Admir Lisica politički
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
PISjournal – Prateći proces političkog stasavanja Bošnjaka, jasno se može primijetiti značajan uspjeh u kontekstu političke emancipacije, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i ostatku samostalnih republika u regionu, a koje su nekada činile zajedničku državu Jugoslaviju.
Iako mnogi nastoje osporiti bošnjačku političku poziciju i njihovu nezaobilaznost u kontekstu odlučivanja u procesima, istina je nešto drugačija. Naime, uprkos kontinuiranoj velikosrpskoj prijetnji koja na jenjava ni danas, preko trideset godina od velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, te jasno vidljivoj politici Miloševićeve ere koju trenutno provode Milorada Dodika i Aleksandar Vučić, uz prigušene reakcije zapadnih zemalja, Bošnjaci su sve značajniji politički faktor na Zapadnom Balkanu.
Danas Bošnjaci imaju etabliranu političku poziciju, te moć odlučivanja ne samo u Bosni i Hercegovini koju Bošnjaci smatraju za svoju matičnu državu već i u zemljama regiona. Bošnjaci imaju političke predstavnike u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu i Hrvatskoj. Političkim angažmanom Bošnjaci imaju priliku da svoje stavove jasno artikuliraju, te da u fokus stave probleme za koje smatraju da opterećuju njihovu zajednicu. Kada je riječ o izazovima koji se nalaze pred Bošnjacima, oni su poprilično istovjetni bilo da se oni nalaze u Bosni i Hercegovini ili u nekoj od država Zapadnog Balkana. Specifično je da su Bošnjaci svoje interese podredili državi BiH, ali se isto može zaključiti i za Bošnjake regiona puput crnogorskih, kosovskih ili makedonskih, čiji interesi ne dolaze u koliziju sa interesima u njihovim domovinskim zemljama življenja. Bošnjaci u Srbiji i Hrvatskoj, također, nemaju ništa protiv Srbije i Hrvatske, te ne teže bilo kakvom obliku separatizma. Jedino što žele jeste da budu uvažavani, te da dobiju sva prava koja im prema evropskim normama pripadaju, a koja su nekada uskraćena.
Opći bošnjački politički konsenzus na Zapadnog Balkanu jeste da su oni proevropski i NATO orijentirani, što ukazuje na njihovo pozitivno učešće u političkim procesima zemalja življenja. Državnički potezi Bošnjaka su činjenica, a često su bili važan faktor u provođenju demokratski procesa. Jedan od primjera svakako jeste državničko opredjeljenje Bošnjaka na Referendumu o nezavisnosti Crne Gore tokom 2006. godine. Za obnovu državnosti i nezavisnosti Crne Gore glasalo je 230.661 građana ili 55,5 posto. Veliki doprinos crnogorskoj nezavisnosti dali su Bošnjaci. U kontektu političke participacije Bošnjaci Crne Gore su veoma primjećeni, a sama činjenica da su u posljednjem sazivu Vlade Crne Gore dobili značajan broj ministarskih pozicija, među kojima i ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore, ukazuje da Bošnjaci u Crnoj Gori imaju značajan politički utjecaj na odvijanje procesa. U Srbiji je situacija nešto drugačija, ali je činjenica da uprkos značajno lošijem političkom položaju Bošnjaka u Srbiji, na Bošnjake u Crnoj Gori, oni imaju svoj politički glas, a često određeni bošnjački kadrovi participiraju u vlasti sa značajnih pozicija.) Istini za volju, uprkos vidljivom napretku, Bošnjaci u globalu ne mogu biti zadovoljni položajem u Srbiji.
U Republici Kosovo Bošnjaci imaju svoje predstavnike u Parlamentu Kosova, a također je specifično da mjesto zamjenice premijera Republike Kosovo obnaša Bošnjakinja Emilija Redžepi. Bošnjaka je na Kosovo oko 30.000, te mogu biti poprilično zadovoljni kako se zvanična vlast u Prištini odnosi prema njema i ostvaranju njihovih prava. U Republici Hrvatskoj Bošnjaci godinama nisu imali svog predstavnika u Saboru Republike Hrvatske, što je promjenjeno tokom 2024. godine, kada Armin Hodžić postaje sabornik ispred Bošnjaka Hrvatske. U odnosu na ostale primjere, ovdje ne možemo govoriti o značajnijem zamahu Bošnjaka u političkom smislu, ali je svakako pohvalno da i u Republici Hrvatskoj Bošnjaci grade svoj politički put. Bošnjaci u Sjevernoj Makedoniji nakon nezavisnosti ove države, aktivni su participatori u političkim procesima. Jedan od nedostataka jeste što su Bošnjaci u političkom smislu poprilično nejedinstveni, što pogoduje njihovom raslojavanju i političkoj marginalizaciji. Ipak, vrijedi naglasiti da Bošnjaci Sjeverne Makedonije obavljaju najodgovornije funkcije, a potvrda ove teze jeste imenovanje bošnjačkog političara i intelekualca dr. Zećira Ramčilovića za ambasadora Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori. Ovaj potez tadašnjih makedonskih vlasti ukazuje na spremnost da Bošnjacima povjeravaju odgovorne dužnosti na visokom nivou.
Naravno, prostora za napredak ima, Bošnjaci moraju i dalje raditi na jačanju vlastitih kapaciteta, te se aktivnije posvetiti političkom participiranju u procesima. Sama činjenica da se o pravima Bošnjaka ne govori samo u matičnoj državi Bošnjaka Bosni i Hercegovini, već u parlamentima i skupštinama širom bivše jugoslovenske države, ukazuje na to da su Bošnjaci u posljednjih trideset godina ostvarili značajan napredak, ali je jasno da ukoliko žele da zadrže i poboljšaju aktuelna prava, moraju masovnije biti uključeni u politički život.
Ekskluzivno PISjournal
