PISjournal – Jedan od najvažnijih pojmova koji je u posljednje tri decenije zauzeo centralno mjesto u misli šehida ajatolaha Sejjida Alija Hameneija jeste pojam „Nova islamska civilizacija“.
Ovaj pojam može se smatrati centralnom okosnicom njegovog intelektualnog sistema u oblasti strateških, kulturnih i društvenih pitanja. Ako se Islamska revolucija posmatra kao početna tačka jedne historijske preobrazbe, onda Nova islamska civilizacija predstavlja krajnji horizont i konačni cilj tog procesa. Stoga, razumijevanje misli ajatolaha Hameneija nije moguće bez shvatanja pozicije ove ideje.
Civilizacija se, u svom općem značenju, odnosi na skup materijalnih i duhovnih postignuća jednog društva koja su se oblikovala tokom vremena i koja uređuju način života, vrijednosni sistem, znanje, umjetnost, politiku, ekonomiju i društvene odnose tog društva. Svaka civilizacija počiva na određenom svjetonazoru i shvatanju čovjeka, svijeta i krajnje svrhe života.
Iz ove perspektive, civilizacija nije samo skup instrumenata i tehnologija, nego je prije svega odraz jednog intelektualnog i vrijednosnog sistema. Kur’an Časni također ne vrednuje civilizacije isključivo prema njihovoj materijalnoj razvijenosti, nego njihovu sudbinu povezuje s njihovim vrijednosnim i moralnim sistemom: A te gradove smo uništili kada su nasilje činili. (Kurā’n, El-Kehf, 59).
Šehid imam Hamenei, u svojoj analizi stanja savremenog svijeta, smatra da se savremena zapadna civilizacija, uprkos svojim izuzetnim naučnim i tehnološkim dostignućima, suočava s ozbiljnim krizama u oblasti duhovnosti, pravde, morala i ljudskog dostojanstva. Širenje krajnjeg individualizma, urušavanje temelja porodice, produbljivanje društvenih i klasnih nejednakosti, savremeni kolonijalizam, rasprostranjeni ratovi i krize identiteta samo su neki od pokazatelja koji, prema njegovom mišljenju, otkrivaju ograničenja zapadnog civilizacijskog modela.
Zbog toga čovječanstvu, prema njegovom mišljenju, treba novi civilizacijski model koji će biti sposoban uspostaviti ravnotežu između materijalnog napretka i duhovnog usavršavanja.
Naravno, kritika ajatolaha Hameneija upućena zapadnoj civilizaciji ne znači apsolutno odbacivanje njenih dostignuća. On je više puta naglasio da zapadna civilizacija u oblasti nauke, tehnologije, društvene organizacije i pojedinih dostignuća čovječanstva posjeduje vrijedna postignuća kojima se treba koristiti. Međutim, osnovni problem, prema njegovom mišljenju, jeste taj što je zapadna civilizacija podbacila u odgovoru na čovjekove duhovne potrebe i u ostvarivanju sveobuhvatne pravde.
Prema mišljenju ajatolaha Hameneija, suštinski problem zapadne civilizacije jeste to što je nauku odvojila od morala, moć od duhovnosti, a slobodu od odgovornosti. Posljedica takvog pristupa jeste nastanak društava koja se, uprkos bogatstvu i tehnološkoj razvijenosti, suočavaju s dubokim duhovnim krizama, raspadom porodice, usamljenošću savremenog čovjeka i širenjem nepravde.
U tom kontekstu, on je više puta isticao da se islamska civilizacija budućnosti ne smije definirati samo kroz materijalno nadmetanje sa Zapadom, već treba biti sposobna ponuditi odgovore koje postojeća civilizacija nije uspjela dati. Prema riječima šehida ajatolaha Hameneija, ako islamsko društvo uspije povezati nauku s duhovnošću, moć s pravdom, a napredak s moralom, moći će svijetu ponuditi novi model ljudskog života.
U tom kontekstu razmatra se ideja Nove islamske civilizacije. Ta ideja ne znači ni puki povratak prošlosti niti oponašanje postojećih svjetskih modela, već predstavlja nastojanje da se iznova sagledaju potencijali islama u odgovoru na potrebe savremenog čovjeka. Prema ovom shvatanju, islam nije samo skup individualnih obreda ili propisa koji se odnose na ibadet, već posjeduje sposobnost da ponudi sveobuhvatan model individualnog i društvenog života.
Ovakva interpretacija proizilazi iz sveobuhvatnosti vjere, na što ukazuje i Kur’an Časni: Mi u Knjizi ništa nismo izostavili. (El-En’ām, 38.).
Jedna od važnih tačaka u misli šehida ajatolaha Hameneija jeste da se Nova islamska civilizacija ne smije poistovjećivati s historijskom civilizacijom muslimana. Islamska civilizacija u prvim stoljećima historije islama uspjela je ostvariti velika postignuća u različitim naučnim, filozofskim, kulturnim i političkim oblastima.
Međutim, Nova islamska civilizacija ne treba da bude puko ponavljanje ili reprodukcija tog historijskog iskustva. Današnje stanje svijeta postavlja pred muslimane nove uslove, potrebe i izazove, a odgovor na te izazove iziskuje inovaciju, idžtihad i korištenje svih naučnih i kulturnih kapaciteta današnjeg doba. Zapravo, kao što vjerozakonski pravnici govore o principu „kontinuiranog idžtihada“, islamska civilizacija također ima potrebu za stalnim obnavljanjem i preoblikovavanjem u ozračju nepromjenjivih principa i promjenjivih okolnosti.
Prema mišljenju šehida ajatolaha Hameneija, Nova islamska civilizacija ima dva osnovna dijela: „instrumentalni“ i „suštinski“ dio. Instrumentalni dio obuhvata nauku, tehnologiju, ekonomiju, političku moć, sigurnost i druge materijalne infrastrukture koje su neophodne za napredak društva. Međutim, suštinski dio civilizacije odnosi se na vrijednosti kao što su pravda, duhovnost, moral, odgovorna sloboda, ljudsko dostojanstvo, porodica i način života.
Važnost ovog razdvajanja ogleda se u tome što se poželjna islamska civilizacija ne definiše samo ekonomskim ili naučnim napretkom, već time da materijalni razvoj treba biti u službi duhovnog uzdizanja čovjeka. Ovakvo shvatanje ima korijen u kur’anskom naučavanju koje kaže: I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu. (El-Qasas, 77.).
Šehid ajatolah Hamenei, u objašnjavanju ova dva aspekta civilizacije, više puta je upozoravao da je greška mnogih društava u tome što civilizaciju traže samo u njenim vanjskim manifestacijama.
Prema njegovom shvatanju, naučni, industrijski i ekonomski napredak, iako su neophodni, ne čine samu suštinu civilizacije. On je u jednom od svojih govora naglasio da ono što čini stvarni identitet civilizacije jeste „način života“; to znači način na koji ljudi žive, karakteristiku porodičnih odnosa, kvalitet društvenih interakcija, odnos prema radu, potrošnji, etici i društvenoj odgovornosti.
Na osnovu toga, moguće je da jedno društvo ima najviši nivo tehnologije, ali da zbog moralne i duhovne krize ostane uskraćeno za postizanje poželjne civilizacije.
Kur’an Časni također podsjeća na ovu istinu da se istinski uspjeh ne svodi samo na materijalni razvoj: Uspjeće samo onaj ko je očisti (svoju dušu) (Eš-Šems, 9.).
Iz ove perspektive, islamska civilizacija je prije svega program za izgradnju čovjeka, a tek potom projekat izgradnje gradova.
U tom smislu, uloga čovjeka ima temeljno mjesto.
Nova islamska civilizacija je, prije nego politički ili ekonomski projekat, projekat izgradnje čovjeka. Društvo u kojem se odgajaju vjernici, svjesni, odgovorni, kreativni i pravdoljubivi, bit će sposobno da uspostavi i političke, ekonomske i kulturne strukture u skladu sa vlastitim vrijednostima.
Zbog toga se u govorima ajatolaha Hameneija akcenat stavlja na odgoj mladih generacija, jačanje vjerskog i nacionalnog identiteta, podizanje nivoa opće svijesti i razvoj naučnog napretka društva.
Ovaj stav korespondira s poznatom vjerovjesničkom predajom: „Poslan sam da upotpunim plemenite moralne vrline“. Prema ovoj predaji, krajnji cilj poslanstva Vjerovjesnika jeste izgradnja čovjeka, a islamska civilizacija se ne može realizirati bez odgoja i formiranja ispravnog i moralnog čovjeka.
Još jedna važna stvar jeste da ajatolah Hamenei Novu islamsku civilizaciju smatra nadnacionalnim projektom. Iako se Islamska Republika Iran predstavlja kao preteča ovog kretanja, potpuna realizacija te civilizacije zahtijeva učešće svih muslimanskih naroda, kao i primjenu pozitivnih dostignuća drugih naroda.
Prema ovom gledištu, islamska civilizacija budućnosti neće biti zatvorena i izolovana, već dinamična, dijaloški orjentirana civilizacija i otvorena za interakciju sa svijetom. To je civilizacija koja, uz očuvanje vlastitog identiteta, koristi i ljudsko znanje i iskustva drugih.
Ovakav pristup je u skladu s časnim ajetom: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. (El-Hudžurāt, 13.); i ajetom: I Mi smo htjeli da milošću obaspemo one koji su tlačeni na Zemlji, i da ih učinimo vođama i nasljednicima. (El-Qasas, 5.).
Na osnovu toga, Nova islamska civilizacija u misli ajatolaha Hameneija nije samo društvena ili politička teorija, već dio šireg historijskog i božanskog horizonta za budućnost čovječanstva.
Na osnovu toga, mnogi ključni pojmovi u mišljenju ajatolaha Hameneija — od pokreta za produkciju znanja i ekonomiju otpora, preko društvene pravde, islamskog jedinstva, otpora, islamskog načina života i kulturnog samopouzdanja — smatraju se dijelovima jedne šire cjeline.
Konačni cilj te cjeline jeste formiranje Nove civilizacije zasnovane na islamskim vrijednostima. Bez uvažavanja ove civilizacijske perspektive, razumijevanje mnogih njegovih stavova i strateških smjernica ostaje nepotpuno.
Iz ove perspektive, Novu islamsku civilizaciju moguće je posmatrati kao refleksiju kur’anskog obećanja: Allah obećava onima od vas koji vjeruju i čine dobra djela da će ih sigurno učiniti namjesnicima na Zemlji … (En-Nūr, 55.).
Nova islamska civilizacija u misli ajatolaha Hameneija može se razumjeti kao historijski pokušaj ostvarenja ove kur’anske perspektive u savremenom svijetu.
Ekskluzivno PISjournal
