PISjournal – Jedna od istaknutih odlika misli šehida ajatollaha Sejjida Alija Hameneija jeste predstavljanje jasne slike budućeg puta Islamske revolucije po etapama. Mnogi politički i društveni pokreti u svijetu, nakon što ostvare pobjedu, suočavaju se s krizom cilja, identiteta i usmjerenja.
Međutim, ono što privlači pažnju u njegovom intelektualnom sistemu jeste postojanje koherentne mape puta za nastavak kretanja Islamske revolucije i njeno transformisanje u civilizacijski tok. Prema ovom shvatanju, revolucija nije samo historijski događaj ograničen na 1979. godinu, već historijski islamski proces koji mora proći kroz različite etape kako bi dostigao svoj krajnji cilj – Novu islamsku civilizaciju. Ovakvo shvatanje ima svoje korijene u kur’anskoj tradiciji. Kur’an Časni također posmatra razvoj i kretanje društava kao dubok i postepen proces, te historijsku promjenu uslovljava unutrašnjom promjenom samih ljudi: „Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sam sebe.“ (Er-Ra’d, 11)
Na temelju ovog shvatanja, ajatollah Hamenei Islamsku revoluciju smatra početnom tačkom jedne civilizacijske preobrazbe, a ne njenim završetkom. U tom kontekstu govori o pet etapa, od kojih svaka predstavlja uvertiru za narednu. Te etape su: „Islamska revolucija“, „Islamski sistem“, „Islamska država“, „Islamsko društvo“ i „Islamska civilizacija“. Ovu podjelu moguće je smatrati jednim od najvažnijih teorijskih okvira za razumijevanje civilizacijskog pogleda ajatollaha Hameneija. Riječ je o okviru u kojem postoji logična i trajna povezanost između ideala Islamske revolucije i civilizacijske budućnosti islamskog svijeta.
Islamska revolucija – početak historijskog buđenja
Prva etapa je „Islamska revolucija“. Islamska revolucija iz 1979. godine predstavljala je početak velike preobrazbe u historiji Irana i islamskog svijeta. Ova revolucija srušila je politički poredak koji je bio zasnovan na zavisnosti, despotizmu i uvezenim modelima te je obnovila vjersku vlast u političkoj sferi. Međutim, iz perspektive šehida ajatollaha Hameneija, revolucija je bila tek početak puta, a ne njegov završetak. Revolucija je izmijenila dotadašnju društveno-političku strukturu, ali su njeni budući ideali zahtijevali prolazak kroz naredne etape.
Ova etapa može se usporediti s kur’anskom tradicijom suočavanja poslanikā s tagutom. Časni Kur’an cilj misije vjerovjesnika vidi u oslobađanju čovjeka od vlasti taguta i usmjeravanju prema robovanju Uzvišenom Allahu: „Mi smo svakom narodu poslali poslanika: ‘Allahu robujte, a taguta se klonite.’“ (En-Nahl, 36)
U tom smislu, Islamska revolucija može se razumijevati kao etapa odbacivanja dominacije taguta i početak povratka islamskom identitetu.
Islamski sistem – institucionalizacija vrijednosti
Druga etapa je „Islamski sistem“. Nakon pobjede islamske revolucije, donesen je ustav i formirane su nove političke institucije. U ovoj fazi, islamska načela i vrijednosti učvršćene su u okviru pravnih i političkih struktura. Drugim riječima, revolucija se pretvorila u politički sistem zasnovan na islamskim naučavanjima i volji naroda. Međutim, uspostavljanje Islamskog sistema ne znači i potpuno ostvarenje stvarnosti; jer strukture su uvijek nužne, ali same po sebi nisu dovoljne za uspostavljanje željenog društva. Časni Kur’an također govori o uspostavljanju vlasti istine i pravde: „One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih“. (El-Hadždž, 41)
Ovaj ajet pokazuje da je uspostavljanje vlasti samo uvod u ostvarenje božanskih vrijednosti u društvu, a ne njen krajnji cilj.
Islamska država – manifestacija vrijednosnih parametara u upravljanju
U ovom smislu, treća etapa, „Islamska država“, dobija poseban značaj. Pod pojmom Islamske države ne misli se isključivo na izvršnu vlast ili neki određeni kabinet, već na cjelokupan skup upravljačkih strukturā, politikā, planovā i izvršnih praksi jedne zemlje, koji moraju biti usklađeni s islamskim vrijednostima.
Ajatollah Hamenei je više puta naglašavao da između postojanja islamskog sistema i potpunog ostvarenja islamske države postoji razlika. Moguće je da su strukture islamske, ali da su prakse, načini upravljanja ili administrativna kultura još uvijek udaljeni od poželjnog nivoa kvaliteta. Stoga se u ovoj fazi kao ključni zahtjevi izdvajaju reforma upravljanja, borba protiv korupcije, širenje pravde i unapređenje efikasnosti.
Islamsko društvo – unutrašnja interiorizacija vrijednosti
Četvrta etapa je „Islamsko društvo“. Čak ako se i uspije uspostaviti islamska država, krajnji cilj još uvijek nije postignut. Islamsko društvo se formira onda kada se islamske vrijednosti manifestiraju u javnom ponašanju ljudi, društvenim odnosima, općoj kulturi, ekonomiji, obrazovanju, medijima i načinu života. U ovoj fazi islam nije prisutan samo u zakonima i institucijama, nego postaje dominantna kultura društva. Iz perspektive ajatollaha Hameneija, islamsko društvo je ono u kojem pravda, odgovornost, odnos prema potrošnji, moral, ljubav prema znanju, porodična orijentacija i ljudsko dostojanstvo postaju opće društvene vrijednosti.
Kur’an Časni o osobinama vjerničke zajednice kaže: „I međusobno se pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.“ (El-Ma’ida, 2)
Također, Plemeniti Poslanik kaže: „Vjernici su u svojoj međusobnoj ljubavi i milosti poput jednog tijela“. (Sahīh, Muslim)
Ova učenja pokazuju da je islamsko društvo, prije nego jedna politička struktura, prije svega kulturna i etička stvarnost.
Razlika između Islamske države i Islamskog društva – jedna od najsuptilnijih tačaka civilizacijske teorije
Jedna od najvažnijih i istovremeno najviše razmatranih ideja ajatollaha Hameneija jeste razlikovanje između „Islamske države“ i „Islamskog društva“. U mnogim političkim teorijama, uspostavljanje poželjne vlasti smatra se krajnjim ostvarenjem cilja. Međutim, u njegovom mišljenju, vlast je samo dio puta.
Iz perspektive ajatollaha Hameneija, moguće je da zakoni i strukture jedne zemlje budu islamski, ali da društveno ponašanje, kulturni obrasci i način života ljudi i dalje budu udaljeni od islamskih vrijednosti. U takvim okolnostima ne može se govoriti o potpunom ostvarenju islamskog društva. Islamsko društvo nastaje tek kada vrijednosti poput iskrenosti, pravde, povjerenja, odgovornosti, poštovanja prava drugih i duha saradnje postanu dio opće društvene kulture.
Kao potvrda može se navesti sljedeći ajet:
„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate“. (Ali Imrān, 110)
Ovaj ajet pokazuje da superiornost jednog društva ne leži samo u njegovoj političkoj strukturi, nego u aktivnoj prisutnosti etičkih i društvenih vrijednosti u svakodnevnom životu ljudi. Zbog toga je ajatollah Hamenei u više navrata naglašavao značaj načina života, porodice, opće kulture i društvenog odgoja, smatrajući ih temeljnim preduslovima za izgradnju civilizacije.
Islamska civilizacija – krajnji horizont razvoja
Dakle, sve ove etape predstavljaju uvod u petu i završnu etapu – „Islamsku civilizaciju“. Islamska civilizacija nastaje onda kada islamsko društvo ostvari uticaj i na globalnom planu te ponudi novi model ljudskog života. U toj fazi naučni, ekonomski, kulturni i moralni potencijali islamskog društva dostižu takav stepen razvoja da ono ne samo da uspješno odgovara na vlastite potrebe, nego postaje i izvor nadahnuća drugim narodima.
U tom smislu, islamska civilizacija ne predstavlja samo političku ili ekonomsku moć, već sveobuhvatan model ljudskog života koji je sposoban odgovoriti i na materijalne i na duhovne potrebe čovjeka. Ova perspektiva je u skladu s Božijim obećanjem iz Kur’ana Časnog: „Allah obećava onima među vama koji vjeruju i čine dobra djela da će ih sigurno učiniti namjesnicima na Zemlji…“ (En-Nūr, 55)
Ovo kur’ansko obećanje ukazuje na to da vjera i dobra djela vode ka uspostavi odgovorne i pravedne vlasti na Zemlji.
Filozofija etapnog pristupa Islamskoj revoluciji u mišljenju ajatollaha Hameneija
Jedno od važnih pitanja u vezi s modelom pet etapa Islamske revolucije ajatollaha Hameneija jeste zašto se Islamska revolucija definiše kroz početne etape i zašto ne govori o ostvarenju njenih ideala. Odgovor na ovo pitanje treba tražiti u njegovom historijskom i sociološkom pogledu. Prema mišljenju šehida ajatollaha Hameneija, društvene i civilizacijske promjene nikada se ne ostvaruju brzo niti u formi trenutnog i potpunog oblika. Baš kao što je formiranje islamske civilizacije u prvim stoljećima islama bilo rezultat generacija naučnog, kulturnog i političkog razvoja, i savremena Islamska civilizacija zahtijeva postepene, historijski utemeljene pretpostavke i procese. U objašnjenju ovog pristupa, ajatollah Hamenei se oslanja na iskustvo ranog perioda islama. I Plemeniti Poslanik, alejhis-selam, nakon objave, najprije je radio na odgoju i izgradnji ljudi, zatim je u Medini uspostavio islamsko društvo, a nakon toga su stvoreni uslovi za širenje islamske civilizacije. Zapravo, poslanička praksa (sira) također pokazuje postepen, etapni proces koji počinje „izgradnjom čovjeka“, prelazi u „izgradnju društva“, a zatim vodi ka „izgradnji civilizacije“.
I Kur’an Časni ukazuje na postepenost društvenih i duhovnih promjena. Allah, dželle šanuhu, o objavi Kur’ana kaže:
„I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo“. (El-Isrā, 106)
Komentatori Kur’ana ovaj ajet smatraju pokazateljem odgojnog i postepenog oblikovanja čovjeka i društva. Iz ove perspektive, teorija o pet etapa ajatollaha Hameneija može se razumjeti kao nastavak kur’anskog pogleda na društvenu transformaciju, koja je logična, iziskuje vrijeme i zahtijeva historijsku strpljivost.
Uzastopne etape izgradnje civilizacije
Jedna od značajnih tačaka ovog plana jeste to da ajatollah Hamenei nijednu od etapa ne posmatra odvojeno od drugih. Revolucija bez islamske države ostaje nepotpuna; islamska država bez islamskog društva ne postiže svoj cilj; a islamsko društvo, bez civilizacijske perspektive, ostaje ograničeno unutar nacionalnih granica. Stoga se sve ove etape posmatraju kao karike jednog lanca koje moraju teći povezano i usklađeno.
Još jedna karakteristika ovog modela jeste njegov realističan i dugoročan pogled. U mišljenju šehida ajatollaha Hameneija, projekat izgradnje civilizacije nije kratkoročan proces. Velike civilizacije u historiji nastajale su tokom decenija i stoljeća, pa je i za savremenu islamsku civilizaciju potrebna historijska strpljivost, kontinuiran trud i učešće više generacija.
U tom kontekstu, Časni Kur’an kaže: „O vjernici, budite strpljivi, u strpljivosti nadmašujte druge i budite postojani…“ (Ali Imrān, 200)
Uloga mladih u realizaciji civilizacije
Kada se radi o realizaciji civilizacije, mlada generacija dobija posebnu ulogu. Ajatollah Hamenei je više puta naglašavao da je najvažniji faktor koji može upotpuniti naredne etape revolucije upravo omladina. Razlog za to leži u činjenici da su za ovaj proces potrebni energija, kreativnost, znanje i nada, a ovi elementi se u najvećoj mjeri zapažaju upravo kod mladih ljudi.
Ovakvo viđenje je u skladu i s poznatom predajom Imama Alija:
„Srce mladog čovjeka je poput neobrađene zemlje; sve što se u nju zasije, ona to prihvati.“ (Nehdžul-belaga, pismo 31)
Odnos nove islamske civilizacije prema historiji budućnosti
Prema mišljenju šehida ajatollaha Hameneija, historija čovječanstva nije besmislen i slučajan tok, već se kreće prema globalnoj pravdi i uspostavi božanskih vrijednosti. Časni Kur’an o tome kaže: „Mi želimo da darujemo milost onima koji su na Zemlji potlačeni i da ih učinimo vođama i nasljednicima“. (El-Qasas, 5)
Također u drugim ajetima stoji: „Zemlju će naslijediti Moji čestiti robovi“. (El-Enbijā, 105)
Ajatollah Hamenei ove ajete tumači kao jasan horizont budućnosti čovječanstva. Iz ove perspektive, nova Islamska civilizacija nije samo politički ili ekonomski projekat, već nastojanje da se približi modelu društva u kojem nauka, pravda, duhovnost i ljudsko dostojanstvo djeluju na najvišoj mogućoj ravni.
Ovakav pogled čini da civilizacija ne bude usmjerena samo na rješavanje svakodnevnih problema, već da ima historijski horizont i da je orijentisana prema budućnosti. Zbog toga pojmovi poput nade, iščekivanja, samoizgradnje, izgradnje društva i civilizacije u mišljenju ajatollaha Hameneija postaju međusobno povezani i dobivaju novo, objedinjeno značenje.
Zaključak
Plan od pet etapa ajatollaha Hameneija suštinski predstavlja pokušaj odgovora na jedno temeljno pitanje: kako političku revoluciju pretvoriti u održivu civilizacijsku transformaciju? Njegov odgovor je da taj proces počinje reformom struktura, nastavlja se kroz promjenu upravljanja i društvene kulture, te konačno vodi ka oblikovanju novog modela ljudskog života.
Ovaj pogled pokazuje da u misli šehida ajatollaha Hameneija Islamska revolucija nije kraj, već početak velikog historijskog kretanja. To je kretanje čiji je krajnji cilj izgradnja civilizacije koja spaja vjeru i racionalnost, nauku i etiku, napredak i pravdu, te moć i duhovnost.
Ekskluzivno PISjournal
