Dr. Kazem Zoughi Barani
Bidenovi politički prioriteti-Joseph Robinette Biden Jr. i njegov tim su u srijedu, 20. januara 2021. preuzeli upravljanje Bijelom kućom. U ovom slučaju treba vidjeti koja će biti osnova američke političke strategije u administraciji Bidena kada se radi o relacijama sa ostalim akterima na vlasti. Biden će se već pri prvom koraku neizbježno suočiti sa dva velika unutrašnja problema Sjedinjenih Država. Prvi je pandemija koronavirusa, a drugi je bipolarizacija američkoga društva i nacije.
John Saki, glasnogovornik Bijele kuće, je u svom prvom obraćanju novinarima kazao: „Najvažnija stvar koja Joa Bidena i noću drži budnim je korona, i prvo s čim se on suočava svako jutro kada ustane jeste borba s koronom.“ Izvršna naredba vezano za koronu, potpisana u četvrtak 21. januara, može se sažeti u slijedećem: opsežno i ubrzano vakcinisanje; pojačana proizvodnja zaštitnih sredstava, kao što su maske, medicinske potrepštine, te priprema potrebnih uputa za ponovno otvaranje škola, trgovinskih i poslovnih centara. Joe Biden obećao je da će u prvih 100 dana svoga mandata osigurati preduvjete za osiguravanje 100 miliona vakcina protiv korone.
Druga Bidenova zadaća je prevladavanje izazova bipolarizacije američkoga društva i nacije, što mu je u naslijeđe ostavio Trump. Trump je uz potporu 80 % glasova Republikanaca, i 75 miliona glasova naroda američko društvo i naciju podijelio na dva pola. Da bi Bijela kuća povratila ugled u cijeloj naciji i izgradila sveobuhvatno povjerenje federalne vlade nužno je istosmjerno djelovanje administracije i Kongresa. To je odgovornost koju nije bilo lako prevladati i iziskuje glačanje ili ublažavanje bipolarne slike koja se širi. Dakle na duže staze, Bidenov tim će se usredsrediti na ulaganje napora u rješavanju unutrašnjih problema.
Kakva će biti Bidenova vanjsko-politička strategija: posvema je jasno da obje partije i Republikanci i Demokrate smatraju kako se Kina, Rusija, IR Iran, Sjeverna Koreja, narodna Republika Bolivar, Venecuela, Sirija i Kuba nisu uklapali u globalni sistem te da ih treba zauzdati. Naravno, prioritet u zauzdavanju će biti Kina. U tom smislu će se produbiti i proširiti odnosi Amerike sa Indijom, Okeanijom, naročito sa Australijom, Japanom, Južnom Korejom i Vijetnamom.
Premda Velika Britanija neće imati značajnu ulogu kao brana kineskome prodoru, ali se čini da će se nastaviti višeslojne povijesne relacije Washington – London kao primjer anglo-saksonske unije. Također Biden će podržati francuski pristup većeg utjecaja na zapadu Afrike. Smanjiti kineski utjecaj cilj je ove potpore. U svemu ovome Washington će tražiti od Njemačke da prihvati veću odgovornost kada se radi o obnovi strateških relacija sa Europom, čemu se Merkelova manje više nije povinovala. Kada se radi o relacijama sa Republikom Turskom, čini se da Biden u kontekstu suočavanja sa Kinom će zapriječiti već tradicionalno dosezanje moći Turskoj i udaljiti je iz osi Peking – Moskva. Zapravo, politika Washingtona prema Ankari je unekoliko slična pristupu prema Berlinu.
Strategija Sjedinjenih Država će biti ulaganje napora da u više od 30 država Latinske Amerike na vlast dođu antikineski radikali orjentirani na Ameriku.
Biden će nastaviti polustoljetnu američku strategiju na Bliskom Istoku. Kontinuitet trgovinskih relacija i vojna saradnja će predstavljati temelj ovih relacija. Biden će, kada se radi o arapsko – izraelskim relacijama, slijediti Trumpovu funkcionalnost, ali u jednom novom obliku. Prema tome, i dalje će se nastaviti sa pružanjem potpore Izraelu. Na tragu toga, proširenje indijsko – izraelskih relacija će pod patronatom Bijele kuće postati još izraženije. Također, će se ići za zauzdavanjem Pakistana kako bi se privukla pažnja Indije. Ali Islam Abad za udaljavanje od Irana i Rusije zauzvrat traži povlastice od Amerike. Naravno, udaljavanje Pakistana od Irana ne znači sučeljavanje sa Teheranom jer strateško ozračje Pakistana prisiljava ga da se kloni neprijateljstva s Iranom.
Čini se da Bidenu kako bi ujedinio antikineski front treba potvrda na Bliskom Istoku. U tu svrhu, uspostava i nastavak dijaloga između Irana i članica Vijeća za saradnju, velika je vjerovatnoća, će započeti u kontekstu relaksacije tenzija i onoga što su američki interesi, i velika je vjerovatnoća da će polučiti rezultate.