Admir Lisica vanjska
Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica. Doktorant je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
PISjournal – Posljednjih nekoliko mjeseci zaokupljeni smo analiziranjem i promatranjem poteza nove američke administracije u pogledu vanjske politike.
Trumpov drugi mandat donio je neizvijesnost i radikalne promjene na unutrašnje, a po svemu sudeći slično će biti i na vanjskom planu. Globalizacija nameće normu ponašanja u našoj svakodnevnici, te ne treba da nas čudi zašto procesi koji se odvijaju hiljadama kilometara od nas, direktno utječu na našu budućnost. Globalizacija je donijela i digitalizaciju, te akspaniziju umjetne inteligencije. Koliko je AI uzela maha svjedočimo svakodnevno, a ovdje vam donosimo upravo pogled AI na vanjsku politiku Trumpa i nove američke administracije, koji je teško razdvojiti od bilo kojeg pogleda profesora i analitičara koji se bave ovom temom.
Trumpova vanjska politika, posebice tokom njegovog prvog mandata (2017.–2021.), a sada i u ranim fazama drugog mandata (od januara 2025.), može se opisati kao mješavina unilateralizma, nacionalizma i transakcijskog pristupa međunarodnim odnosima. Njegov slogan “America First” (Amerika prva) bio je vodeći princip, usmjeren na zaštitu američkih ekonomskih i sigurnosnih interesa, često nauštrb multilateralnih saveza i globalnih institucija. U nastavku slijedi detaljna analiza ključnih elemenata Trumpove vanjske politike, temeljena na dosadašnjem iskustvu i trenutnim pokazateljima.
1. Unilateralizam i izolacionizam
Trumpova vanjska politika odstupila je od tradicionalnog američkog pristupa koji je nakon Drugog svjetskog rata naglašavao multilateralizam i globalno liderstvo. Umjesto toga, Trump je favorizirao bilateralne sporazume i često zanemarivao međunarodne organizacije. Primjeri uključuju:
Povlačenje iz međunarodnih sporazuma: Tijekom prvog mandata, Trump je povukao SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma, smatrajući ga štetnim za američku ekonomiju. Također je napustio nuklearni sporazum s Iranom (JCPOA), optužujući ga za slabost, te uveo oštre sankcije Teheranu.
Skepticizam prema NATO-u: Trump je više puta kritizirao NATO saveznike, posebice zbog nedovoljnog financiranja obrane (cilj od 2% BDP-a), često sugerirajući da bi SAD mogle smanjiti svoju podršku ako saveznici ne ispune obveze. U drugom mandatu, ova retorika nastavlja izazivati zabrinutost u Europi.
Trgovinska politika: Trump je napustio Transpacifički sporazum (TPP) i pregovore o TTIP-u s EU-om, umjesto toga fokusirajući se na bilateralne trgovinske dogovore, poput revidiranog NAFTA-e (USMCA).
U drugom mandatu, već vidimo nastavak ovog pristupa, primjerice kroz carinski sukob s EU-om koji je doveo do privremenog zaustavljanja hrvatskog ulaska u OECD (o tome svjedoče izvještaji od marta 2025.), što ukazuje na Trumpovu spremnost da koristi ekonomske poluge za postizanje političkih ciljeva.
2. Transakcijski pristup
Trump gleda na međunarodne odnose kao na poslovne transakcije, gdje svaka zemlja mora “platiti svoj dio” ili pružiti nešto zauzvrat. Ovaj pristup vidljiv je u:
Odnosima s Europom: Trump je zahtijevao od Njemačke i drugih članica NATO-a veće izdatke za obranu, prijeteći smanjenjem američke vojne prisutnosti. U drugom mandatu, ovo se očituje u pritisku na EU kroz carine i trgovinske pregovore.
Bliski istok: Trumpova administracija posredovala je u Abrahamovim sporazumima, normalizirajući odnose između Izraela i nekoliko arapskih zemalja (UAE, Bahrein). Ovaj uspjeh često se pripisuje njegovom zetu Jaredu Kushneru, koji je pregovore vodio poput poslovnog dogovora, fokusirajući se na ekonomske koristi umjesto ideoloških pitanja poput palestinske državnosti.
Rusija i Ukrajina: Trump je u kampanji 2024. obećao okončati rat u Ukrajini “u jednom danu”. U ožujku 2025., njegova administracija predlaže primirje, uvjetovano potencijalnim američkim udjelom u ukrajinskim resursima, što pokazuje transakcijski pristup čak i u sukobima.
3. Kina kao glavni suparnik
Trump je Kinu identificirao kao primarnu prijetnju američkoj ekonomskoj i vojnoj dominaciji. Tijekom prvog mandata, pokrenuo je trgovinski rat, uvođenjem carina na kinesku robu vrijednu stotine milijardi dolara. Ovaj pristup nastavlja se i u drugom mandatu, s naglaskom na smanjenje ovisnosti o kineskim lancima opskrbe i jačanje američke industrije. Trumpov izbor Marca Rubija za državnog tajnika, poznatog po oštrom stavu prema Pekingu, signalizira da će Kina ostati u fokusu.
4. Realpolitika bez moralnog narativa
Za razliku od prethodnih administracija koje su često koristile moralne argumente (npr. širenje demokracije), Trumpova vanjska politika vođena je isključivo interesima. Primjerice:
Sirija i Bliski istok: Trump se protivio intervencionizmu, povukavši podršku pobunjenicima protiv Asada i fokusirajući se na borbu protiv ISIS-a uz savezništvo s Rusijom.
Latinska Amerika: Njegova politika prema regiji, posebice migracijama iz Meksika i Srednje Amerike, bila je stroga, s naglaskom na “zidu” i politici nulte tolerancije, što je nastavljeno i u drugom mandatu s planovima za masovne deportacije.
5. Nepredvidivost kao strategija
Trumpova nepredvidivost – od tvitova u prvom mandatu do izjava o teritorijalnom širenju (npr. kupnja Grenlanda ili pripajanje Kanade) u drugom – često se tumači kao namjerna strategija za destabilizaciju protivnika i saveznika. Ovo je izazvalo strah u Europi, gdje se priprema za “buldožersku” politiku, ali i zbunjenost u Kijevu oko američke podrške Ukrajini.
6. Utjecaj na saveznike i globalni poredak
Europa: Trumpov pritisak na EU i NATO izaziva pomiješane reakcije – od straha od oslabljenog savezništva do poziva na veću europsku autonomiju.
Azija: Skepticizam prema američkim obvezama u regiji (npr. prema Tajvanu) tjera saveznike poput Japana i Južne Koreje da preispitaju svoje strategije.
Rusija: Trumpov blagi stav prema Moskvi, posebice u kontekstu Ukrajine, kontrastira s oštrim sankcijama iz prvog mandata, ostavljajući prostor za spekulacije o mogućem zbližavanju radi izolacije Kine.
Zaključak
Trumpova vanjska politika kombinira izolacionizam s agresivnim nacionalizmom, gdje se globalni angažman podređuje trenutnim američkim interesima. Njegov pristup donio je određene uspjehe (npr. Abrahamovi sporazumi), ali i narušio povjerenje saveznika te destabilizirao multilateralne institucije. U drugom mandatu, s obzirom na trenutne pokazatelje (mart 2025.), čini se da će Trump nastaviti s istim receptom: transakcijskim dogovorima, fokusom na Kinu i nepredvidivim potezima koji drže svijet u neizvjesnosti. Ipak, dugoročne posljedice – poput potencijalnog slabljenja NATO-a ili porasta kineskog utjecaja – tek će se pokazati.
vanjska vanjska
Ekskluzivno PISjournal
