Nedžad Ahatović
Autor je vojni analitičar,saradnik velikog broja medijskih kuća u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.
PISjournal –Naoružavanje susjednih zemalja Bosne i Hercegovine može se gledati dvojako. Ako vodite računa o sigurnosti svoje zemlje ili ako je aktivnost naoružavanja stvar članstva u kolektivnim sistemima sigurnosti onda je postpuno i umjereno naoružavanje sasvim normalno i prihvatljivo.naoružavanje
Međutim, ako se radi o regionu koji ima povjest sukobljavanja i u kojem rat samo formalno završen, kao što je to slučaj sa recimo Sjevernom i Južnom Korejom, onda je svako naoružavanje prijetnja miru. Bosna i Hercegovina je u tom kontekstu u posebo specifičnoj situaciji i u odnosu na ostale regione koje imaju povjest sukobljavanja.
Naime, Bosni i Hercegovini susjedne zemlje su od 1992. – 1995. godine ratovale svaka za otimanje „svoga dijela Bosne i Hercegovine“. U toj nasilnoj secesiji dijelova Bosne i Hercegovine, nad većinskim narodom u Bosni i Hercegovini, Bošnjacima, koji su se od 1992. – 1995. našli na „spornim teritorijama“ izvršen je, sudski dokazan i pred nadležnim međunarodnim sudskim instancama procesuiran zločin genocida.
Zbog te činjenice je prisustvo međunarodnog faktora u Bosni i Hercegovini koji svoj legitimitet vuče iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i dalje je presudna za održavanje mira i stabilnosti. No, međunarodna zajednica kalkulira sa opstojnošću Bosne i Hercegovine, još od njenog stjecanja nezavisnosti u maju 1992. godine. Lakše je, sa aspekta rješavanja kriznih situacija, zadovoljiti apetite snažnijih, nego podržati slabije, što se vidi i na primjeru Ukrajine i njenog rata sa Ruskom Federacijom, gdje međunarodni faktor, također kalulira po istim premisama i na identičan način kao 90-tih sa Bosnom.
Upravo zbog toga se naši susjedi naoružavaju. Svjesni su da će u novoj geopolitičkoj podijeli svijeta kao posljedici rata u Ukrajini, ako i kada jednom izazovu rat u Bosni i Hercegovini direktno preko svojih političkih falangi, međunarodni faktor uvijek podržati jače u odnosu na slabije, kako bi se konflikt što prije završio. Sva priča o ljudskim pravima, međunarodnom pravu, presudama Evropskih i internacionalnih sudova, odlukama Venecijanske komisije, demokratskim principima i uzusima, je karikaturalna i suvišna kada se nađe pred cijevima vojno jačeg uperenim u vojno slabijeg u datom trenutku. Žrtva je uvijek žrtva, jer je u datom trenutku bila slaba da se zaštiti ili se kao u slučaju Srebrenice uzdala u zaštitu močnijih od onih koji je napadaju. Ali ako je još žrtva pogrešne boje kože, porijekla ili nedaj ti bože vjeroispovjedi, ne može se nadati da je moćni zaštite, jer gdje je tu njihov interes?
A ni nakon 30 godine Brisel još uvijek nema interes da BiH pomogne da zajedno izgradimo građansko društvo. Naime, „Unijaši“ po zanimanju tehnokrate iz Brisela nikada nisu prestali da iza kulisa kalkulišu sa opstojnošću Bosne i Hercegovine kao suverene države. Razloga ima na pretek, a najvažniji se krije u činjenici da demokratski princip jedan čovjek jedan glas ne može biti primjenjen u BiH iako je on prvi i osnovni demokratski standard za sve članice EU. Sa druge strane oceana odvija se prava drama.
Sve demokratske vrijednosti u SAD-u svojim plitikim političkim shvatanjem ugrozio je jedan ekstrvagatni milijarder živopisne frizure pod imenom Donald Trump bivši predsjednik SAD-a. Sudbinski predsjednički izbori čekaju SAD ovog novembra na kojem će gle čuda jedna od glavnih tema biti podijela na regresivnu stranu koja pravi distingciju na vrijednostima vaše boje kože, kojem se bogu molite ili koga volite, a progresivna strana traži i nudi vrijednosti bazirane na tome koje su vam vještine, šta znate, šta radite i kako se ponašate prema drugima.
Jedan od slogana sa progresivne strane iz kampanje potpredsjednice Harris i jeste „Mi se vraćati nećemo! – We are not going back!“ Što bi rekli, dobro došli u klub. Bosance i Hercegovce već 30 godina na silu vraćaju natrag i dopuštaju i retrogradnim snagama da nas ucjenjuju sa novim etničkim i vjerskim podijelama, dok se za to vrijeme „civilizovani“ svijet, pa i SAD, a posebno naši susjedi u Orbanovom stilu pitaju – „Šta uraditi sa 2 miliona Bošnjaka Muslimana“? Eh odgovor na to pitanje je naoružavanje Srbije i Hrvatske za nedaj bože, jer po njima Bošnjaci Muslimani se od 92′ – 95′ nisu trebali tako dobro braniti, te nas zobg toga svima živima tužakaju da smo islamski radikali, jer kako drugačije da obajsne, a kamoli da peržale tolike poraze iako su bili vojno jači.
Otuda i taj strah i tim slijedom kupovina namodernijeg i najsofistirinijeg naoružanja u maksimalnim finansijskim okvirima za Srbiju što se ničim više ne može opravdati. E sada o zvijezdi zadnje nabavke naoružanja i u Srbiji i u Hrvatskoj. Višenamjenski borbeni avion Dassault Rafal je iznimno prilagodljiv i izuzetno opasan borbeni avion koji se može upotrijebiti za različite nivoe borbenog djelovanja, što ga čini taktički, pa i operativno vrlo fleksibilnim, ali čija su mana u osnovi visoki troškovi leta i održavanja (16.500 $ po satu leta). Ako uzmemo hipotetičku prijetnju u vidu MiG-29SM FULCRUM C kojeg u naoružanju ima Srbija, s obzirom na malu kvadraturu geografske prostorije Balkana male su mogućnosti po kojima MiG-29 i pored svoje velike brzine može ugroziti ciljeve u Hrvatskoj i izvuči se ispod presretanja Rafala.
Jednostavno, MiG-29 brže troši gorivo, što znači da su mu prozori za supersonični let veoma ograničeni, posebno ako nosi borbeni teret. Sa druge strane Rafal ima mogućnost tzv. superkrstarenja pod punim opterećejem gdje može da održi nadzvučnu brzinu u dužem vremenskom periodu. Koristeći integralni sistem zračnog osmatranja, javljanja i navođenja NATO-a, Hrvatska može da registruje srbijanske lovce u poletanju iz njihove baze u Batajnici i da odmah uputi dežurnu lovačku paru Rafala u fazu ranog presretanja supersoničnom brzinom u reon očekivanja naleta Migova gdje Rafali imaju prednost brzine kako u krstarenju tako i u borbenom manevrisanju.
Dvadesetdevetke se mogu izvuči iz borbenog dodira u bliskoj borbi sa Rafalima samo zahvaljujući svojoj tek nešto većoj horizontalnoj brzini leta (2.2 Maha Rafal, 2.56 Maha MiG-29).No, s obzirom da Rafali koriste rakete velikog dometa AMRAAM dometa 160 km ili METEOR (najbolja raketa tog tipa na svijetu sa dometom od 100 km i zonom sigurnog uništenja od 60 km) koje se koriste za borbu bez vizuelnog kontakta oni mogu da otvore vatru na ciljeve ranije i da neutrališu prijetnju bez stupanja u blisku borbu sa migovima. U napadnim borbenim djelovanjima, hrvatski Rafali mogu ispaliti krstareće projektile STORM SHADOW dometa 360 km sa hrvatske i teritorije BiH pogađajući ključne ciljeve u Srbiji bez da i jednog momenta uđu u zračni prostor Srbije. Pored toga Rafali koriste i laserski vođene bombe i JDAM GPS vođene bombe u svim težinama 110 kg, 225 kg i 925 kg koje u konfiguraciji lovca bombardera mogu ponijeti do ukupne težine od 5 do 7 tona zajedno sa raketama za borbu u zraku.
Sadašnja varijanta srbijanskih MiG-29 lovaca je u mogućnosti da nosi intaligetno streljivo uglavnom ruskog tipa i slobodnopadajuće bombe. Ukoliko program modernizacije srbijanskih MiG-29SM bude proširen na verziju SMT sa kolor multifunkcionalnim displejima, poboljšanim HOTAS sistemom i integrisanim nišanskim radarskim sistemom za gađanje zračnih i kopnenih ciljeva – to znači da će se u naoružanje pored postojećih uvrstiti i rakete zrak zrak R-77 dometa 190 km za veće ciljeve u zraku (130 do 150 km za ciljeve veličine Rafala) i podzvučne krstareće rakete H-35E za gađanje ciljeva na 300 km.
Bez obzira na sva ta poboljšanja koja će Srbiju koštati 170 miliona €, Hrvatska će i dalje imati veliku prednost u vidu korištenja integralnog sistema ZOJIN NATO-a preko zemaljskih radarskih stanica i AWACS aviona. Zato je Srbija pristala da za skoro 3 mililjarde eura od Francuske nabavi ovu istu borbenu platformu sa najnovijim update-om u elektronskoj opremi i naoružanju, ali ipak nešto moderniju u odnosu hrvatsku „inačicu“ koji će u Srbiju po redu isporuke stići do 2028. godine.
Nadam se da do tada budžet za OS BiH neće biti isti, odnosno cca 20 puta manji samo od nabavke Rafala za Srbiju.
naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje naoružavanje
Ekskluzivno PISjournal
