Biden pronalazi novi način da pritisne Erdogana:na crnoj listi zbog djece vojnika-Očekivalo se da će sastanak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog američkog kolege Joea Bidena 14. marta na marginama samita NATO-a u Briselu ublažiti napetosti između Washingtona i Ankare i započeti konstruktivnu interakciju dviju strana.
Ali upravo suprotno očekivanjima, obje zemlje ne samo da nisu krenule stazom do deeskalacije, već postoje i znakovi da se tenzije pojačavaju.
Ali šta je uzrok njihovih loših odnosa? Kako su njihovi pristupi podstakli ove tenzije?
Nove sankcije Turskoj
Tokom proteklih godina, SAD i Turska doživjele su nivoe napetosti bez presedana. Razlike između politika dviju zemalja, uključujući talas arapskih pobuna u godinama nakon 2011. godine na Bliskom Istoku i sjevernoj Africi, oštro neslaganje Ankare s Washingtonom oko saveza sa sirijskim Kurdima, tursko pritvaranje američkog pastora Andrewa Brunsona zbog povezanosti s Gülenističkom mrežom i PKK-om, kao i špijunaža, turska kupovina ruske protuzračne obrane S400, uvođenje carina na turski izvoz u SAD, ekonomske sankcije Washingtona protiv Ankare bile su među najvažnijim pitanjima koja su smanjila nivo odnosa između dvije zemlje na najnižu tačku.
Za vrijeme Donalda Trumpa postojao je nivo suradnje i koordinacije između dviju zemalja, uglavnom zahvaljujući Trumpovom pogledu na sirijsku krizu. Ali preuzimanje Bajdenove vlasti nije bila dobra vijest za Ankaru i Erdogana.
U intervjuu za New York Times Biden je 2019. godine otvoreno opisao Erdogana kao autoritarnog vođu i pozvao na potporu njegovoj opoziciji kako bi se okončala njegova vladavina i vladavina njegove stranke Partija pravde i razvoja u Turskoj.U takvoj atmosferi Erdogan i Biden sastali su se sredinom juna i svojim diplomatskim osmijehom poslali signale da će tenzije između dviju članica NATO-a vjerovatno doživjeti pad.
U četvrtak je Washington dodao Ankaru na listu zemalja koje su umiješane u upotrebu “djece vojnika” tokom protekle godine. Dodavanjem saveznika iz NATO-a na takav popis, SAD će vjerovatno zakomplicirati ionako slabe veze s Turskom.Američki Stejt department utvrdio je u svojoj organizaciji Trgovina ljudima 2021. godine (TIP) da Turska pruža “opipljivu podršku” diviziji Sultan Murad u Siriji, frakciji sirijske opozicije koju Ankara već dugo podržava, za koju je Washington rekao da je regrutovala i koristila djecu vojnike, javlja novinska agencija Reuters.
Nedavna mjera doživljava se kao drugi veliki udarac Bajdena Erdoganu. Prvi udarac bio je kada je u aprilu američka administracija proglasila ubistva Jermena od strane Osmanskog carstva, iz čijeg je pepela izrasla moderna Turska, kao “genocid”. Svakako je stavljanje Turske na listu zlostavljača prava djece sofisticirani i pristrasni potez protiv Erdogana.
Erdoganov ekspanzionizam i opozicija u Washingtonu
Pored američkih mjera za stvaranje napetosti, Erdogan je svojim nedavnim komentarima podstakao tenzije. U petak, tijekom inspekcije tvornice lanca tenkova u provinciji Sakarya na sjeverozapadu Turske, Erdogan je rekao: “Prisutni smo u Libiji, Azerbejdžanu, Siriji i istočnom Mediteranu i nastavit ćemo tako.”
Erdoganove primjedbe uslijedile su kad su čelnici NATO-a na svom samitu naglasili potrebu da strane trupe napuste Libiju, a plaćenici budu protjerani. Isti zahtjev postavila je libijska ministrica vanjskih poslova Najla El Mangoush 4. maja tokom sastanka s turskim kolegom Mevlutom Cavusogluom u glavnom gradu Tripoliju. Turska je optužena da je u Libiju prebacila hiljade stranih plaćenika kako bi pomogli UN-ovoj Vladi nacionalnog sporazuma, koju predvodi Fayez al-Sarraj, u borbi protiv generala Khalife Haftara.
Zapravo, Turska je uključena u libijski građanski rat preko svojih opunomoćenika, a ovo je još jedan pokretač potencijalnih tenzija između Ankare i Washingtona.
Biden i Erdogan na putu ka maksimalnom sučeljavanju
S obzirom na nedavne tenzije između Washingtona i Ankare, može se reći da je Turska posljednjih godina postala glavobolja za NATO, igrajući vlastitu igru i stupajući u maksimalnu konfrontaciju s drugim članicama. Trump je ignorirao ovu tursku politiku. Zapravo, velik dio američke ravnodušnosti prema postupcima Turske protiv Grčke i Europske unije na Mediteranu nastao je zbog nepoštovanja Trumpovog Washingtona prema europskom bloku.
Za Trumpovu administraciju čak ni vojni savez NATO-a nije bio prioritet, a predsjednik je u više navrata kritizirao “nepravedne” doprinose europskih vlada u NATO-ovom budžetu. Stoga je bilo prirodno da Trumpova administracija nije bila zainteresirana za ulazak u tursko-evropske napetosti i možda je ostavila Ankari otvorenu ruku na Mediteranu.
Tenzije su porasle do nivoa na koji je Francuska tražila otpuštanje Turske iz NATO-a. Iako je Trump zatvorio oči pred turskim razdorima s europskim zemljama i jedva kritizirao Ankaru kao saveznika Europi, u novim uvjetima stvari su se drastično promijenile.
Biden, sa sloganom obnove tradicionalnih atlantskih saveza, ne može biti ravnodušan i šutljiv prema Ankari poput svog prethodnika. Stoga je Bajdenov pritisak na Erdogana da napusti avanture na Mediteranu i rivalstvo s Europljanima nešto sigurno. Dodavanje Turske na listu regruta djece je, prema tome, dio ove politike.
