PISjournal – Nekoliko sati nakon iranskih raketnih napada na američku zračnu bazu Al-Udaid u Kataru, a zatim i bazu Al-Taji u Iraku, američki predsjednik Donald Trump je iznenada proglasio primirje između izraelskog režima i Irana.
Primirje je stupilo na snagu u utorak u 7:30 sati po teheranskom vremenu i do posljednjih trenutaka Iran je ispaljivao snažne raketne napade kao odgovor na izraelsku agresiju. Posljednji val bio je raketni napad na pustinju Negev i Beer Shevu u kojem je ubijeno najmanje 11 izraelskih doseljenika. Nakon ovog napada,iranski i izraelski mediji potvrdili su primirje između dvije strane.
Izraelsko prihvatanje primirja uslijedilo je nakon 12 dana iranskog raketiranja koje je rezultiralo velikim razaranjima u Tel Avivu,Haifi i drugim gradovima.Dobar dio glavnog grada cionističke tvorevine je uništen,stanovništvo u bjekstvu ili u skloništima,ekonomija na rubu kolapsa a međunarodna izolacija sve veća.
Izraelski neuspjeh u postizanju ratnih ciljeva
Čini se da je izraelski režim doživio pravi neuspjeh u ostvarivanju svojih glavnih ciljeva u agresiji protiv Irana. Tel Aviv je zvanično objavio dva glavna cilja u ratu s Iranom:Prvi je bio uništenje iranskog nuklearnog programa a drugi demontaža iranskih raketnih kapaciteta. Međutim, Izraelci nisu uspjeli postići nijedan od ovih ciljeva, jer se ni nuklearni program ne može eliminirati raketnim napadima, niti se iranski raketni program može lako oslabiti. Do posljednjih minuta rata, Iran je pokretao svoj najintenzivniji val napada balističkim raketama na okupirane teritorije, nanoseći Izraelcima najteže ljudske gubitke i finansijske udarce.
Stručnjaci su ranije rekli da je malo vjerovatno da će izraelski i američki napad na iranski nuklearni program i balističke rakete postići dugoročne strateške ciljeve Tel Aviva.
Čak i prema The Guardianu, postoji mnogo sumnji u efikasnost bombi za uništavanje bunkera na iranskom nuklearnom postrojenju Fordow, i još uvijek nije jasno da li je nedavni napad američkih bombardera na iranska nuklearna postrojenja uspio uništiti ta postrojenja.
Shodno tome, čini se da je Tel Aviv dvanaestog dana rata s Iranom zaključio da nije uspio postići svoje glavne ciljeve i okrenuli se tome da spase što se spasiti da.Stoga su se odlučili na primirje.
Toby Dodge, profesor međunarodnih odnosa na Londonskoj školi ekonomije, rekao je za BBC da je iranski politički sistem stabilniji nego što se govori, i da, budući da Iran ima dugu historiju posvećenosti modernizaciji i tehnološkom razvoju, iranske kapacitete nije lako uništiti.
Daniel C. Kurtzer, bivši američki ambasador u Izraelu, i Steven N. Simon, visoki član američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost, ranije su u Foreign Affairsu izjavili da će se Teheran osvetiti za svaku američku vojnu operaciju što će za posljedicu ostaviti SAD u dilemi da li da nastavi ili okonča rat. Ovo predviđanje se pokazalo tačnim, i nakon što je Trump bombardovao objekat Fordow, iranske snage su odgovorile lansiranjem raketa na američku bazu Al-Udeid, a Trump, bojeći se da će biti uhvaćen u novom ratu iscrpljivanja u regiji, odustao je od sukoba s Iranom i najavio primirje.
Zapadnjačke iluzije o “režimu”u Iranu
Promjena tzv. režima u Iranu kao rezultat agresije na Teheran bila je jedna od parola Netanyahua i drugih izraelskih zvaničnika tokom 12-dnevnog rata. Ali osim Irana,postoje još neki akteri koji su bili protiv političkih promjena u Teheranu.
Irački šiitski vjerski vođa,ajatollah Ali al-Sistani, upozorio je na duboke opasnosti koje prijete regiji, dok su neke evropske zemlje, uključujući Francusku, promjenu režima u Iranu putem vojne akcije nazvale destabilizirajućim potezom. Andreas Craig, vanredni profesor na Odsjeku za odbrambene studije na King’s Collegeu u Londonu, koji je intenzivno radio na Bliskom istoku, skeptičan je da bi sami zračni napadi mogli imati utjecaj kakav Izrael traži u Iranu. „Naučili smo lekciju da sama zračna sila ne funkcionira u drugim zemljama. U Iraku i Afganistanu naučili smo da čak ni veliki broj kopnenih trupa ne funkcionira. Ono što vidimo u izraelskoj operaciji nije strateški pristup, već operativni pristup koji koristi zračnu snagu, i ovaj operativni pristup će se urušiti i neće postići rezultate“, rekao je profesor Craig.
Zašto se Amerika uopće uključila?
Glavni razlog je taj što je izraelski režim pretrpio operativnu iscrpljenost pokretanjem ove besmislene agresije protiv Irana. Prema New York Timesu, da SAD nisu intervenirale u ratu protiv Irana kako bi podržale Tel Aviv, izraelska vojska bi se vjerovatno suočila sa sve većim izazovima, jer je bilo znakova nedostatka nekih presretačkih raketa. Nakon američke intervencije, Trump, svjestan ograničenja i prepreka za nastavak rata protiv Irana, pogurao je Netanyahua ka prekidu vatre.
Ranije je jedan ruski senator rekao da se dio Trumpove administracije boji da će biti uvučen u rat na Bliskom istoku. Aleksej Puškev rekao je da unutar Trumpove administracije postoje ozbiljni nedostaci u vezi s dubljim učešćem u izraelsko-iranskom ratu.
Ukratko rečeno, nemogućnosti Tel Aviva da vodi produženi sukob na trenutnom nivou napetosti naveli su Tel Aviv i Washington da prvi pozovu na prekid vatre s Teheranom.
Ekskluzivno PISjournal
