Rainer Zitelmann
PISjournal–Nikada u historiji Savezne Republike Njemačke rezultati nisu bili tako loši za vladajuću stranku Kršćansko -demokratska unija (CDU). Nedavno, u aprilu 2020.godine CDU Angele Merkel vodila je po anketama sa 38%. Sada, u zavisnosti od rezultata instituta za javno mnijenje, rejting CDU je opao na između 21% i 24%. Jedan od razloga opadanja popularnosti stranke je to što imaju vrlo slabog kandidata za kancelara. Armin Laschet, trenutno premijer najnaseljenije njemačke države, do sada nije uspio inspirisati ni svoju stranku ni šire biračko tijelo.
Međutim, iznad svega, čini se da liberalna Socijaldemokratska partija (SPD) uspijeva prevariti birače do mjere koja je također bez premca u historiji Savezne Republike. SPD je u nedavnim anketama osvojio oko 10% bodova, uglavnom zahvaljujući svom najvećem kandidatu, Olafu Scholzu, koji se općenito smatra relativno “umjerenim”. Ipak, Scholz nikada nije bio popularan unutar svoje stranke. Posljednjih godina SPD se sve više udaljavao od krajnje ljevice. Izabrani su Saskija Esken i Norbert Walter-Borjans za suvođe, a Kevin Kühnert za zamjenika čelnika. Sve troje ovih političara zauzeli su pozicije koje su jednako lijeve kao, recimo, Alexandria Ocasio-Cortez. Prilikom izbora čelnika svoje stranke, članovi SPD-a izričito su odlučili u korist ovih ekstremno lijevih kandidata i protiv Olafa Scholza. Pa zašto je SPD ipak imenovao „umjerenog“ Olafa Scholza za svog najvećeg kandidata? Iz istog razloga što su demokrate izabrale Joea Bidena za svog predsjedničkog kandidata. Nadaju se da će upotrijebiti Olafa Scholza za mobilizaciju umjerenih birača koji nisu toliko lijevo od tradicionalne baze stranke.
Trenutno vodeće ankete ukazuju na koaliciju SPD -a, ekološke partije Zelenih i ljevičara Die Linke. Do prije samo nekoliko godina, SPD je uvijek odbacivao mogučnost koalicije sa Die Linkeom na saveznom nivou jer je stranka ljevice bila previše radikalna. Die Linke je najnovija verzija bivše komunističke stranke SED koja je upravljala Istočnom Njemačkom, koja je nekoliko puta mijenjala ime od ujedinjenja Njemačke. Die Linke je posvećen opsežnom programu nacionalizacije, najvišoj poreskoj stopi od 75 % i povlačenju iz NATO-a. Do prije nekoliko mjeseci nova vođa stranke Janine Wissler bila je članica radikalne trockističke grupe.
Glavni fokus ljevičarskih Zelenih je zaštita okoliša i borba protiv klimatskih promjena. Mnogi njemački mediji podržavaju Zelene, a na njemačkoj de facto državnoj televiziji većina novinara čini vrlo malo da sakrije svoje simpatije. Njemačkim glavnim gradom Berlinom već upravlja koalicija SPD -a, Zelenih i Die Linke. Zeleni i Die Linke bacili su svoju težinu na kampanju eksproprijacije stambenih kompanija koje posjeduju više od 3.000 stanova za iznajmljivanje u gradu. Suvođe Green-a, Robert Habeck i Annalena Baerbock, rekli su da podržavaju eksproprijaciju kompanija za nekretnine kao “posljednje sredstvo”. Sve tri ljevičarske stranke ponovno će uvesti porez na bogatstvo, koji je u Njemačkoj ukinut 1997. godine.
SPD i Zeleni sada vode politiku koja se može opisati samo kao obmana birača. Gotovo svaki dan ih pitaju jesu li otvoreni za koaliciju s Die Linke. Iako to ne isključuju, također vode računa da otvoreno ne priznaju da im je to jedan od ciljeva jer znaju da bi im to odnijelo hiljade, ako ne i milione glasova.
Koalicija ove tri stranke radikalno bi promijenila Njemačku. Svi su posvećeni smanjenju njemačke odbrambene potrošnje, uprkos činjenici da je ona već niska u poređenju s drugim članicama NATO -a. Ono što je Angela Merkel već započela, naime transformaciju njemačke tržišne ekonomije u plansku ekonomiju, ponovo bi masovno ubrzale ove tri strane. U glavnom gradu Berlinu, gdje već vladaju tri stranke, jasno je šta bi to značilo za cijelu zemlju: opetovano kršenje njemačkog ustava. Na primjer, tri stranke u Berlinu donijele su zakon koji je primorao stanodavce da masovno smanje zakupnine na postojeće zakupnine. U stvari, zakon nije predstavljao ništa manje od djelimične eksproprijacije vlasnika nekretnina. Najviši njemački sud proglasio je zakon neustavnim, ali SPD i Die Linke sada žele uvesti sličan zakon koji bi se primjenjivao na cijelu Njemačku. Politička sloboda u Berlinu također je pod intenzivnim pritiskom, posebno pravo na demonstracije. Dok su ljevičarske demonstracije općenito odobrene, na primjer, demonstracije kritičara vladine politike o koronavirusu zabranjene su ili brutalno prekinute od strane policije. Ono što se događa u Berlinu daje predskazanje o tome kako će se Njemačka u cjelini promijeniti ako SPD, Die Linke i Zeleni dođu na vlast. 26. septembra Njemačka glasa – a ovo bi mogli biti izbori koji će radikalno promijeniti njemački politički pejzaž za još mnogo godina.
