PISjournal – Kada je na Zapadnoj obali metkom kojeg su ispalili Izraelci ubijena novinarka Al Jazeere, Shireen Abu Akleh, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini su šutjeli.
I kada skoro svakodnevno izraelski vojnici krše osnovna ljudska prava, premlaćuju i ubijaju nedužne palestinske civile, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini šute.
Kada je policijski službenik ubio dvadesetogodišnjeg Afroamerikanca Dauntea Wrighta u Minneapolisu, najvećem gradu američke savezne države Minnesote, a građani organizirali svakodnevne proteste, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini su šutjeli.
Kada kineska vlada čini ozbiljno kršenje ljudskih prava Ujgura i pripadnika drugih muslimanskih manjina u Sinđangu, što je potvrdio i UN, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini šute.
Kada su desničari palili Kur’an u Švedskoj, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini su šutjeli.
Kada je liderica francuske stranke Nacionalni front Marine Le Pen molitvu muslimana usporedila s “okupacijom francuskog teritorija”, i kada svjedočimo svakodnevnom rastu islamofobije u Evropi, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini šute.
Kada mađarski premijer Oraban negativno govori o dva miliona bosanskih muslimana, razni senadi, harisi, senke, almedini, dženane, enveri… ponizno šute.
Kada se progone Rohinje u Mijanmaru i kada indijska policija napada muslimane, dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u Bosni i Hercegovini šute.
Šute ponizno ovi beskičmenjaci i kada u njihovoj vlastitoj domovini bošnjačkoj djeci koja su se vratila u mjesta gdje je počinjen genocid, zabranjuju izučavanje bosanskog jezika.
Šute i kada silovatelji muslimanskih žena i djevojčica slobodno šetaju Prijedorom, Fočom, Višegradom, Vlasenicom, Zvornikom…
Šute i kada “promicatelji evropskih vrijednosti” dočekuju ratne zločince i ubice bosanskih muslimana i kada slave udruženi zločinački poduhvat nad njihovim, vlastitim, bošnjačkim narodom.
Šute, ne oglašavaju se, ne tiče ih se, kada predsjednik susjedne zemlje, članice EU i NATO saveza, na najprizemniji i najprimitivniji način, vrijeđa njihovu domovinu.
Ne tiče ih se ni vrijeđanje imama, arlaukanje, negiranje države, svođenje na vjersku skupinu jednog naroda i sistemska diskriminacija, koja u kontinuitetu traje u jednom dijelu njihove države. Na to su, izgleda, navikli.
Nismo ih vidjeli da režu kosu, nose transparente, pišu kritike i protestiraju ispred ambasada Mađarske, Izraela, SAD-a, Kine, Švedske, Tužilaštva Bosne i Hercegovine ili drugih nadležnih institucija.
Nismo primijetili da se oglašavaju kada se Dodik u jeku agresije na Ukrajinu sastaje s Putinom, i kada Čović i Cvijanović posjećuju Izrael.
A sada, kada je u posjetu Bosni i Hercegovini, u okviru regionalne posjete, došao iranski ministar vanjskih poslova, za riječ su se javili dežurni “intelektualci”, “analitičari”, “novinari” i “borci za ljudska prava” u našoj zemlji.
Potpune neznalice koje se miješaju u sve i svašta uz hronično nepoznavanje međunarodnih i diplomatskih odnosa, smatraju da ministar nije trebao doći jer se u Iranu krše ljudska prava.
Ne znamo jesu li upućivali kritike i gdje su tada bili, kada je prijateljski Iran, među prvim zemljama, još 31. marta 1992. godine, priznao nezavisnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Ne znamo jesu li upućivali kritike i gdje su tada bili, kada je iranski ministar vanjskih poslova 7. maja 1994. godine, posjetio agresijom razorenu Bosnu i Hercegovinu, a dan kasnije, otvorio Iransku ambasadu u opkoljenom Sarajevu.
Isto tako, ne znamo gdje su tada bili, a znamo da mnogi rovove nisu vidjeli, kada je Iran, naš tada najiskreniji prijatelj, uprkos nepravednom embargu, isporučio braniocima domovine, najveće količine naoružanja, čime je promijenjen tok rata u Bosni i Hercegovini.
Dakle, zahvaljujući narodu i rukovodstvu Irana, a prije svega bosanskohercegovačkim braniocima, naša zemlja je opstala.
Iran je nesebično pomagao našu zemlju i poslije rata, a svoju pomoć nikada nisu uslovljavali.
Naprotiv, Bosna i Hercegovina je, prateći svoje vanjskopolitičke ciljeve, čak uvela i sankcije Iranu. S druge strane, iranski prijatelji su shvatali poziciju Bosne i Hercegovine i nisu nam zamjerili.
U proteklim godinama Bosna i Hercegovina je na Trećem komitetu i Generalnoj skupštini UN-a, glasala za usvajanje Rezolucije o stanju ljudskih prava u Iranu, a pridruživala se rezolucijama i izjavama u Vijeću za ljudska prava u Ženevi.
Tek smo nekoliko puta bili suzdržani, nakon čega je uslijedila salva kritika “boraca za ljudska prava”.
I uprkos svemu, Iran je u martu ove godine, snažno, bez kalkulacija, na sjednici OIC-a (najveće organizacije nakon UN-a, koja predstavlja glas dvije milijarde muslimana), podržao Rezoluciju o situaciji u Bosni i Hercegovini, u kojoj se daje puna podrška multietničkoj i multireligijskoj Bosni i Hercegovini, euroatlantskim integracijama, izmjenama izbornog zakona u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava, osuđuju se neustavne aktivnosti u entitetu Rs i negiranje genocida, daje podrška preživjelim žrtvama genocida i Memorijalnom centru…
Dakle, Iran jasno i otvoreno podržava vanjskopolitičke ciljeve Bosne i Hercegovine.
Međutim, površnu javnost u našoj zemlji okupirale su neznalice i ljudi koji generalno ne vole da čitaju, odnosno bez ikakve odgovornosti komentiraju sve – od fudbala, korone i pravosuđa, do izbornog sistema, Islamske zajednice i međunarodnih odnosa.
Koliko su kompleksni međunarodni odnosi, navest ćemo samo jedan primjer u kontekstu Irana.
Prema podacima Eurostata, ukupna vrijednost trgovine između Irana i Evropske unije iznosila je 3,403 milijarde eura u periodu januar-august 2022. godine.
Od januara do jula 2022. godine obim trgovine između Njemačke i Irana dostigao je broj od 1.072 miliona eura, što predstavlja rast od 4 posto u odnosu na isti period prethodne godine. Vrijednost trgovine između Irana i Francuske porasla je za 53 posto i dostigla 235,4 miliona eura u prvih osam mjeseci 2022. godine.
Dakle, kršenje ljudskih prava u Iranu ne sprečava zemlje Evropske unije sa izvoze svoje robe u Iran i zarađuju novac. Usvojit će rezolucije kojima osuđuju kršenje ljudskih prava, ali kada je interes i novac u pitanju, onda su ljudska prava u drugom planu.
Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian, koji je jučer posjetio Bosnu i Hercegovinu, prije dva mjeseca sastao se u New Yorku s austrijskim, švedskim, holandskim, slovenskim, irskim i drugim kolegicama i kolegama.
Prije nekoliko dana telefonom je razgovarao s visokim predstavnikom EU Josepom Borrellom, a s njim se sastao i prije nekoliko mjeseci. Razgovarao je i s poljskim i hrvatskim kolegom, generalnim sekretarom UN-a, a dan prije posjete Bosni i Hercegovini u Beogradu se sastao s predsjednikom, premijerkom i ministrom vanjskih poslova Srbije.
Zbog svega navedenog, licemjerje “boraca za ljudska prava” i neznalica u našoj zemlji još je veće.
Valjda je Iran, zbog svega što je učinio za našu zemlju, barem zaslužio da dostojanstveno, u miru, dočekamo zvaničnike ove prijateljske zemlje, ali i njihove građane koji svake godine učestvuju na Maršu mira i ljube noge majkama Srebrenice u Potočarima.
