Odgovor na kineske mjere i neprijateljstvo prema Americi treba biti asimetričan i šokantan eda bi mogao temeljem principa iznenađenja polučiti najsnažniji utjecaj na komunističku partiju. Ukoliko američke sankcije prema Kini budu simetrične Peking će imati dovoljno vremena da se prilagodi i da prevlada sankcije.
Sajt američkog Kongresa objavio je članak o mogućim američkim opcijama suprotstavljanja Kini. U članku se, između ostalog kaže: Naredni američki predsjednik, ko god bio izabran od dva moguća kandidata, da li Donald Trump ili Joe Biden, bit će suočen sa najvećom prijetnjom koju će po Ameriku izazvati kineska komunistička partija. U tom smislu Washington može zauzeti četiri strategije prema Kini.
Prva strategija: Povratak Amerike sveobuhvatnoj saradnji sa svojim partnerima protiv Kine i nastavku politike ‘zauzdavanja Pekinga’, kakav kurs su slijedili raniji predsjednici i iz redova demokrata, i iz redova republikanaca.
Druga strategija: Direktno i vojnim putem uništiti kineske nezakonito uspostavljene baze u Južnom kineskom moru i tako pomoći Filipinima da povrate neka svokja ostrva; ukoliko bude potrebno dati vojni odgovor Pekingu zbog kršenja zakonā i prisvajanja obalne teritorije drugih zemalja, te zračnog prostora i cjelovitosti Japana i Tajvana.
Treća strategija: Nastavak dosadašnje strategije Trumpove vlade koja se temelji na zauzdavanju djelovanja i najoštrijoj mogućoj reakciji na kineska kršenja u sferi trgovine, ljudskih prava, slobodne plovidbe Tajvana u odnosu na ranije američke vlade.
Četvrta strategija: Sprovođenje informacijskih i finansijskih programa slabljenja komunističke vlade Kine što na koncu može rezultirati miroljubivom promjenom kineskog režima i uspostavom jedne demokratske vlade čime bi regioni poput Hong Konga, Tajvana, Tibeta i Mongolije mogli steći nezavisnost.
Naravno, sve ove opcije u sebe uključuju rizik direktnog vojnog sučeljavanja sa Kinom. Naravno primjena prve strategije je najvjerovatnija opcija i moguće je da ona dovede do ideološkog i etičkog poraza Zapada prema Kini kao u strategiji “pobjede bez rata” o kojoj je pisao kineski mislilac Sun Tzu, a ova metoda je primjenjiva u vidu ratnih tehnika, plasiranja lažnih informacija posredstvom komunističke partije Kine. Uprkos tome, veliki broj kritičara rascjepkane politike Trumpove administracije prema Kini predlažu povratak upravo ovoj politici ranijih administracija s tim da ide ukorak sa realnim stajalištima.
Ovo stajalište su u svom radu iznijeli Michael Green i Eivan Modirous koji su u administracijama Georga W Busha i Baracka Obame obnašali dužnost organiziranja okruglih stolova za Aziju. U članku se izražava žaljenje prema Hong Kongu kao i pesimizam da će Zapad reagirati na ovo: Novi kineski zakon predstavlja duboku tragediju za narod Hong Konga, a Međunarodna zajednica ne čini ništa da zaustavi primjenu ovog zakona. Trumpova administracija je predložila da pojača pritisak na vladu Hong Konga. Ali primjena ovakve politike može više od samog Pekinga dovesti u opasnost ekonomiju Hong Konga što bi na koncu značilo da ova regija dođe pod kinesku zastavu. Ovakav argument reflektira upravo onu pogrešnu percepciju koja je tokom četiri posljednje decenije paralizirala američku administraciju. Onda kada se na koncu prihvati čak i neprihvatljivo ponašanje Kina se podstiče da pogazi ograničenja. U ovom članku se navodi da bi se situacija sa Hong Kongom u prvom redu i na najbrži način reflektirala na Tajvan: “Ukoliko američka administracija ne pokaže dovoljno spremnosti za suprotstavljanje kineskoj prijetnji, moguće je da kineski lideri dođu do zaključka kako bi rizik i troškovi narednih vojnih koraka prema Tajvanu bili podnošljivi.”
Ali dok ova dva autora ističu neophodnost suprotstavljanja kineskoj eskalirajućoj politici iredentizma, ipak se izbjegava ukazati na odgovor koji je nužan u ovakvim prilikama: “Ciljane sankcije ne mogu proći bez troškova kada se radi o relacijama Washingtona i Pekinga ili naroda Hong Konga. Ali SAD mogu umanjiti štete prouzročene ovakvim koracima sprovođenjem sankcija koje bi se uvećavale a u koordinaciji sa drugim velesilama.” Ali u relacijama Kine i Amerike ne radi se o uzajamnim štetama već o sekundarnim sankcijama. Dinamika kineske politike koja se nastavlja tokom četiri protekle decenije ni u kojem slučaju nije prihvatljiva za Trumpovu administraciju. Uz to ograničavanje uzajamnih šteta u Hong Kongu također može izazvati ograničavanje direktnih šteta prioritetnih ciljeva: Dužnosnici Kine i Hong Konga koji nastoje ugušiti zahtjeve građana Hong Konga za američkom pomoći.
Odugovlačenjem sa opsežnim i potpunim sankcijama Pekingu se daje dovoljno vremena da se prilagodi situaciji i da ukloni sankcije. Primjena ovih sankcija u simetričnoj formi bi značila da će nicijativa djelovanja biti u rukama Pekinga koji bi u tom slučaju mogao odlučivati do koje mjere će trpjeti pritisak zarad ostvarenja svojih ciljeva. Jedan asimetrični odgovor bi ostavio većega traga i izazvao bi veći šok. Tehnika je to koju je Trumpova administracija upotrijebila u trgovinskom ratu sa Kinom.
Naravno veoma je pohvalna saradnja sa partnerima i saveznicima ali samo onda ukoliko ne vodi ka političkoj pasivnosti usljed odsustva zajedničke motivacije za izvrgavanjem Kine pritiscima, kao što je to bilo ranije između Amerike i zemalja jugoistočne Azije i Međunarodne zajednice.
Naravno da primjena sankcija protiv Kine za washington ne može proći bez troškova, ali su ovi troškovi mnogo manji nego u slučaju vojnog sučeljavanja što se može odraziti na dvije ostale strategije u odnosima dvije zemlje.
Premda je sadašnja strategija Trumpove administracije ‘zauzdavanja Kine’ naišla na ljutnju Pekinga, ali za buduću administraciju – bila ona Trumpova ili Bidenova – bolje je da primjeni strategiju miroljubive promjene Kine koju je Nixon nazvao ‘promjena Kine’.
Ova politika će predstavljati otvorenu kampanju s ciljem slabljenja kineskog komunističkog režima isto onako kako ovaj režim, i tajno i javno, nastoji oslabiti svjetske demokracije. Sprovođenje ove kampanje bi bilo i na finansijskoj i na političkoj ravni: primjena novih sankcija protiv Pekinga usljed nemogućnosti Kine da sprovede prvu fazu trgovinskog sporazuma; primjena potpunih sankcija vezano za ljudska prava zbog kineskih koraka u Hong Kongu, Tibetu i regijama s muslimanskim stanovništvom. Sekundarne sankcije usmjerene na kineske trgovinske partnere te uklanjanje svih kineskih kompanija sa američke berze. Autor ovoga rada smatra kako će se ovim koracima umanjiti kapacitet kineske vlade u jačanju pritiska nad vlastitim narodom a doprinjet će i smanjenju međunarodnog neprijateljstva. Uz to, ova kampanja bi obuhvatala i medijski rat koji bi vodili američki mediji s ciljem prezentiranja istine kineskom narodu o dužnosnicima komunističke partije Kine.
