PISjournal – 3000 godina razne su se vojske borile u stjenovitim prevojima tjesnaca i utaborile se u njegovim dolinama. Još uvijek možete vidjeti ambleme različitih vojski – britanske i indijske uz cestu. Tvrđave koje su oni sagradili s ciljem nadziranja i koje se i danas čuvaju s ovim karakteristikama nadnose svoju sjenu. U dalekoj prošlosti vješti paštunski strijelci su iz kremenih pušaka sa strmih litica ispaljivali hice na vojnike koji su prelazili cestu.
Danas kamioni sa afganistanskim poljoprivrednim proizvodima jedva prolaze cestom. Osim toga, na kamione se okače ljudi – mladići kako bi došli do svoje destinacije. Uz krajeve ceste, pješače premoreni i pogeti starci koji na plećima nose kutije pune švercovane robe.
„Atmosfera panike i hitnosti”
Na kraju Hajberskog tjesnaca nalazi se Torkham, najprometniji granični prelaz između Afganistana i Pakistana. Pakistanske vlasti potpuno su ga renovirale prije nekoliko godina. Sada je proces prelaska granice postao uredniji nego prije, ali zbog napora ljudi da pobjegnu od Talibana, novih upravljača Afganistana, ozračje straha i tjeskobe zasjenilo je ovaj prelaz. Možete ih vidjeti iz Pakistana kako se na velikoj dnevnoj vrućini okupljaju oko bedema i vitlaju svojim dokumentima u zraku ne bi li im dopustili da prijeđu granicu. Uglavnom granicu skupa sa porodicom mogu prijeći oni koji su zbog zdravstvenih problema dobili dozvolu da napuste Afganistan.
Red je pun invalidskih kolica i kofera i polahko prolazi kroz razne kontrolne tačke.
Na cesti, gdje se nalazi granična linija, dva pakistanska vojnika stoje ispred talibanskih muškaraca odjevenih u privremene uniforme.
No, jasno je da vlada zategnutost. Mnogi Afganistanci krive Pakistan za uspjeh Talibana. Oni vjeruju da iza te grupe stoje pakistanski novac i propaganda, posebno njezina vojna obavještajna služba. Ali, zapravo, otkako je Imran Khan 2018. godine postao premijer Pakistana, odnosi s Talibanima su zahladnili, a utjecaj zemlje na Talibane znatno se smanjio.
Moć Kine
Za većinu vlada odnos s Talibanima je posebno zabrinjavajući. Ova skupina ima veze sa Saudijskom Arabijom i nekim zaljevskim zemljama, ali nije bliska.
Zemlja koja ima najbliskije relacije sa Talibanima je Kina i pri tome ne pokazuje nikakve znake srama. Čini se da će napori velikog dijela običnih ljudi Afganistana da pobjegnu iz zemlje definitivno dovesti do ekonomskog kolapsa, što se dogodilo u prethodnom razdoblju vladavine Talibana. Stoga će kineska ekonomska podrška biti neophodna za održavanje Afganistana, a to će uveliko povećati uticaj Pekinga na politiku Talibana.
Istovremeno će, bez sumnje, Talibani šutjeti o teškim pitanjima poput položaja muslimana i Ujgura u Kini.
Uspon Talibana je bio tragičan događaj za Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku i druge zemlje koje su pomagale Afganistanu u posljednjih 20 godina. Indija je također skliznula sa kolosjeka. Ova zemlja je u Afganistan ubrizgala velike svote novca, znanja i vještina te je imala značajan uticaj u vladama Hamida Karzaija i Ashrafa Ghanija. Indija je za oba predsjednika bila vaga za uravnoteženje Pakistana. No o tome više nema ni govora.
Ranija vlada Talibana je bila omražena u cijelom svijetu. Ekonomska situacija je postala toliko loša da 2001. god., nije bilo novca ni za kupovinu goriva. Na ulicama gotovo da nije bilo vozila. Većina ljudi nije bila u stanju kupiti generatore a i struje je redovno nestajalo. Ulice su postajale mračne i utihnule po zalasku sunca, a i tokom dana ljudi su većinom, koliko je to bilo moguće, ostajali kod kuće kako se ne bi susretali sa Talibanima.
Da li će se ponovo dogoditi isto?
Ono što je različito jeste Kina. Ako Pekingu ekonomski i politički dobici iz ovog odnosa budu dovoljni, Kina će zadržati talibanski čamac na površini, u protivnom će Talibani ostati usamljeni.
