Mehmet Celik

PISjournalKada je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan sredinom marta ove godine primio grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa u Istanbulu, u političkim namjerama ove dvije zemlje pojavio se osjećaj “diplomatske nade”.

U to vrijeme, stručnjaci su razmatrali ideje o tome da li bi lideri dvije zemlje, koje ne samo da dijele zajedničku teritorijalnu granicu, već i zajedničku historiju s mnogo kulturnih sličnosti, mogli uspostaviti teren za dijalog i otvoriti diplomatske kanale kako bi raspravili o nesuglasicama.

Nesuglasice, koje su dugo vremena dio vanjske politike ove dvije države su također i dio napetosti duž istočnog krila NATO-a i mediteranskog regiona. Od problematičnog statusa egejskih ostrva do zastoja u rješavanju krize na ostrvu Kipar i spora u istočnom Mediteranu, duga je lista prepreka na kojima su dva susjeda radila kako bi ih prevazišla. Lista je produžena povećanim vojnim izdacima Grčke, militarizacijom otoka, kao i korištenjem grčke teritorije kao velike vojne baze za Sjedinjene Države, a da ne spominjemo maksimalističke pretenzije Atine i administracije kiparskih Grka u istočnom Mediteranu na kršenje suverenih prava Turske i kiparskih Turaka.

Iako su tenzije oduvijek bile prisutne, volja za prevazilaženjem ovih prepreka u uspostavljanju radnog odnosa varirala je tokom vremena u zavisnosti od regionalnih i međunarodnih dešavanja, kao i unutrašnje politike u obje zemlje. Uloga političkog vodstva je, međutim, zaista bila jedna od najvažnijih odrednica volje i moći da se uspostavi teren na kojem bi stranke u najmanju ruku mogle komunicirati.

“Naš dugogodišnji stav je da vrata dijaloga moraju ostati otvorena, kao što vrata prijetnjama moraju ostati zatvorena”, rekao je Mitsotakis uoči posjete Istanbulu i sastanka s Erdoğanom. Nakon sastanka dvojice lidera, Direkcija za komunikacije turskog predsjedništva objavila je izjavu u kojoj se ističe pozitivan ton i pristup poboljšanju bilateralnih odnosa i održavanju komunikacijskih kanala otvorenim.

Kao jaka i iskusna politička ličnost u protekle dvije decenije u turskoj, ali i globalnoj politici, Erdoğan je uspio da prevlada bilateralne tenzije putem komunikacijskog kanala. Rusija je dobar primjer takvog postignuća s obzirom na pragmatične odnose Ankare s Rusijom gdje su dvije zemlje u mogućnosti da kategoriziraju probleme uprkos neslaganjima oko nekih pitanja.

Nakon sastanka Erdoğana sa Mitsotakisom, pozitivna atmosfera je dala nadu da bi sastanak lidera mogao biti plodonosan. Ipak, do sada je, nažalost, vrijeme pokazalo suprotno jer je Mitsotakis iskoristio diplomatski trenutak tokom svog govora u američkom Kongresu, tražeći od SAD-a da ne prodaju borbene avione F-16 Turskoj.

Erdoğan je oštro odgovorio na Mitsotakisove izjave. Na neki način, on je Mitsotakisov govor tretirao kao “diplomatsku izdaju”. U stvari, Erdoğan je toliko oštro odgovorio Mitsotakisu da je rekao da grčki premijer “više ne postoji za njega”.

“Neka se sabere. Sve dok se ne sabere, nije moguće da se sretnemo”, rekao je Erdoğan nedavno u nekoliko navrata. Nedavna napetost je također pogoršana okrivljavanjem i optužbama za kršenje vazdušnog prostora.

Turska “ne namjerava da vodi rat protiv Grčke. Međutim, Grčka ne drži obećanja. Napravili su 147 vazdušnih prekršaja. Ako smo susjedi ,ako smo prijatelji, zašto 147 puta kršite naš vazdušni prostor?” pitao je Erdoğan prošlog petka.

“Ako se ta kršenja našeg vazdušnog prostora nastave, onda ćemo morati uraditi ono što nam je obaveza”, dodao je predsjednik.

Ne treba očekivati ​​da Turska odustane od svojih opravdanih tvrdnji, podržanih međunarodnim sporazumima, kao u slučaju demilitarizacije egejskih ostrva. Ipak, oduvijek je postojala bezuslovna spremnost da se uspostave diplomatski komunikacijski kanali za razgovor o odnosima. Sastanak Erdoğan-Mitsotakis bio je snažan primjer za to i prilika za grčku stranu da pokaže svoju spremnost da se sastane sa turskom stranom sa zajedničkim nazivnikom “pobjeda za obje strane”.

Mitsotakisovo snažno i efikasno vođstvo je važno, ne samo u unutrašnjoj politici Grčke, već i na međunarodnom nivou. Ovo snažno vodstvo, međutim, nije ostvareno kod kuće, niti je djelotvorno u međunarodnoj areni. Zapravo, ozbiljno narušavanje veza sa susjedom poput Turske i iskorištavanje trenutka u kojem je postojala nada za ponovno uspostavljanje komunikacijskih kanala dobar je primjer za to.

Zamislite na trenutak Mitsotakisa koji nije trošio veliki dio svog budžeta na agresivnu kupovinu naoružanja iz SAD-a i Francuske, lidera koji nije pretvorio svoju zemlju u američku zračnu bazu, niti se suprotstavio zahtjevima velikih igrača EU . Osim toga, zamislite Mitsotakisa koji je bio uspješan u uspostavljanju odnosa sa Turskom kroz diplomatiju.

Nesuglasice su brojne, ali „gdje postoji volja“ postojao bi način da se uspostavi teren za razgovore da je Mitsotakis mogao stajati čvrsto. Uspostavljanje dobrih veza sa Turskom ne samo da bi služilo dugoročnim ciljevima Grčke, već bi takođe pomoglo Mitsotakisu da popravi svoju reputaciju kod kuće.

U vrijeme kada grčka opozicija optužuje Mitsotakisovu vladu za diplomatsku nesposobnost, lider Sirize i bivši premijer Aleksis Cipras optužio ga je da se “uključuje u opasnu vanjsku politiku” koja vodi “od poraza do poraza”.

Mogu li agresivni i provokativni potezi Atine dovesti do rata između dvije zemlje? Vrlo malo vjerovatno. Da li Mitsotakis želi rat sa Turskom? Nadamo se da je i to vrlo malo vjerovatno.

S druge strane, u trenutku kada NATO preoblikuje svoju budućnost, savezi se reorganizuju na Bliskom istoku i Mediteranu, a Evropa dovodi u pitanje svoju budućnost usred ruske invazije na Ukrajinu, Mitsotakisova otvorenost da popravlja veze s Turskom kroz diplomatiju ne samo da bi bila dobra za njegovu političku budućnost kod kuće, već bi uzdigla i njegovo političko vodstvo u regionu i Evropi.

Izvor

Prethodni članakProtesti u Skoplju destabiliziraju Sjevernu Makedoniju
Naredni članakEvropska vodena kriza: Vodotoci presušuju

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime