Pored političke dimenzije, trenutna kriza u Bugarskoj ima i socijalnu / ekonomsku dimenziju, kao i elemente recesije, finansijske nestabilnosti, visokog nivoa kriminala i korupcije, krize političkog predstavljanja i postojećeg političkog sistema, institucionalne neefikasnosti zbog zauzimanje nacionalnih institucija od strane vladajućeg režima.
Svake godine Svjetski projekt pravde [2 ] (WJP) objavljuje Indeks vladavine prava , koji je prepoznat kao vodeći svjetski izvor pouzdanih, neovisnih podataka o vladavini zakona i kategorizira države s obzirom na djelotvornost vladavine zakona.
Države s jakim i neovisnim pravosuđem postižu visoke rezultate, dok se za razliku od njih države s korumpiranim sudijama nalaze na niskom spisku. Rejting Bugarske, zemlje članice EU i NATO-a, s obzirom na nedavno objavljeni indeks za 2020. godinu zabrinjava. Naime, od 128 zemalja Bugarska je zauzela 53. mjesto u pogledu vladavine zakona, 91. u pogledu ograničenja vladinih ovlasti; 71. po pitanju korupcije i 61. po pitanju nepristrasnog krivičnopravnog sistema.
Iako je najsiromašnija zemlja članica EU, Bugarska je na vrhu liste troškova za odbranu. U periodu od 2018. do 2019. Bugarska je povećala svoja izdvajanja za odbranu za 127%.
U osnovi, još 2007. Bugarska je nezasluženo postala članica EU, a 2004. članica NATO-a, zahvaljujući intervenciji i pritisku SAD-a na EU. Međutim, bugarske političke strukture nikada nisu ozbiljno razumjele ili prihvatile članstvo u EU i NATO-u, već su odmah krenule u „ pljačku “ fondova EU, koji su već bili namijenjeni Bugarskoj. Već prisutna političko-mafijaška struktura u Bugarskoj je „ nadograđena “ „ pljačkom “ fondova EU, što je dovelo do stvaranja takozvane „ bugarske EU mafije. ” EU nije obraćala dovoljnu pažnju i kontrolu (zloupotrebe) fondova EU u Bugarskoj, baš kao što je u prošlosti decenijama omogućavala Grčkoj da „ pljačka “ EU i šalje „ doktorske “ izveštaje u Brisel. Pandemija izazvana virusom Covid-19 dodatno je zakomplicirala postojeću krizu i razotkrila sve anomalije trenutne vlade, jer vlada funkcionira kao režim i nije bila spremna ozbiljno se pozabaviti sofisticiranim prijetnjama poput pandemije Covid-19 .
(Ab) upotreba Borissovog prijateljstva s Angelom Merkel
U Bugarskoj bi se redovni parlamentarni izbori trebali održati u martu 2021. Na izborima će biti izabrano 240 predstavnika / poslanika Narodne skupštine prema proporcionalnom sistemu sa zatvorenim listama. Postoji ukupno 31 izborna jedinica u kojoj se bira 4 do 16 predstavnika / zamjenika, ovisno o veličini odnosne izborne jedinice. U prošlosti su izbori u Bugarskoj bili obilježeni ozbiljnim naznakama manipulacija biračkim spiskom, izborne prevare, masovne kupovine glasova, iznuđivanja glasova od zaposlenih u (javnim) kompanijama i javnoj upravi, izmjenama protokola glasanja, proglašavanjem nevažećih glasačkih listića, itd. Najpoznatiji primer izborne prevare koja je „ licencirana “ u Bugarskoj je takozvani „ bugarski voz “.
Samit u Sofiji 2020. – Posljednja šansa da se zaustavi bugarski imperijalizam
Bugarska nije bila spremna odgovoriti na pandemiju Covid-19 . Naime, pandemija je dodatno razotkrila karakter režima koji nije bio spreman suočiti se ili odgovoriti na sofisticirane prijetnje poput pandemije Covid-19 .
U takvim okolnostima bugarske vlasti odlučile su početi izvoziti svoje brojne unutrašnje / političke probleme u susjednu Sjevernu Makedoniju, uprkos Ugovoru o dobrosusjedstvu i strateškom partnerstvu koji su dvije države potpisale 2017. Bugarska je nedavno članovima EU podijelila memorandum zvanično naslovljen „ Memorandum kojim se objašnjava odnos između Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije u procesu proširenja, pristupanja i stabilizacije “ u kojem je zatražio od EU da ugovor o dobrosusedstvu uključi u pregovarački okvir sa sjevernom Makedonijom. Bugarska takođe osporava makedonski jezik i nacionalni identitet.
Bugarska je kao razloge svog zahtjeva navela istorijska i identitetska pitanja koja dovode u pitanje makedonsku državu, Makedonce kao narod i makedonski jezik. Nadalje, Bugarska je također prijetila da će iskoristiti pravo veta na odluku o početku pregovora između Sjeverne Makedonije i EU, odnosno sprečiti organizaciju prve međuvladine konferencije EU-sjeverna Makedonija, koja je planirana za decembar 2020.
Analitičari smatraju da EU, prvenstveno Njemačka, odnosno kancelarka Angela Merkel, koja trenutno predsjedava Vijećem EU, i Sjedinjene Države moraju zaustaviti bugarski pristup „ iznošenja”Sjeverna Makedonija i Makedonci, kao narod sa svojim makedonskim identitetom i jezikom, jer bi svaka eskalacija tenzija mogla dovesti do sukoba i generirati nove krize, koje nikome na Balkanu ili u EU nisu potrebne, osim politikama i političarima koji vjeruju da kroz konfrontacije i stvaranje kriza mogu ostati ili doći na vlast.
U takvim okolnostima, u relativno uspješnoj inicijativi za zapadni Balkan, samit će se održati u Sofiji 10. novembra 2020. Njim će predsjedavati Bugarska i sjeverna Makedonija. Samit je posljednja šansa da se zaustavi bugarski imperijalizam prema sjevernoj Makedoniji.
Već deset godina bugarski premijer Boyko Borissov predstavlja simbol autoritarnog modela upravljanja državom, što je prepreka prosperitetu države Bugarske. Boyko Borissov pokušao je odgoditi rješavanje političke krize do američkih predsjedničkih izbora. Naime, nadao se da će američki predsjednik Donald Trump osvojiti još jedan predsjednički mandat i da će se geopolitika okrenuti u njegovu korist. Borisovljeve nade će vjerovatno biti srušene. To bi dovelo do kraja ere Bojka Borisova i revolucionarnih političkih promena u zemlji.
Analitičari vjeruju da je, uprkos činjenici da je Bugarska punopravna članica EU i NATO-a, postala „ zemlja slučaja “, koja već predstavlja „ socijalnu bombu”I unutarnji problem EU, a u budućnosti bi mogao predstavljati još veći problem za svoje susjede i EU u cjelini. Na Kosovu već dve decenije Bugarska dodeljuje državljanstva i izdaje putne isprave građanima Kosova koji su navodno bugarskog porekla. Zabrinjavajuće je podatak da Bugarska priprema sličan model za Srbiju, tako da bi u budućnosti mogao onemogućiti to što je uslov za put Srbije ka EU otvaranjem nekih novih pitanja i tema. Zbog toga bi zaustavljanje akcija / opstrukcija Bugarske na samitu u Sofiji spriječilo moguće buduće opstrukcije drugih zemalja prema zemljama kandidatima za članstvo u EU, imajući u vidu da već postoje naznake da bi Hrvatska „ zakompliciralaPut Srbije ka EU. 2007. Bugarska je postala članicom EU samo zahvaljujući postignutom kompromisu i intervenciji SAD-a. I dalje je ispod standarda koje je postavila EU i nalazi se na dnu liste zemalja EU u pogledu (ne) uspješnosti. EU mora pronaći modus za ubrzanu integraciju zemalja zapadnog Balkana u članstvo EU. Iako je do sada naglasak bio na individualnoj integraciji zemalja u članstvo EU, u regiji su se ponovo stvorili uslovi za razmatranje mogućnosti integracije zemalja zapadnog Balkana u članstvo kao paket, baš kao što je EU skupila 10 novih države članice 2004. godine
Bugarsko osporavanje makedonskog identiteta, etničke pripadnosti i jezika
Trenutne bugarske vlasti žele da ” potvrde ” identitet Makedonaca i makedonskog jezika. U tom kontekstu, oni promoviraju nevjerodostojne podatke da Makedonci imaju bugarske korijene i podrazumijevaju da Republika Makedonija mora dati službenu izjavu da makedonski jezik i identitet imaju bugarske korijene. Nezamislivo je da u 21. veku država Bugarska, kao punopravna članica EU i NATO-a, osporava identitet i jezik svog susednog naroda – Makedonaca.
Srbi i Crnogorci, kao dva pretežno pravoslavna naroda koji su etnički mnogo sličniji u pogledu identiteta i jezika od Bugara i Makedonaca, međusobno ne osporavaju etničku pripadnost, nacionalni identitet i jezik.
Analitičari smatraju da Bugarska ne može i ne smije biti takozvani centar za potvrđivanje identiteta Makedonaca i makedonskog jezika. Podsjećaju na reference na Makedonce kao biblijski narod ( 2 Mkb 8,20 ; 2 Kor 9,2 ; 2 Kor 9,4 ), i sugeriraju da bi se moglo postaviti upravo suprotno pitanje. Konkretno, da li Bugari imaju makedonske korijene, to jest ako su Makedonci Bugari, zašto Bugari ne bi mogli biti Makedonci?
Analitičari takođe vjeruju da je zahtjev Bugarske da se Republika Sjeverna Makedonija odrekne postojanja etničkih Makedonaca koji žive u Bugarskoj „ vrh ledenog brega, “Jer Bugarska skriva da vrši snažan pritisak na etničke Makedonce koji žive u Bugarskoj da se izjasne kao Bugari. Naime, procjenjuje se da je broj etničkih Makedonaca koji žive u Bugarskoj oko 10% ukupne populacije Bugarske. Tokom nekoliko decenija Bugarska je stekla iskustvo u prikrivanju ličnosti etničkih manjina, posebno u pogledu broja Turaka koji žive u Bugarskoj i njihove prisilne asimilacije promenom identiteta, odnosno imena i prezimena, i snažnog pritiska na njih da se izjasne kao etnički Bugari. Nacionalne i međunarodne organizacije posjeduju brojne dokaze o kršenju ljudskih prava u Bugarskoj. Bugarskim Turcima su oduzeta prava politikom prisilne asimilacije i masovnim progonstvom 1980-ih,Todor Živkov . Na primjer, samo u periodu od juna do septembra 1989. godine oko 340 000 etničkih Turaka emigriralo je iz Bugarske u Tursku. Ovo je bilo etničko čišćenje, a ne dobrovoljno iseljavanje, kako se tada govorilo.
Bugarski i makedonski jezik su dva različita jezika za koja komunikacija na više jezika zahtijeva tumačenje / prevođenje, za razliku od, na primjer, slučaja srpskog i hrvatskog jezika za koje komunikacija na više jezika nije potrebno tumačenje / prijevod. Svi navedeni jezici pripadaju indoevropskoj porodici jezika. Stoga ne bi bilo iznenađenje da se i Bugarski upusti u proces „ certifikacije “ indoevropskih jezika?
Prema analitičarima, ako Bugarska zaista vjeruje da pripada i posvećena je EU, da kroz članstvo u EU njeguje svoje vrijednosti, onda bi trebala raditi na afirmaciji Makedonaca koji žive u Bugarskoj, koji prema procjenama čine 10% ukupnog broja stanovništvo Bugarske i makedonski jezik jer bi bogatstvo raznolikosti otvorilo novu evropsku perspektivu Bugarima i Makedoncima, kao i ostalim etničkim zajednicama koje žive u te dvije zemlje. Sve ostalo otvara pitanje šta Bugarska radi u EU, Vijeću Evrope (CoE) i drugim međunarodnim organizacijama koje zagovaraju i kodificiraju prava etničkih manjina kao jedan od stubova i temeljnih vrijednosti modernih društava. Bugarska je postala članicom EU 2007. godine samo zahvaljujući kompromisu i još uvijek je u skladu sa EU standardima.