PISjournalUoči posjete američkog predsjednika Joea Bidena Saudijskoj Arabiji i sastanka na kojem se očekuje da će se sastati sa članovima  Zaljevskog vijeća za saradnju, uključujući i Egipat, Irak i Jordan, regionalne diplomatske posjete i tajne sastanci od Perzijskog zaljeva do Roga Afrike ukazuju na pripreme za razvoj događaja koji će uslijediti nakon posjete.

Regionalna turneja saudijskog princa Mohammeda bin Salmana po Jordanu, Egiptu i Turskoj, otkrivanje tajnih razgovora između bin Salmana i izraelskih sigurnosnih i obavještajnih službenika proteklih dana, iznenadna posjeta jordanskog kralja Abdulaha II UAE, važna posjeta izraelskog savjetnika za sigurnost Jordanu nakon što su  mjesecima odnosi između dvije strane zbog pojačane izraelske agresije na svetu džamiju Al-Aqsa bili narušeni, posjeta katarskog emira šeika Tamima bin Hamada Egiptu po prvi put od početka katarske krize 2017. godine, i sastanak prošle sedmice u Šarm el Šeiku u Egiptu uz prisustvo bahreinskih i jordanskih kraljeva, kao i otkrića web stranice SaudiLeaks o više od pet tajnih sastanaka zvaničnika Saudijske Arabije sa drugima akterima, ukazuju da se arapski lideri pripremaju za novu eru nakon Bidenove posjete.

Američki mediji, pozivajući se na američke zvaničnike, odavno govore o normalizaciji odnosa i energiji kao o glavnim temama Bidenove regionalne posjete, međutim američki ambasador pri izraelskom režimu Thomas Nides za izraelski list Hayom rekao je da guranje američkih regionalnih saveznika u stvaranje “regionalnog sigurnosnog okvira” tokom Bidenove posjete, kao i nedavne izjave jordanskog kralja o potrebi za formiranjem “bliskoistočnog NATO-a” izražavaju veze između ovih diplomatskih posjeta i stvaranja arapsko-izraelske koalicije protiv Osovine otpora što je regionalni savez predvođen Iranom i koji uključuje Siriju, Irak, Libanon, Jemen i Palestinu.

Izrael, SAD i nekoliko država Perzijskog zaljeva izradile su dokument za uspostavljanje “regionalnog strateškog saveza” u regionu tri godine prije sporazuma o normalizaciji 2020., a sada se čini da su napori da se formira takva koalicija u toku, izvještava zvanična izraelska televizijska mreža Kan.

Evo ključnih ciljeva koalicije:

  1. Stvaranje osnova za čuvanje interesa SAD-a u Perzijskom zaljevu kroz prenošenje američkih sigurnosnih i vojnih obaveza na saveznike jer Washington smatra da je njegovo povlačenje iz regije neizbježno.
  2. Suprotstavljanje rastućoj moći Osovine otpora i stvaranje sigurnosne brane za izraelski režim uz arapsku podršku.
  3. Normalizacija nelegitimnog postojanja Izraela davanjem prostora Tel Avivu za slobodno djelovanje.
  4. Udovoljavanje zahtjevima Izraelaca a posebno Saudijaca jer Washingtonu je Rijad potreban zbog nafte.

S druge strane, Izraelci, koji se posljednjih nekoliko godina bore protiv Otpora od Gaze do Sirije i Libanona,vidjeli su da je njihov položaj klimaviji nego prije zbog efikasne strateške saradnje ogranaka Otpora, i mogu se nadati da će dio svojih sigurnosnih problema i vojnih troškova podijeliti s Arapima, upravljati svojim domaćim i vanjskim krizama stvaranjem političkog, ekonomskog i geopolitičkog prozora, pa čak i zadati udarce iranskim interesima sa tla arapskih zemalja.

Međutim, diktirana koalicija s izraelskim režimom pod arapskim NATO-om ili bilo kojim drugim imenom ne bi uspjela spasiti arapske sigurnosne interese jer bi bila uglavnom heterogena i nepraktična. Neuspješno vojno i obavještajno partnerstvo Saudijaca i Izraelaca u ratu u Jemenu nije moglo spasiti koaliciju predvođenu Saudijskom Arabijom od poraza.Tako neće moći ni nova koalicija.

Dalje, formiranje mehanizama kolektivne bezbjednosti i sigurnosna konvergencija zahtijeva visok nivo koherentnosti i razumijevanja među konstitutivnim članicama o sigurnosnim prijetnjama i načinima suočavanja s njima. U stvari, ulazak zemalja u sporazum o odbrani je posljednji korak ka sigurnosnoj konvergenciji. Odnosno, zemlje su možda definisale nivo bezbjednosnih i vojnih odnosa među sobom, ali ulazak u ugovor o odbrani znači da sve članice ugovora imaju zajedničku definiciju prijetnje i vrstu prijetnje sa kojom se mogu suočiti.Ali trenutno nema punog razumijevanja među državama članicama Vijeća za saradnju o normalizaciji odnosa s Tel Avivom i izraelskim akcijama u Siriji, Libanonu i Palestini te o nuklearnom pitanju Irana.

Također, ova koalicija nosi ogromne rizike za Bliski istok, a posebno za sigurnost Perzijskog zaljeva, uglavnom zbog tinjajuće iransko-izraelske konfrontacije. Izvjesno je da bi manje regionalne države i regionalna sigurnost bile u opasnosti da postanu žrtve ovog američko-izraelsko-saudijskog ratnog huškanja.

Neuspješno iskustvo NATO-a u Iraku i Afganistanu i opasnosti koje je zapadna alijansa donijela Ukrajini i evropskim zemljama kao rezultat američkog vodstva nad vojnim blokom daju nam lekciju: Slična sudbina pada u ponor nesigurnosti, oružanih i teritorijalnih kriza čeka arapske zemlje koje prihvate recept Bijele kuće za rješavanje svojih vanjskih problema.

Ekskluzivno PISjournal

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime