Sanadin Voloder

Autor je novinar, NVO aktivista i istraživač. Bio je novinar i urednik portala Akos. Saradnik je više bosanskohercegovačkih i regionalnih medija. Autor je knjige ‘Priče iz Hercegovine’.

PISjournalBalkan zbog svog specifičnog geografskog položaja spaja i prožima tri kontinenta i više kultura i civilizacija.

Slabljenjem Osmanske države muslimanska populacija na Balkanu se smanjivala i nestajala u brojnim ratovima i egzodusima. Međutim, nakon ukidanja Halifata i uspostavljanja sekularne Republike Turske došlo je do preseljenja duhovnog centra bektašijskog reda iz Istanbula u Albaniju.

Taj na prvi pogled bezazleni događaj iz 1924. godine će u mnogome utjecati na unutrašnje odnose, a odnedavno i na međunarodni položaj i imidž Albanije. Naime, Bektašije su u Albanije osnovale Islamsku zajednicu kao krovnu organizaciju za zaseban sufijski red blizak šijitskom pravcu čije sljedbenici u Šamu se nazivaju Alevije i iako su manjina u Siriji su vlast od državnog udara 1970. godine, odnosno od ustoličenja Hafeza Asad. Ovaj sloj sirijskog društva je bio preferiran od strane francuskih kolonijalista, a niz vojnih udara nakon stjecanja nezavisnosti su dijelom podržavali Amerikanci. Alevije ili Nusajrije u Siriji su brzo postali dominantni faktor u socijalističkoj stranci Bas čija je vladavina u Iraku bila znatno blaža.

Alevije u Turskoj s obzirom na brojnost igraju značajnu političku ulogu, a vladajuća AK partija je uložila mnogo sredstava i napora u jačanje njihove vjerske organizacije i socijalnog statusa. Također, je usvojen novi zakon koji je dao više prava ovoj zajednici. Takva nastojanja vlasti su razumljiva jer su alevije tradicionalno naklonjene sekularnoj ideologiji u Turskoj, a raniji predsjednik Republikanske narodne partije (CHP) (2010-23) Kemal Kılıçdaroğlu pripada alevijama.

Bektašijski red je nastao u 13 stoljeću u Anadoliji i predstavlja mješavinu turkijskog šamanizma, sufizma, a od 16. stoljeća podpadaju pod utjecaj šija alevija.
Njihova snaga se temeljila u dominantnoj ulozi u janičarskom redu, ali odlukom sultana Mehmeda II 1826. godine ukida se red i zabranjuje njegov rad. Zbog toga bektašije migriraju na područja koja nisu bila pod direktnom upravom Porte.

Njihov broj i utjecaj među Albancima je rastao posebno u periodu nacionalnog buđenja kada su upravo bektašije kao četvrta vjerska zajednica među Albancima postali izraziti kohezivni faktor u oblikovanju nacionalnog identiteta.

Muslimani prihvatljivi političkom Zapadu

Kolonijalni period u muslimanskom svijetu bio je obilježen i naglašavanjem razlika i podjela među muslimanskim narodima na rasnoj, nacionalnoj, jezičkoj pripadnosti, ali i vjerskoj posebnosti. Parola zavedi pa vladaj je često nalazila plodno tlo među muslimanima koji imaju različita razumijevanja i praktikovanja islama.

Najava premijera Albanije Edija Rame da će se u Tirani osnovati mini-država bektašija po uzoru na Vatikan nije ništa drugo nego nastavak kolonijalnog i orijentalističkog obrasca u cilju ostvarivanja ciljeva vladajućeg režima i pridobivanja simpatija Zapada.

Na ovaj način kontravezna vladavina premjera Rama, koji je katolik, je upotpunjena namjerom da se iskoristi vakuum u odnosima muslimana i Evrope koja je suviše dugo opterećena islamofobijom. Naime, analitičari upozoravaju da premijer Rama na ovaj način želi da upravo bektašije predstavi kao muslimane prihvatljive Zapadu i na taj način poboljša imidž Albanije. S obzirom da „islam“ koji upražvanjaju Alevije sadrži i elemente kršćanstva, slobodu konzumiranja alkohola i druge sporne pojave takva namjera ima perspektivu.

Nažalost, Bosna i Hercegovina, odnosno Bošnjaci nakon raspada Jugoslavije nisu uspjeli iskoristi priliku da budu most između Evrope i muslimanskog svijeta. Na tu ulogu ranije je pretendovala Austrija koja je još u periodu Monarhije (1912. godine) priznala islam, kao i Hrvatska dvije godine kasnije. Nažalost, Austrija je u mandatu kancelara Sebastijana Kurza se upustila u otvoreni rat protiv „političkog islama“ čime je izgubila svoje prepoznatljivo inkluzivno lice.

Geopolitički pragmatizam Albanaca

Da bi smo bolje razumjeli ideju o osnivanju bektašijske države nužno je podsjeti na ključne geopolitičke činjenice vezane za Albaniju i Albance u drugim dijelovima Balkana. Doima se da je gotovo potpuno zaboravljena činjenica da je Albanija 1911. godine stekla nezavisnost mirnim putem. Istina bilo je kasnije agresije od susjeda, ali to nije ni blizu cijene koju su platile ostale balkanske i evropske nacije.

Međutim, značajan dio Albanca je ostao da živi izvan matične države, najviše na Kosovu. Osnivanje druge albanske države, Republike Kosovo se desilo 97 godina poslije, dok je položaj albanske zajednice u Makedoniji 2001. godine poboljšan Ohridskim sporazumom. Iako su četvrti narod u Crnoj Gori, Albanci su imali premijera i sad su dio vlasti. Sve navedeno održava jaku nacionalnu svijest Albanaca ali i razvijene geopolitičke odnose s Zapadom i urođeni pragmatizam.

Upravo u procesima nacionalnog sazrijevanja Albanaca i otpora reformama Porte veliku ulogu su odigrale bektašije.

Albanija je etnički homogena država gdje nacionalna pripadnost iznad vjerske. Pored islama, katoličanstva, pravoslavlja bektašije se često, uprkos malobrojnosti, percipiraju kao njihova nacionalan religija.

Populacija Albanije se između popisa 2011. i 2023. godine smanjila za 16 %, a muslimani su spali na 45, 7 %. S druge strane porastao je broj religijski ne opredijeljenih i ateista. Posljedica ove pojave se veže za totalitarni ateistički režim Envera Hodže i pad povjerenje u Muslimansku zajednicu koja je i dalje pod jakim utjecajem organizacije FETO čiji je duhovni vođa Fethullah Gulen nedavno umro u Americi.

Zbog toga su odnosi s Turskom vrlo otežani, a godinama je odgađano otvaranje džamije u Ankari čiju je izgradnju finansirala Turska.

Favorizovanje bektašija podsjeća i na složene odnose Albanije i Irana. Naime, Albanija je prihvatila članove iranske pobunjeničke komunističke grupe na zahtjev Amerike. Rama je u svojim izjavama posebno isticao Iran kao stranu kojoj se neće svidjeti njegova ideja. Također, Albanija je primila i mnoge Afganistance nakon povratka Talibana. Također, Albanija je bila sigurna zona za mnoge Jevreje tokom Drugog svjetskog rata. Pored navedenog, u toku je izgradnja prihvatilišta za migrante koje će Italija deportirati. Ova praksa je vezana za kult Bese po čemu je albanski narod jedinstven u svijetu i odnos prema gostu.

Prema popisu dio bektašija porastao sa 2,1 (58.600 stanovnika) na 4,8 posto (115.600).
Također, populacija katolika i pravoslavaca se smanjila, dok se broj pripadnika evangelističke crkve između dva popisa povećao sa 3.700 na gotovo 10.000 pripadnika.
Posebno statističko pitanje ili sociološki fenomen predstavljaju vjernici koji se nisu opredijelili za službenu religijsku pripadnost. Prema popisu, njihov broj je iznosio 332.155, dok ih je 2011. godine bilo značajno manje, odnosno 154.000 ili 5,5 posto. Također, u Albaniji živi 85.311 ateista dok ih je 2011. godine bilo 70.000 ili 2,5 posto.

Izraelski utjecaj

Formiranje zasebne države zasnovane na bektašijskoj tradiciji je štetna za muslimane i mogla bi generisati podjele u društvu, posebno u sekularnoj Albaniji gdje je naglasak na zajedništvu i multikonfesionalnosti.

Brojni su negativni aspekti ideje o osnivanju bektašijske države u Albaniji, koji zaslužuju dublje razmatranje jer bi mogli izazvati niz ozbiljnih društvenih, političkih i vjerskih posljedica.

Osnivanje bektašijske države moglo bi narušiti krhko albansko nacionalno jedinstvo i generisati tenzije. Podjela na osnovu religije mogla bi izazvati osjećaj nesigurnosti i rivaliteta. Drugi bitan momenat je regionalna destabilizacija te ugrožavanje sekularnosti države.

Mnogi analitičari ideju o bektašijskoj državi vide kao globalni eksperiment koji narušava albansku državnost iza kojeg stoji ekscentričan premijer Rama.

Naime, njegova vladavina je obilježena megalomanijom, narcizmom, grandioznošću. Nova mikrodržava bektašija izgleda kao projekt koji ima svoje ciljeve izvan Albanije, što otvara mnoga pitanja. U albanskoj javnosti sve više se može čuti stav da se ovdje radi o urušavanju albanske države iznutra što može olakšati i pojačati pretenzije susjeda sa kojima postoje historijski sporovi.

Ovaj eksperiment se može dovesti u vezu sa cionističkim pretenzijama na Balkanu. Naime, Izrael traži saveznika na Balkanu među muslimanskim narodima, a bektašijski koncept se odlično uklapa u cionističke planove.

Kakav status traže bektašije

The New York Times u tekstu posvećenom projektu osnivanja bektašijske države ističe da će ona dozvoliti alkohol, dopuštati ženama da nose šta žele i neće nametati pravila o načinu života.

„Bog ništa ne zabranjuje, zato nam je dao pamet”, smatra glavni svjetski bektašijski vođa Edmond Brahimaj, bivši oficir albanske vojske, kojeg sljedbenici oslovljavaju kao Baba Mondi.

Tim pravnih stručnjaka, uključujući međunarodne advokate, radi na izradi zakona kojim se definiše suvereni status nove države unutar Albanije. To će morati da odobri parlament, pod kontrolom vladajuće Socijalističke partije premijera Rame koji je katolik. Nejasno je koje će države pristati da priznaju suverenitet bektašija, jer saveznici iz NATO-a poput Sjedinjenih Američkih Država nisu konsultovani.

Baba Mondi je proglasio plan državnosti „čudom“ i izrazio nadu da će Sjedinjene Američke Države i druge zapadne sile priznati suverenitet njegove države. „Zaslužujemo državu“, rekao je. „Mi smo jedini na svijetu koji govore istinu o islamu i nemojte to miješati s politikom.“

Koliko bektašijskih vjernika ima u svijetu je nejasno, a čak je i njihov broj u Albaniji podložan izrazito različitim procjenama. Baba Mondi smatra da su gotovo polovina stanovništva Albanije bektašije. To je daleko od stvarnosti, ali odražava široko rasprostranjen stav o bektašijama kao o nacionalnoj religiji Albanije.

Ekskluzivno PISjournal