Rijad Ahmetović bosanstvo
PISjournal – Postoji dosta konfuzije u našem društveno-političkom prostoru oko adekvatnih termina za mnoge faktore. Jedan od tih problema jeste sami prefiks koji simbolizira i integralno se koristi za entička i nacionalna opredjeljenja.
Sama debata oko tih pitanja je zamaglila naše akademske i intelektualne krugove i kao takva, zamaglila je perpepciju i razumijevanje javnosti.
Glavni argument je da je ovo pitanje nametnuto i institucionalizirano kroz savremenu Bosnu i Hercegovinu i njenu etnobirokratiju i etnopolis stil uređenja. Sam koncept etnobirokratije i etnopolisa kao birokratska i politička uređenja koja kroz identitet stavljaju naglasak na etničku pripadnost je skoro eksluzivna za Bosnu i Hercegovnu.
Elementi entobirokratije postoje u mnogim vladama i institucijama ali cjelokupan paket postoji samo u političkom sistemu Bosne i Hercegovine i to na diskriminirajući način. U svim vladinim institucijama je krucijalno izjašnjavanje etničkog identiteta. Konstitutivnost tri naroda je nastao kao produkt takve politike što je ujedno i razlog diskriminacije u Ustavu BiH – potvrđeno kroz razne međunarodne presude (najpoznatiji primjeri: presude „Azra Zonić“ i „Sejdić-Finci“)
S tim u vezi, nerazumijevanje diferencije između entičkog i nacionalnog identiteta nas je dovela u pomenutu konfuziju – sa tim ujedno i afirmacija političke nepismenosti bh javnosti.
Nacionalni identitet je povezan za naciju (državu). Bosanac (i Hercegovac) identificira nacionalnu pripadnost državi Bosni i Hercegovini. Dakle kolektivni narod jedne države je nacija iste.
U drugu ruku, etnički identitet je personalni (lični) identitet koji identificira pripadnost tkz. „narodnih korpusa“ (prema našem političom dijalogu) i on je primarno povezan sa narodnim identitetom. Etnički identitet se formalno-pravno može mijenjati bilo kad, dok je nacionalni identitet fiksan (osim u slučaju odricanja nacionalnosti određene države za drugu).
Shodno tome, Bošnjak je etnički identitet povezan za „bošnjački narodni korpus“ i on nema konkretnih graničnih restrikcija (Bošnjak se može identificirati kao Bošnjak u Bosni, Njemačkoj, Ugandi i slično), dok Bosanac i Hercegovac ima granične restrikcije ekslizivne za građane Bosne i Hercegovine bez obriza kako se oni etnički identificirali.
Bosanski jezik, bosanski lonac, bosanski brdski konj, bosanski tornjak imaju nacionalni prefiks jer se vežu za državu BiH, ne za bilo koji entički korpus (ujedno i razlog zašto je nametanje „bošnjačkog jezika“ ili „jezika bošnjačkog naroda“ u manjem bh entitetu pogrešno i diskriminirajuće). bosanstvo bosanstvo
Konfuzno uređenje Bosne i Hercegovine kao države i modifikacije političkih sistema u svrhu smanjenja etničkih tenzija su dovele do koletivne konfuzije i nepravilog razumjevanja ova dva termina. Etnobriokratija i etnopolis stil uređenja BiH su dalje afirmisali navedenu konfuziju u rad političkih i administrativnih organa. Diskriminacija, kontraefikasno čak i povišene tenzije su došle kao produkt toga. Uz to i zloupotreba političkih sistema u svrhu sopstvenog političkog uzdizanja (Bošnjak danas, Srbin sutra a Hrvat prekosutra – barem „u papirima“) upravo zbog podobnosti određenih identiteta u tadom političkom ili birokratkom kontekstu.
Ono što mi moramo uraditi, u namjanju ruku kao građani bilo koje i bilo kakve države jeste razumjeti krucijalnu razliku između dva identiteta. Bosanstvo je nacijalni identitet naroda Bosne i Hercegovine, dok je Bošnjaštvo povezano za etnički (dakle narodni) identitet bošnjačkog naroda (koji nije ekluzivno povezan za BiH zbog mnogobrojnih zajednica Bošnjaka u Sandžaku, Turskoj, Palestini, Njemačkoj, itd.).
Ekskluzivno PISjournal
