PISjournal – Tenzije između Pakistana i Afganistana porasle su posljednjih sedmica nakon serije terorističkih napada unutar Pakistana, uključujući i glavni grad Islamabad.
Kao odgovor, Islamabad je izveo prekogranične napade, tvrdeći da je uništio infrastrukturu koja pripada Tehrik-i-Taliban Pakistanu (TTP) u afganistanskim provincijama kao što su Kabul, Paktika i Kandahar.
Afganistanski talibanski režim osudio je ove operacije kao očigledno kršenje afganistanskog suvereniteta, navodeći civilne žrtve, što pakistanski zvaničnici negiraju. Stvari su dodatno eskalirale kada su afganistanske snage navodno otvorile vatru na više pakistanskih graničnih prijelaza. Islamabad je odgovorio oštrom retorikom, opisujući svoj stav kao stav “otvorenog rata” i tvrdeći da ima teritorijalne dobitke duž dijelova sporne granice.
Jabuka razdora između dva susjeda je TTP, međunarodno priznata teroristička organizacija, koja je odgovorna za stotine terorističkih napada u Pakistanu i nedavno je intenzivirala teroristički val unutar Pakistana.
Islamabad optužuje Kabul da pruža sigurna utočišta borcima TTP-a koji djeluju s afganistanskog tla. Kabul, međutim, odbacuje ove optužbe, tvrdeći da se propusti u unutrašnjoj sigurnosti Pakistana ne mogu eksternalizirati. Ipak, nedavni izvještaji Ujedinjenih naroda ukazali su na operativne veze između TTP-a i elemenata unutar Afganistana, što komplicira poricanja Kabula i pojačava sigurnosne zabrinutosti Pakistana.
Osim toga, kriza koja se razvija privukla je međunarodnu pažnju. Glasnogovornik američkog State Departmenta izjavio je da Sjedinjene Države podržavaju pravo Pakistana da se brani od napada TTP-a. Slično tome, šefica vanjske politike Evropske unije, Kaja Kallas, ponovila je da se afganistanska teritorija ne smije koristiti za prijetnju ili napad na druge države i pozvala je de facto vlasti u Kabulu da poduzmu efikasne mjere protiv terorističkih grupa.
Dok je većina zapadnih aktera svoje odgovore formulisala jezikom borbe protiv terorizma i samoodbrane, regionalna diplomatija poprima drugačiji ton. Turska i Katar su navodno nastojali posredovati i spriječiti daljnje pogoršanje, prepoznajući da bi produženi sukob destabilizirao širu regiju.
Važno je spomenuti da pakistanske sigurnosne zabrinutosti nisu ni izmišljene ni trivijalne. Ponovno oživljavanje TTP-a predstavlja opipljivu prijetnju pakistanskim civilima, državnim institucijama i vojnom osoblju. Nijedna suverena država ne može beskonačno tolerirati prekograničnu militantnost.
Međutim, prekogranične zračne napade unutar Afganistana afganistansko stanovništvo doživljava kao pitanje teritorijalnog suvereniteta. Takve akcije riskiraju izazivanje dugoročnog ogorčenja među afganistanskim stanovništvom.
Moderna historija Afganistana duboko je oblikovana sjećanjima na stranu intervenciju. Percepcija kršenja, bez obzira na pravno opravdanje, može otvrdnuti stavove kroz generacije. Pakistan mora uzeti u obzir da je ugostio gotovo 4 miliona afganistanskih izbjeglica više od četiri decenije, stvarajući duboke društvene, kulturne i ekonomske međusobne veze između dva društva. Ova zajednička historija trebala bi djelovati kao stabilizirajuća sila, a ne kao uvod u neprijateljstvo.
Štaviše, nakon povlačenja SAD-a 2021. godine, Pakistan je pokazao dobre volje prema afganistanskom režimu i nekoliko puta je pokušao konstruktivno sarađivati s njim. Nažalost, uprkos svim naporima, nije postignut značajan napredak.
Islamabad sada tvrdi da je dijalog s Kabulom uzaludan ukoliko se ne ispune prethodne obaveze, posebno one povezane sa Sporazumom iz Dohe . Pakistan tvrdi da su se afganistanski talibani obavezali da će spriječiti korištenje afganistanskog teritorija protiv drugih država. Kabul odgovara da je pitanje TTP-a unutrašnja stvar Pakistana.
Zastoj ne odražava samo spor oko činjenica, već i narušavanje povjerenja. Bez kredibilnih mehanizama provjere, optužbe i poricanja će i dalje dominirati narativom, tako da zemlje u regionu, posebno Turska i Katar, moraju unaprijediti svoje napore u posredovanju u postizanju mirovnog sporazuma između dva susjeda. Neprijateljstva su uticala na regionalne projekte povezivanja, prekograničnu trgovinu i upravljanje izbjeglicama, a sve je to ugroženo. Eskalacija ne koristi nijednom akteru, osim ekstremističkim grupama koje napreduju u haosu.
De facto vlasti Afganistana moraju priznati da je demontiranje TTP mreža ključno, ne samo za sigurnost Pakistana već i za međunarodni legitimitet samog Afganistana. Nedjelovanje riskira daljnju izolaciju i vojnu konfrontaciju.
Istovremeno, Pakistan mora uskladiti svoje odgovore sa strateškim predviđanjem. Taktički dobici postignuti silom mogu generirati strateške gubitke ako se afganistansko javno mnijenje učvrsti protiv Islamabada. Put naprijed su strukturirani pregovori. Mjere izgradnje povjerenja, zajednički mehanizmi za nadzor granica, okviri za razmjenu obavještajnih podataka i posredovanje trećih strana od strane aktera poput Turske ili Katara mogli bi pružiti početnu tačku.
Dvije susjedne muslimanske države, povezane geografijom, historijom i međuljudskim vezama, ne mogu si priuštiti stalnu konfrontaciju. Dijalogu bi se mogla dati još jedna šansa.
