PISjournal– U nedjelju, u norveškoj prijestolnici Oslo, održana je ceremonija dodjele Nobelove nagrade za mir koja je ubrzo postala kontroverzan događaj upravo zbog dobitnika same nagrade kao i zbog nekih osoba koje su bile među zvanicama. slobodu
Dobitnik ovogodišnje nagrade, koja je odavno izgubila svoj prestiž, bila je zatvorena plaćenica koja je radila protiv iranske vlade, a među prisutnima su bili i članovi ozloglašene terorističke grupe.
Nagradu, koja uključuje ček od 11 miliona švedskih kruna (ili milion dolara), uzela su djeca Narges Mohamadi, koja zajedno sa njenim ocem žive i rade u Francuskoj.
Među onima koji su prisustvovali ceremoniji bili su Abdulla Mohtadi, vođa antiiranske terorističke grupe Komala, koji se nalazio u društvu Shirin Ebadi, poznatom antiiranskom aktivisticom.
Ono što povezuje ove figure jeste njihova uloga u prošlogodišnjim nasilnim protestima u Iranu na kojima su ubijani iranski policajaci i civili a automobili zapaljeni i objekti uništavani.
Mohammadi, koja je postala poznata zbog svojih aktivnosti na društvenim mrežama, izabrana je od strane Komisije za Nobelovu nagradu za mir za ovogodišnju nagradu.
Mohtadi, vođa ozloglašene terorističke grupe Komala sa sjedištem u regiji Kurdistana u iračkom dijelu kojeg vojno podržavaju zapadne zemlje i izraelski režim, bio je “počasni gost”.
U oktobru prošle godine, iranski ministar unutrašnjih poslova Ahmad Vahidi potvrdio je ulogu Komale u neredima, rekavši da su ih “planirale, podržavale i vodile separatističke terorističke grupe uključujući i Komalu.”
Regija iračkog Kurdistana, koja dijeli granicu s Iranom, već dugo je bila utočište za terorističke grupe poput Komale, koje odatle često pokreću napade na iransko tlo.
Iranska vojska je u više navrata pokrenula zračne udare na položaje Komala i više puta upozoravala vlasti u Bagdadu i Erbilu da djeluju protiv grupa koje podržavaju SAD i Izrael.
U avgustu su Iran i Irak postigli sporazum o razoružanju i protjerivanju kurdskih terorističkih grupa, uključujući Komalu, iz poluautonomne regije Kurdistan u sjevernom Iraku.
Međutim, vođe Komale i drugih antiiranskih terorističkih grupa i dalje su rado viđeni gosti u zapadnim prijestolnicama pa ih čak pozivaju i na događaje kao što je ceremonija dodjele Nobelove nagrade za mir.
Kazem Gharibabadi, sekretar Visokog vijeća za ljudska prava Irana, u objavi na platformi X, nekadašnjem Twitteru, osudio je organizatore događaja zbog pozivanja poznatog terorističkog vođe.
Sekretar Gharibabadi prozvao je odbor za Nobelovu nagradu za mir i njegovu političku agendu jer su među primaocima ove nagrade bili i zloglasni ratni kriminalci kao što su Menachem Begin, Yitzhak Rabin i Shimon Peres, kolovođe cionističkih terorističkih grupa koje su kasnije postale vođe cionističkog entiteta.
Zašto je Narges Mohammadi dobila nagradu?
Dodjela Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi, iranskoj državljanki koja se proslavila na Zapadu zbog svog učešća u antivladinim neredima u njenoj matičnoj zemlji koje su vodile zapadne agencije,otkrila je javnosti pravu prirodu projekta dodjeljivanja ove nagrade.
Ovo je druga Nobelova nagrada koja se dodjeljuje osobi s iranskim državljanstvom, 21 godinu nakon što ju je dobila Shirin Ebadi koja je također radila na antiiranskom projektu podržanom od strane Zapada samo pod drugačijim okolnostima.
Mohammadi je potpredsjednica organizacije Defenders of Human Rights Center (DHRC) koju sponzorira Zapad, na čijem je čelu Ebadi i koja služi politici Zapada u ime tzv. ljudskih prava.
Ona trenutno služi zatvorsku kaznu u Teheranu zbog podrivanja nacionalne sigurnosti.
Narges su Nobelova fondacija i zapadni mediji opisali kao “borca za ženska prava”, iako njene aktivnosti uopće nisu vezane za žene i nemaju nikakvu praktičnu političku ili pravosudnu vrijednost.
Gotovo svi koje je branila, uglavnom pišući na društvenim mrežama i dajući izjave za strane medije, bili su muškarci koji su bili zatvoreni u Iranu zbog ubistava i terorističkih napada.
Neki od njih su Abdolmalek Rigi, vođa terorističke grupe Jundallah, koji je osuđen za nekoliko bombaških napada širom zemlje u kojima su ubijeni mnogi Iranci. Jundallah ili u prevodu Božiji vojnici su sunnitska militanta grupa koja djeluje u pokrajinama Sistanu i Baludžistanu. Komandanti ove grupe tvrdili su da su ubili oko 400 iranskih vojnika. Također se navodi da je Jundallah umiješan u krijumčarenje iranskog dizel goriva u Afganistan i Pakistan, čija je cijena više od pet puta jeftinija od dizel goriva u Afganistanu i Pakistanu. Gorivo se zatim mijenja za opijum koji se krijumčari iz Afganistana i Pakistana kako bi ga prodavali u Iranu.
Također, Narges je branila i Navid Afkarija, koji je osuđen za brutalno ubistvo zaštitara tokom prošlogodišnjih nereda.
Strastveno se zalagala i za slučaj Ramina Hosseina-Panahija, člana terorističke grupe Komala, koji je zajedno s drugim članovima terorističke organizacije pokušao izvršiti terorističke napade na skupovima za Dan Kudsa u Iranu, ali su ga snage sigurnosti uhapsile.
U izvještajima i izjavama Mohammadi i njene organizacije, ovi teroristi, separatisti i ubice se često nazivaju disidentima, etničkim aktivistima ili aktivistima za ljudska prava.
Njihovi krivični slučajevi su zapadnom javnom mnijenju predstavljani kao sudski propusti ili nasilna priznanja, iako su presude bile zasnovane na nepobitnim materijalnim dokazima.
Kao i Ebadi prije nje, Mohammadi je primala velike sume novca iz inostranstva da lobira kod vlasti, da plati istaknute advokate, lokalne medije i porodice žrtava, uvjeravajući ih da odustanu od traženja smrtne kazne za one koje su im ubili drage članove porodice.
Ovakvim nastojanjima da se smanje kazne ili puste na slobodu teški kriminalci šalje se poruka ostalima da mogu počiniti ista krivična djela jer će imati svaku vrstu podrške ovih tzv. aktivista za ljudska prava, odnosno stranih plaćenika.
Prema ovogodišnjem izvještaju iranskih sigurnosnih službi, koji je prošlog mjeseca citirao vođa islamske revolucije ajatollah Sejjid Ali Khamenei, strane sile pokušale su rasplamsati prošlogodišnje smrtonosne nerede u Iranu dijeleći ljude po etničkim i vjerskim linijama.
To se prvenstveno odnosi na Kurdistan i Beludžistan, regije sa pretežno sunitskim etničkim manjinama, gdje je prijavljeno najviše smrtonosnih napada na policajce i civile.
Nakon ispitivanja načina rada Narges Mohammadi tokom nereda, vidljivo je da su njene aktivnosti bile usmjerene na ova dva regiona,u kojima se zalagala za amnestiju uhapšenih i osuđenih terorista.
Iste dvije regije bile su u fokusu njene kolegice Ebadi koja je objavila izvještaj o “najperspektivnijim područjima” za usmjeravanje svojih aktivnosti, spominjući čak i neke sunitske klerike koji bi im mogli poslužiti kao “saveznici” unutar Irana.
Uzimajući u obzir činjenicu da je naoružavanje, obuka i finansiranje separatističkih terorista u ovim regijama, prema dostupnim dokazima, direktno povezano sa zapadnim zemljama, takozvani “aktivizam za ljudska prava” otkriva sofisticiranu mrežu hibridnog ratovanja.
Za veze sa inostranstvom, tačnije sa zapadnim medijima i mrežom sličnih organizacija za “ljudska prava” fokusiranih na Iran, Mohammadi je dodijeljena uloga glasnogovornice za sve sudske slučajeve,sa zadatkom da brani ono što je u stvarnosti neodbranjivo.
Narges Mohammadi je imala ključan zadatak da gura zapadnu propagandu protiv Irana.
DHRC, gdje Mohammadi i Ebadi rade, dugo je igrao ulogu lobističke grupe ili grupe za pritisak jer sarađuje sa zapadnim režimima kako bi ojačao sankcije Iranu, protjerao iranske timove sa sportskih takmičenja, pa čak i prekinuo diplomatske veze sa Teheranom.
Subverzivne aktivnosti Mohammedi i Ebadi i njihove veze sa strancima bile su poznate iranskim sigurnosnim službama, zbog čega je Mohammadi na kraju i dospjela u zatvor.
To što je Narges Mohammedi dobila Nobelovu nagradu za mir mogli bi protumačiti kao način Zapada da joj se zahvali što je bila njihov pijun u prljavoj igri protiv Islamske Republike.
Kao i Mohammadi, Ebadi se također redovno zalagala za separatiste u Iranu, lažno tvrdeći stranim medijima da iranski narod želi okončanje nuklearnog programa i širila je razne druge dezinformacije u skladu sa podlim političkim planom zapadnih sila.
Njene veze sa stranim špijunskim agencijama su naširoko dokumentovane, kao i doznake na njenim računima u stranim bankama, čije porijeklo je odbijala da otkrije.
Razotkrivena i spriječena u daljnjem planiranom radu, Ebadi je napustila Iran i nastanila se u Londonu, gdje je počela agresivno prozivati iransko pravosuđe i zagovarati sankcije i potpuni prekid međunarodnih odnosa s Iranom.
Ni motivi Nargis Mohammedi nisu ništa drugačiji. U prošlogodišnjem intervjuu pozvala je na strože sankcije za iranske zvaničnike, dok je tražila veću stranu pomoć za sebe i svoju organizaciju.
Njena organizacija DHRC prikupila je podatke o studentima i političarima u Iranu, kategorizirala ih prema političkim stavovima i poslala dosijee u inostranstvo, što predstavlja kršenje nacionalne sigurnosti. slobodu slobodu slobodu slobodu slobodu slobodu
Neki bivši članovi njene organizacije otkrili su da su izvještaji o pojedincima s nepoželjnim političkim stavovima često bili izmišljeni, kako bi im zapadni režimi uveli sankcije.
Zapadnim zemljama,posebno Sjedinjenim Državama,direktan rat sa Iranom je stvar koju nije moguće realizirati jer bi gubici bili katastrofalni, ali mogu uništavati državu iznutra, korištenjem pijuna i provokatora koji mogu igrati ključnu ulogu u oslabljivanju države.
Na kraju, hoće li neko biti proglašen teroristom ili borcem za slobodu ovisi od interesa Zapada. Svako ko ne služi zapadnim imperijalističkim interesima, postaje terorista dok oni koji zaista čine sve ono što definicija terorizma podrazumijeva (napadi, ubistva, otmice), a u isto vrijeme služe Zapadu, oni automatski postaju borci za slobodu i dobijaju punu naklonost elita u zapadnim prijestolnicama.
Ekskluzivno PISjournal
