Crna Gora, Srbija, crkva i protesti: Kako dalje posle ustoličenja mitropolita Joanikija

Desetine povrijeđenih i uhapšenih bilans su onoga što je trebalo da bude vjerska ceremonija i pokazatelj koliko su nestabilni odnosi u regionu, čak i dvije decenije poslije završetka ratnih sukoba.

Unutrašnja i spoljna politička pitanja rješavana su suzavcem, maskiranim demonstrantima, neredima, specijalnim policijskim snagama, ali i dalje je jasno da događaji ne predstavljaju kraj već samo jednu epizodu.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović
Bila je ovo rijetka prilika u kojoj je dugogodišnji crnogorski lider Milo Đukanović mogao biti viđen „na terenu”, ali i u poluspontanoj video poruci.

Bez uobičajenog stila oblačenja koji podrazumeva odijelo i kravatu, Đukanović je ustvrdio da je inauguracija mitropolita Joanikija bila „Pirova pobeda Vlade Crne Gore” i da se odigrala nasuprot željama većine građana te zemlje.

Đukanovićev poraz ovog vikenda nije došao iznenada – to je finale silazne putanje koja je počela poslije referenduma za nezavisnost Crne Gore.

„Umjesto demokratskog društva, on je riješio da pravi privatnu državu, a u posljednjih četiri-pet godina je sve karte bacio na identitetsku politiku pa je ovo veliko finale velikog poraza”, kaže direktor podgoričkih Vijesti Željko Ivanović.

On napominje da bi bilo važno da poraz Đukanovića ne bude i poraz crnogorskog društva.

Pisac Andrej Nikolaidis smatra da je Đukanovićeva uloga u sukobima na Cetinju – preuveličana.

„Nije ni bitno da li je Đukanović dobitnik ili gubitnik – restauracija njegove vlasti kakva je bila niti je moguća, niti je poželjna.

„Podjela po kojoj Đukanović kontroliše ono što se dešavalo na Cetinju nikako ne stoji – postoje brojni samonikli pokreti koji čak i nisu uz Đukanovića.”

Đukanović živi teške dane kohabitacije sa vladom koja je smjenila sa vlasti njegovu stranku poslije tri decenije, a njegov predsjednički mandat ističe 2023. godine.

Do datuma novog političkog okršaja, on će nastaviti da traga za sljedećim momentom koji može da pretvori u pobjedu – sukobi na Cetinju teško da su bili jedan od takvih.

Premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić
Crnogorski premijer obilježio je dan na društvenim mrežama tvitovanjem slike kako, zavaljen u fotelju, u televizijskom prenosu gleda prenos inauguracije dok istovremeno dijeli vijest da je jedan od savjetnika predsjednika Đukanovića uhapšen zbog napada na policiju.

Bila je to mala pobjeda za premijera koji formalno kontroliše kabinet, ali istovremeno nema podršku poslanika Skupštine.

„Vlada je heterogena organizacija koja je unikatna u evropskim razmjerama – vlada bez poslanika i bez vlasti u većini institucija.

„Ali ovo je bio najveći izazov i vlada je pokazala da zna upravljati tim brodom, mada su svi mislili da će poslije tri decenije propasti svijet i region, a ne samo Crna Gora”, smatra Željko Ivanović.

Krivokapićeva pozicija ostaje veoma nestabilna, izložena napadima sa dvije strane – predsjednik Đukanović tvrdiće da je previše blizak sa Srbijom, a zvaničnici Srbije da je politika u Crnoj Gori često suprotstavljena interesima Srbije.

Krivokapića je, kao nestranačku ličnost, izabrala široka koalicija protivnika Mila Đukanovića, ali je ubrzo izgubio podršku pro-srpskih partija koje nisu bile zadovoljne njegovom željom da donosi odluke bez konsultacija sa njima.

Suštinski bez mnogo instrumenata vlasti u rukama, Krivokapić će pokušati da ostane na čelu Vlade, potpuno svjestan da mu poziciju jednako ugrožavaju i Đukanovićeva stranka, ali i bivši saradnici koji su veoma bliski zvaničnom Beogradu.

Pisac Andrej Nikolaidis vidi sasvim drugačiju mogućnost raspleta.

„Vlada Crne Gore je vazalna vlada – postavila je Srpska pravoslavna crkva, a vazalna je i prema Aleksandru Vučiću.

„Sada se može očekivati rekonstrukcija vlade prema zahtjevima koje je Aleksandar Vučić isporučio preko Demokratskog fronta.”

Crna Gora i Srbija
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić čestitao je crnogorskom premijeru što je njegova Vlada omogućila inauguraciju mitropolita Joanikija.

Bila je to jedna od rijetkih pozitivnih poruka koje su zvaničnici iz Beograda uputili Krivokapićevoj vladi.

„Demokratski front je, uz Mila Đukanovića, najveći gubitnik, a preko njih je gubitnik i Aleksandar Vučić.

„Igrali su zajednički na pad vlade – ili preko krvavih sukoba na Cetinju, ili preko otkazivanja inauguracije, a time bi se otvorio put da Đukanović i Vučić obnove bratstvo i formiraju neku novu vladu”, kaže direktor Vijesti Željko Ivanović.

Inauguracija je bila događaj koji se detaljno pratio u srpskim medijima, a čak je i sam predsjednik Srbije nastupao uživo na televiziji dok je sama ceremonija bila u toku.

„Aleksandar Vučić je najviše profitirao iz ovih događaja jer mu je tzv., demokratski Zapad dozvolio da sprovodi politiku srpskog svijeta u Crnoj Gori.

„Da li će mu dozvoliti da, pošto konsoliduje vlast u Crnoj Gori, to isto učini i u Bosni i Hercegovini – ostaje da vidimo”, smatra Nikolaidis.

Ipak, iako je možda tokom vikenda izgledalo kao da su zvaničnici Beograda i Podgorice ovoga puta na istoj strani, nije teško zamisliti da već uskoro slijedi novi verbalni sukob.

Vođenje verbalnih ratova sa susjedima ostaje ključni način za skretanje pažnje javnosti u Srbiji, sve dok za ovaj metod i u regionu postoje partneri za „tango u dvoje”.

Stavovi izraženi u članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku PISjournal-a.

Izvor