Mohammad Chebaro ribolov
PISjournal – U normalnim vremenima, inspekcije francuskih i britanskih plovila, ribarskih ili drugih, obično su rutinska aktivnost koja je u interesu obje zemlje. To su historijski saveznici i susjedi koje povezuje geografija i zajednički etos koji vrednuje demokratiju, poštovanje vladavine prava, slobodu, slobodu govora, laissez-faire ekonomiju i između ostalog, poštovanje ljudskih prava.
Jedni se nadaju da sadašnja svađa oko prava na ribolov neće trajno narušiti bilateralne odnose u kojima su se mnogi interesi uskladili i razvili u prošlom stoljeću, zajedno sa pogledima dvaju naroda na državu i društvo.
Ipak, jezik koji se koristi u nedavnim izjavama vlasti s obje strane Lamanša, ili “La Manche” kako Francuzi preferiraju, graniči s nadrealnim. Svaki razuman ribar, birokrata i ministar u vladi, čak i premijeri i predsjednik, vraški dobro znaju da je zapaljiva retorika koja se koristi očito štetna za obje nacije.
To je istina bez obzira na to šta pokreće tu retoriku. Uskogrudna agenda, na primjer, usmjerena je na demonstriranje pristalicama Brexita u Velikoj Britaniji da vlada premijera Borisa Johnsona (takozvana populistička) neće biti maltretirana od strane Francuske ili EU, te da će djelovati u skladu sa svojim najboljim interesima i teško stečenoj nezavisnosti nakon izlaska iz EU.
S francuske strane, to bi moglo spadati u parametre puke predizborne kampanje, jer predsjednik Emmanuel Macron pokušava ojačati svoj politički položaj uoči izbora sljedećeg aprila, čineći se čvrstim u svojim naporima da odbrani nacionalne interese svoje zemlje. Ili su možda prijetnje namijenjene da služe kao sredstvo za podizanje uloga za druge zemlje EU tako što će Britanija biti primjer u slučaju da bilo koja druga nacija krene da razmatra vlastiti projekat Brexita.
Ako ništa drugo, argumenti i prijetnje otkrivaju kako lako odnosi mogu pasti na novi nizak nivo. Čak ni sastanak Macrona i Johnsona u Rimu u nedjelju nije uspio povući crtu ispod ovog žestokog spora oko prava na ribolov nakon Brexita.
Francuska je zaprijetila da će britanskim ribarskim čamcima zabraniti istovar ulova u francuskim lukama, kao što je to bila norma decenijama, i uvesti provjere svih proizvoda koji u Francusku pristižu iz Britanije. Macron je otišao toliko daleko da je naredio Londonu da odustane od nekog terena u sporu ili će Francuska pokrenuti represalije. “Lopta je u britanskom dvorištu”, dodao je.
U međuvremenu, Ujedinjeno Kraljevstvo je saopćilo da će pokrenuti mjere za rješavanje sporova u vezi sa trgovinskim sporazumom nakon Brexita kako bi se tražila kompenzacija za bilo kakvu prouzročenu štetu i pozvala Francuze da povuku svoje prijetnje.
Ribarstvo nije ključni sektor privrednog pejzaža ni za jednu zemlju — njegov doprinos njihovom bruto domaćem proizvodu svake zemlje iznosi samo 0,1 posto i nema strateški značaj — ali ipak je to sektor koji može pokrenuti patriotski osjećanja kad god bilo koja strana smatra da su njeni ribolovni fondovi ili vode bili podvrgnuti kršenju prava od strane druge zemlje.
Činilo se da je Macron u utorak odustao od svojih ozbiljnijih prijetnji odmazdom, a dalji razgovori će se održati u četvrtak u nastojanju da se riješi spor. Ipak, ova duga sedmica razmjene milo za drago, žestokih izjava, prijetnji i upozorenja lako bi mogla nastaviti da eskalira i izmakne kontroli, nanoseći veliku štetu statusu druge i treće najveće evropske ekonomije. Takođe postoji nešto utkano u tkivo oba društva što liči na rivalstvo između braće i sestara. Ovo bi lako moglo ponovo probuditi vijekove nadmetanja i ponovo otvoriti stare rane i u to ne treba zadirati.
Posmatrajući nedavne razmjene, nemoguće je zanemariti temeljno anglo-francusko rivalstvo i koliko lako ono može pasti u sumnju i neprijateljstvo. To se nedavno moglo vidjeti u sporu između Pariza i Londona oko migranata koji prelaze kanal, ili trojnom sporazumu o nuklearnim podmornicama između SAD-a i Velike Britanije koji je naveo Francuze da optuže Britance i Amerikance da su im zabili nož u leđa.
Ovdje je zabrinutost da bi loša vjera i kontraproduktivne igre vremenom mogle utjecati na šire odnose između zemalja. Velika Britanija i Francuska su dugogodišnji saveznici; žrtve njihovih vojnika u dva svjetska rata na kraju su dovele do uspostavljanja sadašnjeg svjetskog poretka. Uprkos današnjem britanskom skepticizmu prema EU, ratni lider Velike Britanije Winston Churchill pozvao je na neki oblik ujedinjene Evrope 1940-ih. Neki čak sugeriraju da je sama EU bila produžetak anglo-francuske Entente Cordiale, u nastojanju da se obezbijedi mehanizam koji bi mogao spriječiti sporove uzrokovane sukobima nacionalnih interesa.
Izlaskom Britanije iz EU, mehanizam za upravljanje takvim svađama ostaje u zraku. Sporazum o trgovini i saradnji između Ujedinjenog Kraljevstva i EU nakon Brexita je kompromis u žurbi koji ne može odmah zamijeniti besprijekorna pravila koja su prethodno regulisala stvari kao što su kvote za ribolov, pravila za proizvodnju automobila, finansijski sektor, poljoprivreda i državne subvencije povezane sa svim ovim područjima kako bi se osigurala fer konkurencija.
U prošlosti je Zajednička ribarska politika EU postavljala i održavala kvote, a ribarske flote svih nacija bile su sinkronizirane. Brexit je jasno promijenio krajolik na kojem su izgrađene decenije stare prakse, a postoji bojazan da bi kaznene mjere koje primjenjuje UK mogle uništiti ribarske zajednice u Francuskoj.
U međuvremenu, kaznene mjere koje je uvela Francuska mogle bi naštetiti zajednicama u Jerseyu i Guernseyju ili dovesti do dodatnih provjera robe koja ide u Britaniju. To bi moglo poremetiti lance opskrbe i uzrokovati probleme francuskim proizvođačima koji se oslanjaju na dijelove ili robu koju isporučuju britanskim tvornicama.
Stoga je ovaj spor igra s nultom sumom i obje strane moraju izbjeći izmicanje kontroli. Gomile trule ribe s obje strane Lamanša samo će podstaći sumnju i mržnju među vjekovnim saveznicima, dodajući još jedan izazov mnogim nedaćama s kojima se trenutno bore liberalne demokratije poput Francuske i Velike Britanije.
ribolov ribolov ribolov
