PISjournal – Balansiranje EU između Pekinga i Bidena-Iznenađujuće potpisivanje sveobuhvatnog sporazuma o ulaganju između EU i Kine (CAI), uprkos zahlađenju u bilateralnim odnosima zbog koronavirusa, uvijek bi moglo izazvati ratifikacijske glavobolje za Brisel i Peking.
Odnosi su i dalje trnoviti, postpandemijski, a neizvjesnost povećava pitanje hoće li institucije sa sjedištem u Briselu i EU-27 konačno potpisati sporazum.
U maju je Europski parlament oštro kritizirao nedavno uvedene kineske sankcije protiv zakonodavaca EU i rekao da će odbiti čak i razmatranje ratifikacije CAI dok te mjere ostaju na snazi.
Štaviše, parlament je prošle sedmice odobrio rezoluciju kojom se kritizira suzbijanje ljudskih prava u Hong Kongu, a europarlamentarci pozivaju Europsku komisiju, vijeće i zemlje EU da odbiju pozive za prisustvovanje Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. osim ako Kina ne pokaže poboljšanje situacije koja se može provjeriti na ostrvu.
Rastu i šire bilateralne tenzije, ministri vanjskih poslova EU dogovorili su se ove sedmice da daju novi zamah svojoj nedavno najavljenoj strategiji „Globalno povezana Evropa“. Ovo se široko smatra suparnikom kineskom pojasu i putu, a traži i ulaganja u projekte koji povezuju Europu sa svijetom.
O CAI, koji bi omogućio evropskim i kineskim firmama da dobiju bolji pristup svakom tržištu, Brisel i Peking razgovarali su od 2014. godine, ali su iznenada oko Božića razvili novi zamah – posebna tačka u diplomatskom kalendaru za tako nepredviđeni proboj, bez zvaničnika pregovarački rok za forsiranje problema. Velik dio iznenadne hitnosti u to vrijeme odražavao je želju Pekinga da postigne sporazum “preko crte” prije Joea Bidenove inauguracije za američkog predsjednika 20. januara, s obzirom na njegovu zabrinutost zbog dogovora.
S obzirom da je CAI sada na ključnoj tački, glavni zvaničnici u Briselu i evropskim prijestolnicama izvode balans između Bajdena i Pekinga. Škakljiva žica na kojoj stoji EU-27 mogla bi dovesti do toga da se ovo pitanje izgura na jednu stranu.
Jedan od prihvatljivih scenarija je da se ratifikacija neće dogoditi do 2023. godine s obzirom na savezne izbore u Njemačkoj u septembru, plus predizborna kampanja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona idućeg proljeća. To, zajedno s činjenicom da kineski predsjednik Xi Jinping možda neće biti u stanju napraviti kompromis, niti prije Nacionalnog kongresa Kineske komunističke partije u jesen 2022. godine, moglo bi značiti da će na bilo koju ratifikaciju možda trebati pričekati.
Čak i ako se dogodi brži proboj, malo je vjerovatno da će doći do značajnog zagrijavanja veza u bliskoj budućnosti nakon hladnoće posljednjih mjeseci. Iako bi novi investicijski sporazum mogao mnogo doprinijeti poboljšanju atmosfere u diplomaciji između Brisela i Pekinga, znatno je manje vjerovatno da će iz mnogih razloga promovirati temeljno pozitivno resetiranje odnosa.
Prvo, toliko je problema koji zamagljuju bilateralnu agendu, barem u kratkom roku. Tu spadaju neproziran način na koji Europa smatra da je Peking upravljao izbijanjem koronavirusa početkom 2020. godine, novi kineski zakon o sigurnosti u Hong Kongu i sve veći pritisak na lidere kontinentalne Evrope da odbace Huawei tehnologiju u svojim 5G mrežama.
Štaviše, i Brisel se posljednjih godina sve više brine o tome predstavljaju li kineske vanjske intervencije u Europi strategiju “zavadi pa vladaj” za podrivanje kolektivnih interesa kontinenta. U tom kontekstu, posebno nekoliko zapadnoevropskih zemalja pažljivo razmišlja o svojim budućim vezama s Pekingom.
Umjesto da se vidi temeljno resetiranje odnosa, najvjerovatniji ishod bilo kakve ratifikacije investicijskog sporazuma bio bi ubacivanje novog zamaha u konstruktivni pristup europskog angažmana s Kinom. Ovo će vidjeti razlike, diplomatski prozvane, ističući područja od zajedničkog interesa, uključujući važnost otvorenog finansijskog i multilateralnog trgovinskog sistema i rješavanje klimatskih promjena.
Brisel tvrdi da će novi sporazum pomoći napredovanju ka cilju otvorenog, transparentnog finansijskog i multilateralnog trgovinskog sistema. Dvije strane će također vjerovatno stavljati sve veći naglasak na globalno zagrijavanje, dugo područje plodnog bilateralnog dijaloga, 2021. i kasnije.
EU i Kina dijele viziju prosperitetne, energetski sigurne budućnosti u stabilnoj klimi. Zapravo, njihova bilateralna deklaracija o klimatskim promjenama iz 2015. bila je jedan od ključnih pokretača pariškog sporazuma, i to se može ponoviti uoči COP26 u Glasgowu, ističući kako obje sile još uvijek prepoznaju da od partnerstva mogu mnogo dobiti unatoč postpandemijskim tenzijama.
Andrew Hammond
