane vide saradnju kao uzajamno korisnu, direktni razgovori mogu im omogućiti da pronađu način da krenu naprijed bez izazivanja jastrebovih prigovora unutar svojih domaćih biračkih krugova (ili čak među svojim saveznicima). Srećom, ova dinamika može pomoći da se prevaziđe ono što i dalje ostaje tvrdokorni niz početnih zahtjeva od strane Bidenove administracije.
Prva prepreka obnavljanju dogovora može biti nezgodna politička igra onoga ko prvi djeluje. Gospodin Blinken ove sedmice je rekao da Bidenova administracija vjeruje da jednostavno obnavljanje starog dogovora nije bilo dovoljno. Ima druge ciljeve koji uključuju proširenje i produbljivanje sporazuma u nastojanju da se zaustavi rastuća sposobnost Irana i njegova kontinuirana podrška terorističkim skupinama i sirijskoj vladi Bashar al-Assad, pitanja za koja je Iran rekao da nisu na stolu.
Važno je zapamtiti da su mnogi službenici koji su pregovarali s Iranom i radili na JCPOA u Obaminoj administraciji i energično je branili u narednim godinama, isti oni službenici koji sada kažu da je samo JCPOA nedovoljan. Neki budući aranžmani koji se proširuju na JCPOA u osnovi nisu loša stvar. Ali s obzirom na neizmjerno nepovjerenje između SAD-a i Irana, ojačano JCPOA-ovom delinkventnošću Trumpove administracije i direktnom agresijom na Iran, pita se zašto bi administracija Bidena tako izričito odbila adekvatnost jednostavnog povratka na status quo ante. I zašto insistirati na ciljevima koji su očigledni pokretači Irana? U ovom slučaju, posebno je važno ostaviti na miru diplomatsko načelo koje bi administracija Bidena možda htjela ozbiljno razmotriti.
Po svemu sudeći, ono što pokreće prkosni stav administracije prema Iranu je politika. S jedne strane, Biden osjeća pritisak u Washingtonu i glavnim gradovima američkih bliskoistočnih “partnera” da bude oštar prema Iranu. S druge strane, neutemeljena patologija da Iran predstavlja značajnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti za Sjedinjene Države prožima službeni Washington, uključujući Bidenovu izvršnu vlast. Pogrešna vjerovanja o navodnoj prijetnji koju predstavljaju iranske raketne sposobnosti (namijenjene odvraćanju njihovih bolje naoružanih regionalnih protivnika) mogu navesti Bidena na početku da postavi maksimalističkije zahtjeve. Kao i kod Obamine administracije, i ovi pritisci teže (ali i dalje moguće) postižu uspješan posao. Daljnji napor može biti ambicija samog Bajdena: nije li za predsjednikovo nasljeđe bolje postići novi i bolji dogovor nego se jednostavno vratiti dostignućima prethodne administracije?
Odvajanje Amerike od močvare na Bliskom istoku bit će vrlo teško postići ukoliko neprijateljska slika Irana ne bude popušta i napuhani bezbednosni zabrinutosti Vašingtona su donekle ublaženi.
Razdvajanje Amerike od močvare na Bliskom istoku bit će vrlo teško postići ukoliko se neprijateljska slika Irana ne popusti i ako se u izvjesnoj mjeri ublaže napuhane sigurnosne zabrinutosti Washingtona. Diplomatija je put ka postizanju tih ciljeva. Ako administracija Bidena to želi, može nešto poduzeti. No, malo je vjerovatno da će njihovo tvrdo držanje umiriti „jastrebove“ koje pokušavaju umiriti. Srećom, direktni razgovori kojima je Biden-ova administracija sada otvorila vrata omogućit će SAD-u i Iranu da prevaziđu svoje domaće obaveze i postignu sporazum koji svi žele.