PISjournal – Bangladeš je napravio još jedan značajan korak u približavanju Pakistanu, što bi moglo imati dalekosežne posljedice po odnose snaga u Južnoj Aziji. Najava da bi Dhaka mogla razmotriti pristupanje Mekanskom sporazumu o zajedničkoj odbrani, koji su 7. augusta 2026. godine potpisali Saudijska Arabija, Turska i Pakistan, predstavlja mnogo više od obične diplomatske poruke. Ona pokazuje da se vanjskopolitička orijentacija Bangladeša mijenja i da Indija više ne može računati na svoju tradicionalnu dominaciju u neposrednom susjedstvu.
Namjera Bangladeša da razmotri članstvo u ovom sporazumu saopćena je u intervjuu za državnu novinsku agenciju BSS, kada je savjetnik premijera za vanjske poslove Humayun Kabir naglasio da će svaka odluka biti donesena u skladu s nacionalnim interesima i principom višesmjerne vanjske politike. Drugim riječima, Dhaka nastoji ostaviti otvorene kanale prema različitim centrima moći, umjesto da svoju sigurnost i vanjsku politiku veže isključivo za Indiju.
Mekanski sporazum predstavlja posebno važan element nove geopolitičke dinamike. Njegova osnovna odredba predviđa da se oružani napad na jednu potpisnicu smatra napadom na sve članice. Takav princip podsjeća na član 5 Sjevernoatlantskog saveza i predstavlja pokušaj stvaranja snažnijeg sigurnosnog okvira među državama islamskog svijeta. Uključivanje Bangladeša u takav aranžman dodatno bi proširilo njegov geografski i politički značaj.
Za Dhaku, međutim, približavanje Pakistanu nije nastalo preko noći. Tokom posljednjih godinu i po dana odnosi dvije zemlje prolaze kroz ubrzanu transformaciju. Nakon decenija političke distance, Islamabad i Dhaka ponovo razvijaju kontakte na vojnom, ekonomskom, diplomatskom i institucionalnom nivou.
Jedan od najvažnijih pokazatelja jeste vojna saradnja. U januaru je komandant bangladeškog ratnog zrakoplovstva boravio u Pakistanu, gdje je razgovarano o mogućoj nabavci borbenih aviona JF-17 Thunder. Riječ je o avionu koji zajednički proizvode Pakistan i Kina, a njegova relativno niska cijena čini ga posebno privlačnim državama koje žele modernizirati svoje zračne snage bez ogromnih troškova karakterističnih za zapadne borbene avione.
Bangladeš je u maju već primio simulatore namijenjene obuci pilota za JF-17. Takav potez može se posmatrati kao važan korak prema potencijalnom sklapanju šireg ugovora o nabavci aviona i produbljivanju vojne saradnje. Ukoliko bi Dhaka zaista odlučila da dio svojih potreba za modernizacijom ratnog zrakoplovstva zadovolji kroz Pakistan i Kinu, to bi predstavljalo dodatno udaljavanje od tradicionalnog oslanjanja na Indiju.
Promjene se, međutim, ne odnose samo na vojnu sferu. Obnovljene su direktne avionske veze između Dhake i Karachija, dok su dvije zemlje potpisale sporazume o borbi protiv trgovine narkoticima. Istovremeno se priprema memorandum o saradnji u trgovini hranom. Posebno je simboličan podatak da su bangladeški državni službenici počeli odlaziti na obuku u Pakistan, nakon što su ranije takvi programi uglavnom bili vezani za Indiju.
Sve to pokazuje da se odnosi između Bangladeša i Pakistana postepeno pomjeraju izvan protokolarnog nivoa. Vojna saradnja, obrazovanje, transport, trgovina i sigurnost stvaraju širu osnovu za političko približavanje.
Za Indiju je takav razvoj događaja posebno neugodan. Historijski odnosi između New Delhija i Dhake dugo su bili zasnovani na događajima iz 1971. godine, kada je Indija vojno podržala pokret koji je doveo do nezavisnosti tadašnjeg Istočnog Pakistana i stvaranja Bangladeša. Zbog toga je Indija decenijama imala snažan politički i sigurnosni utjecaj u Bangladešu.
Međutim, ta pozicija posljednjih godina slabi. Posebno važan trenutak bilo je napuštanje vlasti bivše premijerke Sheikh Hasine i njen odlazak u Indiju 2024. godine. Nakon toga odnosi između Dhake i New Delhija ušli su u znatno složeniju fazu. Novo političko rukovodstvo Bangladeša nastoji pokazati veću samostalnost u kreiranju vanjske politike, uključujući razvijanje odnosa s državama koje nisu tradicionalni partneri.
U tom kontekstu Pakistan dobija novu priliku. Za Islamabad, približavanje Bangladešu predstavlja mogućnost povratka u prostor iz kojeg je decenijama bio gotovo potpuno potisnut. Još važnije, potencijalno članstvo Bangladeša u Mekanskom sporazumu omogućilo bi Pakistanu da proširi svoj strateški prostor i uspostavi snažnije veze sa zemljom koja se nalazi u neposrednom susjedstvu Indije.
Za indijske stratege posebno osjetljivo pitanje jeste geografija. Bangladeš se nalazi u blizini Siliguri koridora, uskog kopnenog pojasa koji povezuje glavni dio Indije s njenim sjeveroistočnim državama. Taj prostor ima ogroman strateški značaj za New Delhi. Svako jačanje vojnih i sigurnosnih veza Bangladeša s Pakistanom i Kinom zbog toga se u Indiji može posmatrati kao potencijalni sigurnosni izazov.
Ipak, Bangladeš svoje poteze ne predstavlja kao svrstavanje protiv Indije. Dhaka insistira na višesmjernoj vanjskoj politici, što znači da želi razvijati odnose sa svim velikim i regionalnim silama u skladu s vlastitim interesima. To je posebno važno za zemlju koja se nalazi između velikih geopolitičkih aktera i čija ekonomija zavisi od stabilnih trgovinskih i političkih odnosa.
Upravo zato eventualno pristupanje Mekanskom sporazumu ne bi nužno značilo prekid odnosa s Indijom. Ono bi prije predstavljalo pokušaj Bangladeša da proširi svoj strateški prostor i poveća broj opcija koje ima na raspolaganju.
Međutim, ako se trenutni trend nastavi, Južna Azija bi mogla ući u novu fazu geopolitičkog nadmetanja. Pakistan više nije izoliran od Bangladeša, Kina ostaje važan vojni i ekonomski partner, dok Indija pokušava očuvati svoj utjecaj u regiji.
Najveće pitanje zato nije samo hoće li Bangladeš pristupiti Mekanskom sporazumu. Mnogo važnije pitanje jeste da li svjedočimo dugoročnom preuređenju odnosa u Južnoj Aziji. Ako Dhaka nastavi jačati veze s Pakistanom, Turskom, Kinom i drugim državama islamskog svijeta, indijska pozicija u jednom od svojih najvažnijih susjednih prostora mogla bi biti ozbiljno uzdrmana.
Bangladeš je tako od zemlje koju je New Delhi dugo smatrao dijelom svog prirodnog strateškog prostora počeo prerastati u samostalnog geopolitičkog aktera. A njegovo približavanje Pakistanu pokazuje da se stari savezi i historijske podjele u Južnoj Aziji više ne mogu posmatrati kao nepromjenjive činjenice.
Ekskluzivno PISjournal
