Dr. sc. Tarik Kulenović državnosti
PISjournal – Kad će Bosna biti normalna zemlja? Ostale imaju jedan dan državnosti, a Bosna ih ima barem tri.
Ovaj službeni, u spomen zasjedanja ZAVNOBiH-a 1943.godine kada je u Varcar Vakufu, tada a i sada Mrkonjić Gradu održano zasjedanje ZAVNOBiH-a te je Bosni po drugi puta vraćena državnost. Prvi put je to bilo još 1878.godine kad su u julu iz Sarajeva istjerani turski upravnik i vojna posada, a skupština svih milleta je obnovila bosansku državnost, Bosnu suverenu i samostalnu, jednu i jedinu. Nije to bio tek čin prkosa, u skupštini su bili predstavnici svih milleta, svih vjerozajednica Bosne.
Muslimani, pravoslavni, katolici, židovi, protestanti. Bio je to parlamentarni čin, legitiman i legalan. Nažalost ta prva moderna, suverena bosanska država nije dugo trajala. Uništila ju je austro-ugarska okupacija iste godine. Jedan od velikih austro-ugarskih ratova 19.stoljeća govore Austrijanci. Hadži Lojina buna govore Bosno Hercegovci. Iako je ulazak austro-ugarskih trupa u Bosnu trebao biti šetnja do Sarajeva, pretorila se u krvav rat u kojem je u Bosni na kraju bilo 300 tisuća austro-ugarskih vojnika, otprilike jedan na tri stanovnika tadašnje Bosne.
Pretpostavlja se kako je iz Bosne tadaiselilo između 100 i 200 tisuća muslimana, a u nju je uselio otprilike isti broj austrijskih službenika kršćana obe konfesije. Okupacija je, uz etničku strukturu, Bosni promijenila i stoljetno ime, od Bosne postala je Bosna i Hercegovina. Imali su Austro-Ugari svoje razloge. Sve im je u monarhiji bilo dvojno, pa što ne bi i Bosna.
Bošnjaci su vladavinu Austro-Ugarske zapamtili kao dobro vrijeme. Bio je mir, Austrija je popravila ceste, poboljšala sanitarne propise i uslove života, proširila željeznicu (štreku) radi boljeg iskorištavanja rudnih blaga Bosne i povezivanja sa ostatkom monarhije. Treba reći kako je prve pruge ipak sagradilo Osmansko carstvo, namjesnik Džezar Ahmet paša, kojih 30 godina prije okupacije.
Uveo je i školovanje za žene, bolnice i kojekakva čuda. Uz silna pljuvanja po osmanskoj upravi i nekritičko veličanje Austro Ugarske zanemaruju kako je modernizaciju Bosne počelo Osmansko carstvo, a Austro Ugarsko ih je nastavilo.
Opsežnije, intenzivnije, no red je znati tko je počeo.
Austrijsku vladavinu danas pamtimo po upravnim zgradama kojih ima po cijeloj Bosni. Jedinstveni pseudomaurski stil, one prugaste zgrade poput stare sarajevske vijećnice, nalazimo po cijeloj Bosni. Ima takva i u Srebrenici, u Brčkom, Odžaku… U tom je stilu izgrađena i gimnazija u Mostaru. Austrija je u žaru prekopala i stara bošnjačka mezarja oko Alipašine džamije kako bi tu sagradila novi grad, novo suvremeno Sarajevo.
Bio je to novi sloj, na kojem su kasnije građene i nove građevine, za prve i druge Jugoslavije, pa i Fahrini neboderi. Sve je to dokaz kako život ne staje, ni u Bosni niti u sarajevsko- zeničkoj kotlini.
Austrija je srušila i brojne zidine gradova koje su postojale još iz osmanskog vremena. Primjerice zidove Kulen Vakufa danas možete vidjeti samo na starim ilustracijama.
Za tih mirnih vremena, kao i za ratova koji su uslijedili poslije njih, Bosna je opstajala, u raznim formama, no uvijek posebna. Ne treba zaboraviti kako je prema posljednjem ustavu Austro Ugarska monarhija bila trojna, a ne dvojna monarhija. Austrijske zemlje, ugarske zemlje i Bosna. Posebnost Bosne garantirao je i tzv, Turski paragraf Vidovdanskog ustava Kraljevine SHS, garantiraju ga i Ustavi FNRJ i SFRJ koji Bosnu priznaju kao ravnopravnu federalnu jedinicu, republiku kao i ostale. Koncepcija da Bosna bude ni ni ni nego i i i nije pala sa neba. Za nju je zaslužan ZAVNOBiH. Usred krvavog rata nakon sukoba koji su obilježili 20.stoljeće bilo je to solomonsko rješenje koje je osiguravalo prijeko potreban mir.
To drugo ZAVNOBiHovo proglašenje bosanske državnosti bilo je uspješnije nego ono prvo iz 1878.godine, a potrajalo je skoro pola stoljeća. Treće, potvrđeno referendumom 1992.godine, dogodilo se u ratu koji je zahvatio Sloveniju i Hrvatsku još 1991.godine i otvorio najkrvaviji sukob u Europi još od Drugog svjetskog rata. Bilo je brutalno.
Bosna je zadovoljila uvjete Badinterove komisije i ispunivši najviše demokratske kriterije, na referendumu dvotrećinskom većinom potvrdila svoju želju za samostalnošću. Nakon toga izbio je rat koji je nadmašio i najmračnije Shakespearove tragedije. Sveobuhvatni pogled unatrag omogućuje nam da shvatimo i priznamo napore Aliji Izetbegoviću kao prvom predsjedniku samostalne i suverene republike Bosne i Hercegovine jer bilo je svakako no nije bilo nimalo lako. Iako stoljećima usidreni u Europi, Bošnjaci su ostali sumnjivi jer su muslimani.
Opet muslimanima smo bili sumnjivi jer jesmo li dovoljno muslimani? No treba reći i kako je Iran bio prva muslimanska zemlja koja nije sumnjala u islam Bošnjaka i slala u ratu pomoć braniteljima Bosne.
Europa je u početku bila zbunjena činjenicom da u njoj žive starosjedioci muslimani. Ustaljene strategije, okretanje glave, čuđenje i iskazivanje moralne podrške bez ikakve pomoći nisu davale velike rezultate. Slanje humanitarne pomoći uz uvođenje embarga na oružje braniteljima doveli su uglavnom do ciničnih komentara. Hoće da nas nahrane kako bi nas site ubili, govorili su ljudi. Humanitarna pomoć čiji su simbol Ikar konzerve ostala je do danas slika pravog interesa Europe za Bosnu. Konzerve iz ratnih rezervi bile su idealan poklon gladnim ljudima u opsadi. Bosna je poznata po dobroj hrani.
Te su konzerve, strahovito loše kvalitete, bile primjer dehumanizacije Bošnjaka, pokušaj uništenja identiteta ono što ni pas s maslom ne bi jeo, Bošnjacima je davano ne bi li se pokazalo humanitarno lice Europe. Ta dehumanizacija, vidljiva danas i u Gazi, počela je odavno. Kao što su nekada vršili genocid nad Indijancima, potom Bošnjacima, danas ubijaju Palestince, sve u ime napretka.
Danas se olako zaboravlja kako je Bosna primljena u UN kada i Hrvatska, kako je Hrvatska primljena u UN zahvaljujuući glasovima muslimanskih zemalja, kako je Bosna preuzela glavni teret rata protiv srpske agresije na sebe omogućujuči Hrvatskoj vojsci da se pripremi i opremi za Oluju… Kad se vidi paternalistički odnos koji gaji hrvatski predsjednik prema Bosni pitam se hoće li netko napokon reći da ne bi bilo Hrvatske u avnojskim granicama da Bosna nije preuzela teret rata protiv Srbije na sebe, kako nije zaboravljen izdajnički potez Herceg Bosne, koncentracioni logori za Bošnjake u Hercegovini, prisvajanje oružja poslanog Bosni, postaviti pitanje koliko je novca Hrvatska zaradila na ratu u Bosni…
Rat je trajao do 1995.godine. Kad se pokazalo kako Bošnjaci odbijaju da nestanu, dapače su sposobni i uspješni u obrani svojega, kad je Armija, izrasla iz traperica i tenisica sa krpom maskirne tkanine da se zna čiji su, izrasla u respektabilnu vojnu silu od sedam korpusa, deblokirala Mostar i prijetila da će ući u praznu Banjaluku iz koje su Srbi već pobjegli potaknuti strahom koji je širila njihova propaganda, veliki je svijet odredio kako je vrijeme da rat stane.
U sramnom sporazumu u Daytonu 1995.godine, prvi put u povijesti agresor je nagrađen za agresiju, a genocid koji je Srbija počinila u Srebrenici donio je počiniteljima pola Bosne a takav sramni zločin je uvršten u međunarodno pravo kao tehničko sredstvo koje mogu koristiti strane u sukobu. Danas, kad Ukrajina optužuje ruske agresore za genocid, kad izraelska vojska nesmetano čini genocid u Gazi, ne trebamo se čuditi. Jer to je pravno utanačeno još u Daytonu.
Daytonski je sporazum i danas izvor neslaganja među zaračenim stranama. Iako sporazum u originalu jasno definira Srbiju i Hrvatsku kao strane u sukobu, predstavljene na pregovorima preko njihovih vođa Miloševića i Tuđmana, u prijevodima na srpski i hrvatski jezik one su predstavljene kao garanti sporazuma, a engleski original je naravno negdje izgubljen, pa se više ne može ni dokazati što je istina.
I takva nikakva, Bosna je opstala do danas. Iako joj je oduzet status i ime republike, agresor je nagrađen skoro polovinom temlje, ukinuta je zastava i himna, vojska razoružana, Bosna je zadržala teritorijalnu cjelovitost i međunarodno pravni kontinuitet. Postala je protektorat zbrkane međunarodne birokracije, no postoji i dalje već jedanaesto stoljeće. Europski namjesnik uspio je ukazom maknuti SDA sa vlasti, neuspješno prijetiti Dodiku i pokušava nametnuti Čovića kao vrhovnog arbitra, “glas naroda” kojeg narod ne zanima.
Pokazao je kako niti on ne zna otpetljati bosanski čvor, još kjedna nametnuta vlast koja ne razumije Bosnu. A logika Bosne je jednostavna, zapisana još u Povelji Kulina bana. Pošteno trguj, poštuj vlast, čuvaj ceste i budi što god želiš biti: Može li jednostavnije? Može li poštenije? Kulin-ban je stvorio i uredio Bosnu pa se otišao s vilama u goru bratimiti. Dokle god će Bošnjaci slušati eiječi svog utemeljitelja i Bosni će dobro biti.
Sretan ti Dan državnosti, Bosno, jedinstvena i jedina!
Ekskluzivno PISjournal
